Dubrovačka udruga Ljubitelji hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota početkom srpnja na Lokrumu je redovnom godišnjom skupštinom proslavila šestu godinu postojanja.
– Odazvalo nam se sedamdesetak članova što je lijep broj. Podnijeli smo izvještaj o radu, produžili mandat potpredsjednici Mari Đerek te poslušali zanimljivo predavanje prim. dr. Lenke Oremović ‘Što nam sunce daje?’, kao dio naše najnovije akcije ‘Najbolji je otpad onaj koji uopće ne nastane’. Također, imamo preko stotinu članova koji su više od pet godina u udruzi, a onima koji su napunili pet godina podijelili smo zahvalnice – ističe predsjednica udruge Nada Zanze, koja je udrugu osnovala još 2008. godine. Od tada do danas u aktivnostima udruge sudjelovalo je čak 7027 građana. Zanimalo nas je kako je sve počelo?
‘Družimo se i učimo’
– Uvijek sam bila aktivna kao volonterka, a htjela sam se družiti s ljudima. Meni je najbliža umirovljenička populacija pa sam pristupila njima, ali sam vidjela da mi tu nije mjesto. Željela sam se družiti na neki drukčiji način. S osmišljenim izletima, ali i uključivanjem mlađih, kako bismo imali međugeneracijska druženja. Kći mi je rekla: pa ti si uvijek vodila neke udruge, formiraj svoju. I tako je krenulo. Počeli smo druženjem s prijateljima na otoku Supetru, a već nakon nekoliko dana tridesetak ljudi se učlanilo u udrugu i krenuli smo s osmišljavanjem edukativno-zabavnih izleta na kojima se družimo i učimo – prisjeća se Zanze, koja je nakon uspješne organizacije izleta oko grada i po županiji uskoro počela organizirati i višednevne izlete u druge dijelove Hrvatske, ali i van granica.
– Shvatila sam da su mnogi putovali van granica, a malo njih je upoznalo Lijepu našu. Kad idete po Hrvatskoj i vidite puno toga što prije niste, ostanete očarani u kakvoj zemlji živimo. Već nakon godinu dana, 2009. smo napunili cijeli autobus za Slavoniju, to je bio veći korak – ističe Zanze, koja među mnogobrojnim izletima posebno izdvaja onaj na Unsku regatu.
– To je bila prva međunarodna regata na rijeci Uni, koja u hrvatskom dijelu protiče kroz Hrvatsku Kostajnicu. Sjećam se da smo na računu imali svega 4000 kuna. Kontaktirala sam neretvanske lađare koji su bili voljni sudjelovati na regati, ali nisu imali novaca za put, smještaj i transport lađe. Potom sam kontaktirala direktoricu kostajničkog TZ-a, koja je lađarima osigurala besplatni smještaj u hotelu, a mi smo u našem autobusu ostavili mjesta za lađare. Tadašnji metkovski gradonačelnik Gabrić Jambo obećao nam je dati 4000 kuna za transport lađe, ali smo na kraju sredstvima udruge to platili. Napravili smo veliku stvar jer je jedna mala udruga žrtvovala svoj novac za neretvanske lađare, koji se i sami bore za opstanak – govori nam Zanze. S obzirom na šaroliku ponudu izleta, predavanja i drugih događaja koje udruga organizira, zanimalo nas je otkud ideja za aktivnosti udruge.
– Pogledam na tražilici Google što se događa negdje u Hrvatskoj. Ako je blizu i interesantno, onda animiram članove. Imam sreću što uvijek uspijem ugovoriti jeftiniji prijevoz, ulaznice, smještaj ili hranu. Na primjer, kad smo išli u Split na ‘Lord of the dance’, gdje smo i autobus i ulaznice dobili dosta povoljnije, baš tih dana je bila akcija besplatnog vođenja po Splitu za građane. Priuštimo građanima da vrlo jeftino dožive nešto što bi sebi financijski mogli teško priuštiti – objašnjava nam Zanze.
Uspjeh ‘Zaboravljene razglednice’
Šira dubrovačka javnost udrugu Ljubitelji hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota posebno je zapamtilo tijekom poučne i uspješne akcije ‘Zaboravljena razglednica’ u kojoj su djeca i zaposlenici osnovnih škola s područja županije poslali više od 5400 razglednica.
