Književni susreti ljubitelja pisane riječi “Rječišta” koje organiziraju Društvo dubrovačkih pisaca i Art radionica Lazareti ovog su puta bili posvećeni poeziji dubrovačkog književnika Milana Milišića koji je 5. listopada 1991. godine poginuo kao prva civilna žrtva u Domovinskom ratu.
Na ovim susretima, osim njegove poezije, moglo se čuti nekoliko zanimljivih detalja o životu i radu Milana Milišića koji je, kako se moglo čuti, nepravedno ostao zaboravljen u dubrovačkoj književnosti, dok mu se rukopisna ostavština nalazi u Beogradu. Svoja sjećanja okupljenima su ispričali Milišićev tadašnji kolege novinar i pisac Davor Mojaš te Miško Ercegović. Osvrnuli su se na doba kada je Milanu Milišiću suđeno zbog toga jer je svojom kratkom pričom pod nazivom „Život za slobodu“ prvi javno progovorio o pogubljenjima u listopadu 1944. godine u Dubrovniku i na Daksi. Moglo se čuti i kako je Milišić bio izuzetno pedantan književnik, a prema riječima Davora Mojaša, njegov rad je prekinut upravo u najboljim godinama, u doba kada je trebao biti najplodniji.
Svoje susrete s njime ispričao je i profesor Josip Žuvela, posebno se osvrnuvši na njihova razmatranja o tome što dubrovačku rozatu čini upravo dubrovačkom. Na ovom susretu izražena je nada da će se ponovno iz zaborava izvući njegova poezija.
Milan Milišić rođen je 6. srpnja 1941. godine, školovao se u Dubrovniku i Beogradu gdje je na Filološkom fakultetu završio studij svjetske književnosti. Povremeno se bavio novinarstvom, pisao je u časopisu Laus, bio je dramaturg dubrovačkog Kazališta Marina Držića, a surađivao je i sa Studentskim teatrom Lero. Objavio je nekoliko knjiga pjesama: Voljele su me dvije sestre skupa, Koga nema, Živjela naša udovica, Zgrad, Having a good time, Mačka na smeću, Tumaralo, Vrt bez dobi – grafičko-pjesnička mapa sa slikarom Lukšom Pekom. Povremeno se bavio prevođenjem i novinarstvom.
Autorske radio – emisije, putopisi, proza i prijevodi također su dio njegovog pjesničkog rada. Dubrovačko Kazalište Marina Držića izdalo mu je 1975. godine dramsko djelo Lov na bljedolikog U bivšem režimu dva puta je bio pod paskom režima, posebice prvi put kada je osuđen uvjetno jer je kratkom pričom pod nazivom Život za slobodu prvi javno progovorio o pogubljenjima u listopadu 1944. godine u Dubrovniku i na Daksi.
Knjiga pjesama Treperenje objavljena mu je posthumno 1994., kao i još 7 knjiga poezije i proze.