Aktualno

Napustio nas je kazališni redatelj i pedagog Joško Juvančić Jupa

U 85. godini života napustio nas je Joško Juvančić – veliki ‘Jupa’, kazališni redatelj i pedagog te dugogodišnji ravnatelj dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara. Iako nije teže bolovao, posljednjih mjesec dana bio je hospitaliziran u dubrovačkoj bolnici. Kako doznajemo od obitelji, njegov život se jednostavno ugasio.

U nedavnom razgovoru za DuList, Juvančić se prisjetio kako je uopće odabrao režiju i odakle je nastala ljubav prema kazalištu.

—Uvijek sam volio kazalište. Još kao mladić statirao sam na Ljetnim igrama i čini mi se da sam već tada bio predodređen da se cijeli život bavim kazalištem. Za vrijeme studiranja postao sam Gavellin asistent, odgovarao sam mu, a i meni je to značilo jer sam od njega jako puno naučio o režiji, kazalištu, glumcima i o životu uopće – naveo je tada. Rekao je i da koliko god dubrovačka publika izgledala jako stroga, ona mu je bila naklonjena jer je bila željna nečeg novog.

-Sviđalo joj se kad izmislim novi prostor za igranje. Grad ima svoju specifičnost, ima predivne prostore na otvorenom i sam je stvorio jedan svoj neponovljivi kazališni stil. U Gradu, u svakom kantunu možeš napraviti predstavu. I ona uvijek bude zanimljiva, uvijek bude živa i uvijek ima svoju publiku. Čak su i djeca u jednom trenutku znala izlaziti na ulice i stvarati svoje predstave, imitirati nas s Igara. Ja sam volio u Gradu tražiti, sam za sebe, ali i kasnije kad sam preuzeo u Igrama odgovornost umjetničkog ravnatelja dramskog programa, prostore i za druge redatelje koji bi dolazili u Grad postavljati predstave. Vodio bih ih na sva mjesta za koje sam mislio da se na njima mogu odigrati njihovi tekstovi. Neki tekst vrijedi samo na tom mjestu, a Dubrovnik je pun takvih prostora. Redatelji koji bi došli u Dubrovnik uživali bi baš u tom izazovu da je cijeli grad pozornica. To bi ih inspiriralo. I tako smo stvarali kazalište i Igre – ne samo za nas, već i za Europu – rekao je i dodao da je njegovo omiljeno mjesto bilo Gradac.

-Ja sam i Pilar pa je meni, još od djetinjstva taj prostor drag jer smo se gore išli igrati i ostao mi je pri srcu. A unutar zidina, ipak mu je bilo nešto teže izdvojiti onaj, samo jedan, jer priča – igralo na Placi i na Puiškoj placi i malo oko Jezuita, unutar tvrđava, na Lovrjencu, u Bokaru, na Revelinu, ispod Minčete – istaknuo je tada Jupa.

Joško Juvančić – Jupa rođen je u Dubrovniku 1936. godine. Osnovnu i srednju školu završava u rodnome   gradu, a književnost na Filozofskom fakultetu te režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. Odmah po završenoj Akademiji postaje prvo Gavelin, a zatim i Spaićev asistent, što će umnogome odrediti njegovu budućnost kazališnog pedagoga. Kao profesor glume od 1960. do danas Juvančić je presudno utjecao na umjetnički razvoj mnogih danas poznatih i cijenjenih hrvatskih glumaca. Prve važnije režije Joško Juvančić ostvaruje u dubrovačkom kazalištu (‘Dubrovački skerac’ Feđe Šehovića 1961., Moliereova ‘Škola za žene’ 1962.), kojemu će se i kasnije redovito vraćati postavljajući, pored ostalih, djela Držića, Schisgala, Bettija, Obaldije, Euripida, Ostrovskog, De Filippa, Vojnovića i Goldonija. Široj hrvatskoj javnosti Juvančić se nametnuo sredinom šezdesetih kada u zagrebačkim kazalištima režira nekoliko višestruko važnih i poticajnih predstava – od Schisgalovih ‘Daktilografa’ i ‘Tigra’, u Teatru &TD, preko Tollerova ‘Hinkemanna’ i Ghelderodeovih ‘Škole za lude’ i ‘Escuriala’ u Gavelli, do Goldonijeva ‘Velikog smiješnog rata’ u HNK. Od tada će režirati iznimno veliki broj predstava u gotovo svim hrvatskim kazalištima, podjednako uspješno se noseći s  klasicima domaće i svjetske dramske književnosti (u tom kontekstu osobito su važne njegove postave Držićeva ‘Plakira iliti Grižule’ i ‘Dunda Maroja’, Shakespeareova ‘Sna Ivanjske noći’, Vojnovićeve ‘Dubrovačke trilogije’, Vetranovićeva ‘Kako bratja prodaše Jozefa’, te  crkvenog prikazanja ‘Ecce homo’ na Dubrovačkom ljetnom festivalu) i suvremenim piscima (Bakarić, Brešan, Ionesco, Simone, Cooney), pri čemu su neka od tih uprizorenja – primjerice ‘Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi’ Toma Stopparda u &TD-u (1971) – postala amblematskom kazališnom oznakom svog vremena.

Raznolikost Juvančićevih kazališnih iskustava upotpunjuju i brojne režije predstava za djecu, kao i lutkarskih predstava za djecu i odrasle (‘Skup’, ‘Osman’, ‘San Ivanjske noći’), a posebno poglavlje njegove profesionalne biografije vezano je uz Dubrovačke ljetne igre/festival, u čijem je umjetničkom rukovodstvu naprekidno bio nazočan dvadesetak godina, obnašajući od 1986. do 2001. i ulogu umjetničkog direktora, odnosno umjetničkoga ravnatelja dramskog programa. (DLJI)

Za svoj umjetnički rad, Juvančić je dobio niz uglednih nagrada i priznanja među kojima se ističe nagrada ‘Vladimir Nazor’ za životno djelo 2000., nagradu Dubravko Dujšin 1982., nekoliko nagrada Hrvatskog društva dramskih umjetnika (Nagrada hrvatskog glumišta za najboljeg redatelja), a u 2016. godini dobio je nagradu Grada Dubrovnika za životno djelo.

U sklopu Dubrovačkih ljetnih igara u 2011. godini predstavljena je monografija posvećena ovom velikom redatelju naziva ‘Joško Juvančić Jupa’.

Redakcija DuLista izražava iskrenu sućut obitelji i bližnjima.

Pročitajte još

S polica trgovina povučeni čips i limun!

Dulist

ISTRAŽILI SMO Koliko gradske tvrtke troše goriva na službene automobile?

Mia Njavro Banić

‘ZLATNE RUKE’ Meštru Hendiću uručeno najveće priznanje Hrvatske obrtničke komore

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija