Hrvatska se često karakterizira kao zemlja koja ne pruža puno svojim građanima, posebno mladim ljudima.
Stoga, mnogi od njih odlučuju se ‘trbuhom za kruhom’ otići negdje daleko i ostaviti sve iza sebe. Mnoštvo njih kazat će kako ih za domovinu ne veže ništa, drugi će pak istaknuti kako su morali otići ‘silom prilika’, iz financijskih razloga. Naša sugrađanka Nika Bender otkrila nam je zbog čega se ona sa svojim zaručnikom Denisom uputila u Švedsku…
– Pri završetku BA studija shvatila sam da u Hrvatskoj ne vidim budućnost. Ambiciozna sam osoba i budućnost u koju sam gledala je bila jako depresivna. To je bio ključni razlog zašto sam se odlučila odseliti. Naravno, tu je bila i želja da vidim svijet, kao i mogućnost da se pomaknem iz dosta zatvorene zajednice – kaže Nika odgovarajući na pitanje što ju je potaklo na ovaj, ne toliko jednostavan korak.
A zašto baš Švedska, pitamo – jesu li bili upoznati s njom, imali neke kontakte…
– Švedska je odabrana iz jednostavnog razloga zato što smo imali nekoga koga poznajemo tamo i što nam se otvorila mogućnost za otići u tu državu. Drugi važan razlog je bio taj što je u vrijeme kada smo se mi prijavili na magisterij, studij bio besplatan. Naravno, i dalje je trebao novac za dobivanje boravišne dozvole, ali je barem bio manji iznos nego za druge države u totalu. Uz to sam bila u Stockholmu na 10 dana u posjeti i grad mi se jako svidio.
Na kraju smo odlučili upisati fakultet tamo zato što je riječ o glavnom gradu i to bi nam dalo mogućnost za lakše nalaženje studentskog posla, kao i posla nakon fakulteta. Srećom to je bila prava odluka, Stockholm je postao naš novi dom – kaže Nika.
Kao i svaka nova sredina, tako i ‘novi dom’, svaki početak… uvijek je težak. Koliko je bilo teško adaptirati se, (na)učiti jezik, shvatiti ipak drukčiji mentalitet od našeg…?
– Često se volim šaliti kako sam više Šveđanka nego Hrvatica po ‘mentalitetu’. Adaptacija nije bila nešto posebno teška. Usprkos tome što nismo znali ni riječ švedskog, nikad nismo imali nekih velikih problema jer u Švedskoj skoro svi pričaju fantastičan engleski. Od državnih ustanova do trgovina i slično. No, švedska pravila i zakoni su već bili izazov jer neke stvari su veoma drukčije nego u Hrvatskoj. Trebalo je sve to naučiti, odnosno naći nekoga da ti sve ti objasni. Ali nakon pola godine u Švedskoj, kada smo i stekli prijatelje na faksu, bilo je lakše – ističe Nika.
Pitali smo Niku kako se u Švedskoj ‘gleda’ na naš mentalitet, našu kulturu i običaje…
– Hrvatska = mjesto gdje svi idu na godišnji. Tako da svaki put kada kažem kako sam iz Hrvatske, reakcija bude ‘bio sam na odmoru tamo’, ‘svake godine idem na odmor tamo’ ili čuo(/la sam od prijatelja kako je Dalmacija predivna – možeš mi dati savjete za godišnji odmor tamo’. Moja komunikacija o Hrvatskoj se uglavnom svede na to – smije se Nika i dodaje.
-Iskustva s godišnjih odmora su uglavnom ono što Švedi znaju o Hrvatskoj. Često čujem i hvalospjeve o rakiji i njezinim varijetetima (orahovica, travarica, šljivovica i tako dalje). Za njih je Hrvatska zemlja sunca i mora – kaže Nika.
Nedostaje li ti Hrvatska, pitamo Niku…
-Uglavnom se zaželim sitnih stvari, točnije hrane, poput naših pekara, pršuta, sira iz ulja, Kviki grica, Cockte i slično. Sitne gluposti su uglavnom u pitanju. Sada nakon četiri godine izbivanja izvan države mogu reći da mi ne nedostaje, sumnjam da ću se ikada vratiti (osim u posjetu obitelji i prijateljima), a ako mi se otvori mogućnost da se opet preselim u neki drugi kraj svijeta, rado ću je prihvatiti. Tužno je vezati sebe na jedno mjesto, okružen uvijek istim stvarima i istim ljudima, a kada je svijet tako velik! – zaključuje Nika.