Jesmo li sigurni da Ombla nije zagađena, pita se gradska vijećnica, SDP-ova Anita Bonačić Obradović. Njeno priopćenje prenosimo u cijelosti.
Nakon svega što ovih dana gledamo u Gospiću, imamo obvezu postaviti jedno jednostavno pitanje:
Jesmo li napravili baš sve da budemo sigurni da izvor naše vode, Ombla, nije zagađen?
I odmah da bude jasno tko je za odgovor nadležan: Mato Franković i HDZ. Devet godina vlasti u Gradu. Vlast u Županiji. Vlast u državi. Cijela vertikala odgovornosti u istim rukama, s gradskim proračunima kroz koje je u tih devet godina prošlo više od milijarde eura.
Što su s tim napravili po pitanju Grabovice?
Trasiranjem je dokazano da voda s Grabovice stiže na izvor Omble. Boja ubačena na području odlagališta pojavila se na Ombli za pet dana.
To je na Gradskom vijeću još 2017. godine potvrdila tadašnja zamjenica gradonačelnika Orlanda Tokić.
Dakle, već godinama znamo da postoji izravna hidrološka veza između područja odlagališta Grabovica i izvora s kojeg Dubrovnik pije vodu.
Zato danas, nakon svega što gledamo u Gospiću, nije dovoljno reći da je voda prema redovnim parametrima zdravstveno ispravna. Moramo znati što se točno traži, koliko često se traži i jesmo li ikada tražili one spojeve koji mogu proći nezapaženo u standardnim analizama.
Tu dolazimo do pročistača pitke vode Ombla.
Postojeći pročistač temelji se na ultrafiltraciji. Ona je učinkovita za uklanjanje mutnoće, suspendiranih čestica i mikroorganizama, ali sama ultrafiltracija nije tehnologija na koju se može računati za pouzdano uklanjanje otopljenih PFAS spojeva.
Za uklanjanje PFAS-a koriste se tehnologije poput aktivnog ugljena, ionske izmjene i reverzne osmoze.
A upravo je ugradnja filtera s aktivnim ugljenom bila javno najavljena kao sljedeća faza dubrovačkog pročistača.
Pri otvaranju pročistača 2019. tadašnji predsjednik Uprave Vodovoda govorio je o drugoj fazi i ugradnji filtera s aktivnim ugljenom. Aktivni ugljen bio je predviđen i projektnom dokumentacijom postrojenja.
Je li ta faza ikada napravljena?
Prema javno dostupnoj dokumentaciji koju sam pregledala, ne nalazim dokaz da je postrojenje s aktivnim ugljenom ikada izgrađeno i pušteno u rad.
Ako jest, neka Vodovod javno kaže kada je ugrađeno, što je točno ugrađeno i od kada je u funkciji. Ako nije, želim znati zašto nije, iako je najavljeno još prilikom otvaranja pročistača.
A onda dolazimo do najvažnijeg pitanja. Je li ikada provedeno ciljano ispitivanje na PFAS?
(PFAS je VJEČNA KEMIKALIJA, sklona nakupljanju u vodi, tlu, biljkama, životinjama i ljudskom tijelu, razgrađuje se desetljećima. PFAS je povezan s mogućim zdravstvenim rizicima (npr. hormonski poremećaji, problemi s jetrom, imunitetom, karcinomima)
A nalazi se svugdje, od ambalaža za hranu, tekstilu, kozmetici, vatrogasnoj pjeni, metalnoj industriji, u elektronici).
Tražim da se javno objavi:
- Jesu li procjedne vode Grabovice ikada analizirane na PFAS spojeve i s kojim rezultatima?
- Uz referentne piezometre, je li voda na području Grabovice ciljano ispitivana na PFAS?
- Je li sirova voda Omble, prije pročistača, ikada analizirana na PFAS?
- Je li voda Omble nakon pročistača odnosno voda koja ide prema građanima ikada analizirana na PFAS?
- Koji su pojedinačni PFAS spojevi analizirani, kada su uzorci uzeti i koje su bile izmjerene koncentracije?
- Je li obećana faza pročistača s aktivnim ugljenom ikada izvedena i, ako nije, zašto nije?
Ne tvrdim da je voda iz Omble danas onečišćena PFAS-om ali ko postoji dokazana hidrološka veza između Grabovice i Omble, građani imaju pravo znati jesmo li te spojeve ikada ciljano tražili.
Nakon Gospića više nitko nema pravo zadovoljiti se odgovorom: “Sve je u zakonskim granicama”, ako prije toga ne znamo što je uopće mjereno.
Grabovica nije problem koji se pojavio jučer. HDZ upravlja Dubrovnikom devet godina. U njihovim rukama su Grad, Županija i država. Znaju za trasiranje. Znaju da voda s područja Grabovice može doći do Omble. Znaju da je odlagalište desetljećima opterećivalo taj prostor.
HDZ i Mato Frankovič imali su više nego dovoljno vremena i novca da saniraju i zatvore Grabovicu.
A sada pogledajmo rokove i obećanja koje su građani slušali svih ovih godina:
U gradskom izvješću za 2017. godinu pisalo je da se prestanak odlaganja na Grabovici očekuje krajem 2018. godine.
U svibnju 2019. Mato Franković najavljuje potpuno zatvaranje do kraja 2020. godine.
Samo nekoliko mjeseci kasnije rok se već pomiče, pa u studenom 2019. Franković govori: „Grabovica će biti zatvorena 2021. godine.“
U srpnju 2021. govori se da će Grabovica primati otpad još do 2022. godine.
Ni to se nije dogodilo.
Novi rok postaje kraj 2025. godine, uz tvrdnju da je bilo kakvo daljnje produljenje nemoguće očekivati.
U listopadu 2025. ponovno se najavljuje zatvaranje do kraja godine.
Došao je i prošao i taj rok.
A u svibnju 2026. gradonačelnik više ne govori o 2018., 2020., 2021., 2022. ni 2025. godini. Sada kaže da ćemo dobiti „možda još nekih godinu dana, ako i toliko“, pa tek nakon toga slijedi zatvaranje Grabovice.
2018.
2020.
2021.
2022.
2025.
Sada možda 2027.
Koliko još rokova treba proći?
Ovdje ne govorimo o fontani, cesti ili garaži koja kasni. Govorimo o odlagalištu otpada za koje godinama znamo da je hidrološki povezano s izvorom naše pitke vode.
Ovo ne smije biti pitanje za političko prepucavanje ali ne želim da za pet ili deset godina netko kaže da smo sve znali, ali da nitko nije postavljao pitanja.
Ne želim da Dubrovnik postane novi Gospić.
