Gotovo je nemoguće u ovim ljetnim mjesecima posjetiti plaže pod Konavoskim stijenama i ne vidjeti mladost okupljenu u hladu u žaru igre. Svak zna, igra se na karata: briškula, treseta, marijaš ili činkvina. Nekada su naši stari iste igre igrali u ognjištu, kominu, a kasnije i u okolnim kafićima – pišu na blogu iz Muzeja i galerija Konaval u tekstu s naslovom ‘Peškaj!’
Evo što su dalje zapisali:
Kako možete i pretpostaviti, talijanke odnosno talijanske karte kojima se igraju navede igre omiljene su u Istri i Dalmaciji, a sjever ih uglavnom ne poznaje. No, krenimo od početka. Izraz igrati na karata nastao je pod utjecajem talijanskog jezika, odnosno doslovan je prijevod talijanskog izraza giocare a carte. Isto tako nastali su izrazi i drugih igara popularnih na jugu, pa i u Konavlima, poput igrati na boća (giocare a bocce), pa shodno tome i igrati na mjendula, na prstena, na oraja, i tako dalje.
Kao i sve karte, i talijanke imaju boje, u Konavlima nazvane igre. Za razliku od francuskih i mađarskih karata, u talijanskim su kartama boje takozvane kupe, špade, bate i dinari. Prije početka svake igre, karte se izmiješaju, gdje je bitno paziti da netko ne maceta odnosno ne namješta karte. Nakon toga se tuče ili siječe, odnosno u Konavlima se prediže, što znači da se jedan snop karata podijeli na dva dijela. U Konavlima ćemo sve češće među mladima čuti špil karata, a stariji će koristiti izraz mac karata.
U slučaju da kartate, a ne igrate na karata, odat ćemo vam malu tajnu kako prepoznati o kojoj je talijanskoj igri može biti riječ. Ako je u zraku teška koncentracija, a od igrača čujete samo muk, radi se o treseti, često nazivanoj i igri za mute ili mutavce. Iako nema priče, pogledate li malo bolje, možete vidjeti znakove gestikulacije. S obzirom na to da se treseta igra u parovima, cilj je pokušati s partnerom u igri ostvariti određenu komunikaciju. Neslužbeno ćemo saznati da se eventualne geste dogovaraju prije igre, ali izvor tih informacija ne smijemo vam otkriti. U slučaju da vaši suparnici skontaju da nešto kaživate svom paru, vrlo vjerojatno kreće bjestima. Ma nijesam ja ačenavo ništa, što se jedite?! jedna je od češćih potencijalnih izjava tijekom tresete.
Primjeri koje smo pronašli za očenavanje, ačenavanje ili gestikuliranje su brojni, na primjer pomicanje usana unaprijed, čime signaliziramo as, pomicanje usana ustranu ako imamo tricu, zatim očenavanje kralja obrvama, a konja ramenom. Uz ove zabranjene gestikulacije, u treseti ipak postoje tri dopuštene radnje. Prva je strišavanje, što znači pušti, doć ću ti, čime pojedinac signalizira suigraču da ne baca jaču kartu od trenutno bačene, odnosno da je ne ubije. Drugi signal, koji se možda i češće upotrebljava jest batiti ili tući. Udarcem u bačenu kartu suigraču se sugerira da baci najjaču kartu od te boje i odigra kartu iste boje u sljedećem potezu. Strišo batit ili tuć strišo kombinacija je prethodna dva znaka i time tražimo od suigrača da nadjača protivnikovu kartu, u slučaju da ovaj ubije već bačenu kartu. U suprotnom, treba baciti slabiju kartu.
Isto tako, valja znati kakve karte mogu biti. Lišo ili lišina prazna je karta, to jest karta bez ponata, bodova. Karta koja nosi bodove ili ponte naziva se karag. Tako izraz kargaj tijekom igre znači da igrač treba baciti kartu koja nosi puno bodova. U treseti karag može nositi jedan ponat (as), ili belu, odnosno trećinu ponta.
S druge strane, ako tijekom igre čujete priču, impicavanje odnosno zadirkivanje i koju više, vjerojatno se radi o briškuli. Cilj je briškule skupiti što više ponata, od kojih as nosi najviše ponata, a ujedno je i najjača karta. Ipak, za razliku od tresete, u briškuli postoji adut, po konavoski briška ili karta od igre, koja je i kao lišina jača od karata ostalih boja. Za onog koji uspije izbjeći brišku ili kartu od igre te odnese puno ponata, reče se da se stroco ili da je učinio stroc.
Spomenut ćemo još jedan kartaški izraz, a to je kaput, koji se redovno signalizira rukama u „pokušaju“ da zagrijete ramena, ponekad uz pitanje je li ti zima? Ovo se koristi u slučaju kada jedna ekipa odnese sve bodove u rundi, odnosno učine kaput.
Igra sličnih pravila briškuli je marijaš, koji se danas rjeđe igra, a nama je važna zbog izraza akuža, koji se odnosi na dobivanje kralja i konja. I taman kada mislite da ste sve skontali, netko viče: Oćemo li u manje? Tako je, iako se sve igre igraju u više, odnosno uviše, gdje je cilj skupiti što više ponata, treseta se može igrati i u manje, gdje je poanta nemati puno ponata (sad to izgovorite brzo). Slična je i ranije spomenuta činkvina, što je igra s pet igrača po pravilima tresete, ali u manje.
U manje, u više, došli smo do kraja priče!
Izvor; foto: Blog Muzeja i galerija Konavala