U izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku upravo je objavljena nova knjiga koju je napisala voditeljica Zavoda, akademkinja Nella Lonza, pod naslovom Ana, Pavo, Grlica. Rekluze i pustinjaci u pobožnom krajobrazu srednjovjekovnog Dubrovnika.
Prikaz knjige, koji potpisuje prof. dr. Zdenka Janeković Roemer, možete pročitati u natavku.
Nella Lonza, Ana, Pavo i Grlica. Rekluze i pustinjaci u pobožnom krajobrazu srednjovjekovnog Dubrovnika. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2021.
Knjiga “Ana, Pavo, Grlica: rekluze i pustinjaci u pobožnom krajobrazu srednjovjekovnog Dubrovnika” autorice Nelle Lonza u izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 2021. obrađuje vjerski fenomen tipičan za srednjovjekovnu žensku duhovnost – posvećeni život laikinja, tzv. isposnica ili rekluza koje su živjele uz crkve i samostane. Taj posebni vid ženske pobožnosti do sada nije bio predmetom monografske obrade u hrvatskoj historiografiji. Kroz stranice djela čitatelju se otkriva osobiti životni izbor pobožnih žena i njihova uloga u društvenom životu.
Autorica nije zaboravila ni muške isposnike, pustinjake, no podaci o njima su vrlo oskudni, u odnosu na žene. Obilje podataka prikupljanih kroz dugo vrijeme iz različitih serija dubrovačkog arhiva omogućilo jesjajnu analizu te osobite ženskevjerske i društvene prakse. Život dubrovačkih rekluzaautorica je uklopila u maticu europskih kretanja, pruživši uvid u razvoj i širenje tog fenomena, posebno u okviru ženskog monasticizma.
Djelo obuhvaća niz interesantnih tema koje zahvaćaju i u širu društvenu problematiku, odnosnonačine uklapanja isposnica u laičko društvo. One su bile istovremeno izdvojene, drugačije i uklopljene u svakodnevicu života sa svim ostalim stanovnicima. Bile su poslovno sposobne, zarađivale i posjedovale imovinu. Njihov svakodnevni život je bio skroman, ali ne uvijek strogo asketski – iako škrto, dokumenti otkrivaju pojedinosti o njihovoj odjeći, uporabnim predmetima, prehrani. Mnoge od njih imale su i poslugu, kao i druge bolje stojeće dubrovačke gospođe.
Život isposnica ostavio je mnogo traga u oporučnim legatima kojima su darivane u zamjenu za molitve za dušu pokojnika. Spominju se molitvenici, legati za uzdržavanje crkvica uz koje su živjele, povezanost s bratovštinama, pa i neke prakse na rubu vjere i praznovjerja, često vezane uz pučku pobožnost.
Za čitatelja je posebno atraktivno poglavlje o pojedinim rekluzama koje je autorica prizvala iz zaborava, pokazala iz kojih su društvenih slojeva i obitelji dolazile te koje su dobi i bračnog statusa bile kad su se odlučivale za isposništvo, te davno nestale prostore njihovog života, crkve, rekluzorije i eremitorije.
Knjiga o dubrovačkim srednjovjekovnim ženama koje su birale život u izdvojenosti, molitvi i pokori, sjajan je prilog našem poznavanju vjerske osjećajnosti laika i njezine povezanosti s formalnim oblicima posvećenog života.