Sve mogu, ali ne mogu nam oduzeti naše čiste, kristalno bijele ruke – citat je gradonačelnika Frankovića s press konferencije na kojoj je objavio da dogradonačelnica Tokić prema mišljenju Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, temeljem dostavljene dokumentacije, nije bila u sukobu interesa.
Međutim, tko je uopće prijavio Orlandu Tokić Povjerenstvu, pitaju se u svom priopćenju za medije KLGB Srđ je grad. – Premda je Srđ je Grad u svom prvom javnom priopćenju samo upozorio gradonačelnika Frankovića na mogućnost pogodovanja u slučaju ‘Okrajak’, ne navodeći javno ničija imena, gradonačelniku je vrlo brzo postalo jasno o kome se radi i on sam prijavljuje zamjenicu gradonačelnika Tokić Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa. U istom prvom dopisu tražili smo da gradonačelnik interno provjeri tko je radio idejno projektno rješenje za tvrtku Primorje gradnja d.o.o. i kome je zapravo odgovaralo da se projekt realizira nakon što Grad proda svoje zemljište.
Kako je primjerak projektne dokumentacije ugledao svjetlo dana vrlo skoro, bilo je jasno da se radi o arhitektici i zamjenici gradonačelnika Tokić. Apsolutno je ovdje nebitno kad se ugovor o projektiranju stambenih ob-jekata potpisao, važno je to da je konačna verzija Idejnog projekta iz kolovoza 2017. bila osnova za razgranatu ponudu stanova na tržištu – dokaz tome je javno objavljena projektna dokumentacija datirana kolovozom 2017., kao i prvi zahtjev za otkup i zamjenu nekretnina u vlasništvu Grada Dubrovnika tvrtke Primorje gradnja d.o.o. od 18. kolovoza 2017. u kojem traže upravo njima potrebne dijelove čest. zem. 1275/5 k.o. Gruž.
Upravo zbog ove činjenice da se konačna verzija Idejnog riješenja autorice Orlande Tokić proširila tržištem pobudila je sumnju da možda postoji još projektnih rješenja kojima je autorica zamjenica gradonačelnika i to u vrijeme dok vrši ulogu zamjenice. Stoga su sve oporbene strane u Gradskom vijeću na nedavnoj press konferenciji opravdano zahtijevale da: ‘nadležni upravni odjel javno objavi svu projektno – tehničku dokumentaciju koju službeno posjeduje, a koja sadrži ovjeru od strane zamjenice gradonačelnika kao projektanta ili projektanata tvrtke u kojoj je Tokić zaposlena, odnosno tvrtki u kojima ona eventualno ima vlasnički udio, a sve nakon njenog stupanja na dužnost’. Ovim bi se posve izbrisala sumnja u bilo kakvu pogodujuću djelatnost zamjenice gradonačelnika Tokić.
Osim ovog, gradonačelnik Franković je na nedavnoj press konferenciji obećao da će iznijeti pred javnost sve ono što je predao Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa u predmetu Tokić. Mi iz Srđ je Grad ga držimo za riječ, a u međuvremenu ćemo i sami, temeljem prava na pristup informacijama, zatražiti od Povjerenstva sadržaj gradonačelnikove prijave.
No, pored ovog postoje one prave sumnje u pogodovanje Primorje gradnji d.o.o. zbog kojih se nastojalo fokus prebaciti na dogradonačelnicu Tokić. To je pitanje davanja punomoći za ishođenje lokacijske dozvole. Dana 13. ožujka 2018. Grad Dubrovnik kao investitor trebao je biti jedini službeni podnositelj zahtjeva za ishođenjem lokacijske dozvole za rekonstrukciju dijela Liechensteinovog puta na kojem je i čest. zem. 1275/5. No, činjenica da se u ovom službenom zahtjevu od 13. ožujka 2018. tvrtka Primorje gradnja d.o.o. pojavljuje kao opunomoćeni službeni podnositelj zahtjeva umjesto Grada Dubrovnika, kao što se vidi iz priloženog dokumenta, baca novo svjetlo na ‘kristalno bijele ruke’.
Kako je, naime, moguće da Primorje gradnja d.o.o. bude opunomoćeni službeni podnositelj u ožujku kad ih sam Franković opunomoćuje tek mjesec i po dana kasnije, tek 27. travnja 2018. kao što se vidi iz priloženog dokumenta?! Postavlja se i pitanje kako je uopće nadležni odjel za izdavanje lokacijskih dozvola smio izdati lokacijsku dozvolu (svega jedan radni dana nakon Frankovićevog davanja punomoći krajem travnja) nekome tko se u trenutku davanja zahtjeva lažno predstavljao kao opunomoćenik. Sve u svemu izgleda kao da se samo čekalo da Franković opunomoći Primorje gradnju d.o.o. pa da se može, naizgled legalno, izdati i lokacijska dozvola. No, s kime je Primorje gradnja d.o.o. imala dogovor da se lažno predstavi kao opunomoćenik prije nego je to i postala – to je ono što sve nas koji ne vjerujemo ‘kristalno bijelim rukama’ vrlo zanima.
Obzirom da je Franković na press konferenciji ‘Iskupljenja’ izjavio da je: ‘od strane svih gradonačelnika izdano više od 200 punomoći tvrtkama koje su željele graditi, to su normalne procedure’, postavlja se pitanje je li ovo uobičajen način davanja ovakvih bianko punomoći, ako jest, pa što ne bismo i mi ostali građani Dubrovnika tako malo bili opunomoćenici kad to poželimo ili barem u ovo predbožićno vrijeme da i mi dočekamo pokoju punomoć – pod bor, zaključuju Srđevci.