– Broj je sjajan, ali je poruka vrijednija. Jer oko 80 posto njih je prvi put napisalo razglednicu, imalo je u rukama. Bilo nam je bitno da djeca dožive taj odnos prema razglednici, kad je uzmete u ruku i razmišljate kome ćete je poslati, kakvu poruku će sadržiti. Mnogi od njih znaju poslati SMS, ali ne i razglednicu. Ne znaju adresu svoje none. To je bila naša dobra, a neplanirana akcija. Naime, unuka mi uvijek šalje razglednice, a unuk ne. Onda sam mu rekla: sad kad si na maturalcu pošalji mi razglednicu. Potrajalo je, ali mi je na kraju poslao, a ja sam mu rekla: sad će dubrovačka djeca radi tebe slati razglednicu. Tako je krenulo i bilo je sjajno primljeno u školama. Poruke na razglednicama su bile prelijepe, tople, i odlučili smo akciju nastaviti i dogodine – govori Zanze, dodajući kako se oni od kojih se očekivala pomoć u provedbi akcije nisu odazvali.
– Hrvatska pošta se uopće nije odazvala, ni marke. Na web stranici su nabrojeni svi koji su dali 10 poštanskih maraka za akciju, a među njima je jako malo tvrtki. Tražili smo i od Atlantske plovidbe, ali nam nisu dali marku. A sigurna sam da su njihova djeca u školi bila uključena u akciju, koja je bez obzira na to uspjela – ističe Zanze.
– Čak je tih dana marka za razglednice bila jedina koja je poskupila, s 1,60 na 2,80 kuna – dodaje. Pred nekoliko godina započeli su i s akcijom ‘Uskršnja golubica’.
– Saznali smo da je ta tradicija izrade golubica od smokvine srčike u našim krajevima gotovo zaboravljena. Nekad davno su ljudi na selu nastojali sebi uljepšat život nečim što ih nije puno koštalo. Pelješac je poznat po tome, a mi smo htjeli naučiti članove naše udruge, ali i djecu Osnovne škole Ston, kako ih izrađivati. Već imamo dvadesetak mladih Stonjana koji su to naučili, a akcija se nastavlja i dogodine. Jednog dana će to zaživjeti, baš kao pome u Dubrovniku ili pengana jaja – objašnjava Zanze.
Odnos prema otpadu
Udruga je nedavno pokrenula novu akciju ‘Najbolji je otpad onaj koji uopće ne nastane’, kojom se želi osvijestiti građane o ovom aktualnom problemu.
– Na većem planu ne možemo puno, ali ovako među sobom možemo. Osvijestiti nas pet, pa pet drugih, i tako malo po malo. Kao udruga smo htjeli dati svoj doprinos, na uočljiv način djelovati na naše sugrađane. Ulaskom u EU smo prihvatili obveze u odnosu prema smeću i otpadu. Od Grada Dubrovnika smo za tu akciju dobili 19 000 kuna. Imali smo već nekoliko edukativnih radionica, u vrtićima i srednjim školama, ali nismo ni lipe potrošili jer su svi sudjelovali volonterski. U rujnu, kad malo ‘padne’ sezona novac ćemo iskoristiti za izradu platnenih vrećica, koje moraju biti takve da ih ljudi, kad ih dobiju, nose s ponosom. Inače, najljepša akcija bila je odlazak na Grabovicu. Kad dođete tamo, vidite to smeće, shvatite što zapravo proizvodite i da nas ta plastika najviše ugrožava, čovjek se zamisli – govori nam Zanze.
Ipak, zanima nas što Nadi Zanzi osobno znači udruga, koju je stvorila i brižno gradila sve ove godine.
– Udruga je dio mene. Njen sam osnivač i motor. Puno mi znači. Imam puno slobodnog vremena, a šteta je ne dati drugome, ako mu se može uljepšati dan, pomoći mu saznati ili vidjeti nešto novo. Udruga mi daje snagu – odgovara nam Zanze, koja kao ključ uspjeha udruge vidi u druženju.
– Ljudima fali druženje. Družili smo se u ratu, u skloništima pod granatama. Mnogi su nakon toga bili materijalno ugroženi i opet su se otuđili. A druženje čovjeku treba jer je socijalno biće. Tako smo se i mi našli. Razgovaramo, pričamo viceve, učimo, putujemo zajedno, družimo se. Mi kao udruga idemo malim koracima, doprinosom svakog člana. Kad svi članovi doprinesu, onda možemo ostvariti sve – zaključuje predsjednica udruge Nada Zanze.