Prvo što ćete vidjeti kada uđete u Dubrovnik s Mosta doktora Franja Tuđmana je Nuncijata.
Izgrađena na brdu, okupana suncem i okružena prirodom, s nje se pruža prelijep pogled na Grušku uvalu. Prava lokacija, složit ćete se, za izgradnju dubrovačkog Beverly Hillsa. No, Nuncijata je sve to, samo ne dubrovački Beverly Hills.
Još izdaleka u oči vam upadnu načičkane kuće, izgrađene bez nekog reda i smisla. Za to nisu toliko krivi stanovnici Nuncijate, koji su trudom i mukom pokušali sebi i svojim obiteljima stvoriti krov nad glavom, koliko oni koji su im dozvolili, da se bez nekog plana, izgradi takvo naselje. A budete li imali sreće, moći ćete u brdu, nedaleko naselja, primijetiti i stado krava na ispaši. A upravo smo njih zatekli u brdu, radeći ovu reportažu. Iako stanovnicima Nuncijate ne smetaju, ipak se postavlja pitanje, smiju li doći tako blizu Grada. Pogotovo jer nisu zalutale, već ih tu dovodi pastir, sa obližnje Bosanke, kažu nam stanovnici Nuncijate.
BEZ PJEŠAČKOG PRIJELAZA
I Nuncijata ima mnoštvo komunalnih problema, kao i ostali dijelovi Dubrovnika. Čim skrenete prema Nuncijati s magistrale, nailazite na problem. Prilikom skretanja dođe li vam slučajno u suprotnom smjeru automobil, nećete se dobro provesti. Put je uzak, pa vam ne preostaje ništa drugo, nego smotati lijevo, desno ili pak u rikverc, kako biste se mimoišli, pa ako imate sreće nećete ogrebati svog limenog ljubimca.
Prvo što ćete nakon toga primijetiti jest i nepostojanje pješačkog prijelaza na ulazu u Nuncijatu, zbog čega mnoga djeca trčeći prelaze put i riskiraju živote kako bi došla do svojih domova ili udaljenijih odredišta. Već neko vrijeme govori se da će se napraviti podvožnjak kako bi se pješacima omogućio sigurniji prelazak magistrale. No, taj projekt je čini se zaboravljen, no ne zaboravljaju ga, kao moguće rješenje sigurnog prijelaza, stanovnici Nuncijate.
MAKADAMSKI PUT DO VRHA
Penjući se unutar naselja, ne možete ne uočiti kako je Put od Nuncijate loše asfaltiran, dok je njegovih zadnjih 500-tinjak metara više „makadamski put“ nego što je uistinu asfaltiran. Premda im je obećano asfaltiranje zadnjeg dijela puta još prije 3 godine, do toga nije došlo, požalio nam se Himzija Mehić, koji je jedan od prvih stanovnika koji se doselio na Nuncijatu, još davne 1970. godine. Tada je na Nuncijati bilo svega nekoliko kuća, a nije bilo čak ni kozjeg puta. Zadnjih 500-tinjak metara današnjeg puta napravio je on sam, kako bi mogao doći do svoje kuće.
– Vidite ovaj put, ja sam ga sam radio. Još prije 3 godine su nam rekli da će ga asfaltirat. Tada je gradonačelnica bila Dubravka Šuica. No vlast se promijenila, i do dan danas ništa se nije učinilo po tom pitanju. Posljednje što su nam rekli je da će se put napraviti kada se obnovi igralište na Kantafigu – prisjeća se Himzija koji je na sudu sa vlasnikom zemlje preko koje prolazi put do njegove kuće.
– Sporno je i zemljište. Od maslinika pa sve u brdo je tuđa zemlje , a ja sam na sudu sa gazdom. On me tuži jer ovuda prolazim autom. Put sam pravio ja u dogovoru sa vlasnikom – naglašava i dodaje kako je put, vjerojatno ucrtan kao vatrogasni.
KAD SU KIŠE NE MOŽE SE PROĆI
Problem stanovnicima predstavlja i odvodnja oborinske vode, ističe, pokazujući na šaht, smješten tik do njegove kuće, koji nije spojen na glavni kanal.
– U tom šahtu se skuplja voda kao i talog. Ovo su sve stanari sami radili, a nitko neće da odvod spoji na kanal- dodaje i naglašava kako upravo zbog toga ulica poplavi svaki put kada pada kiša.
– Tu su otpadne vode, koje idu u kanalizaciju, ali ne mogu dalje. Zbog svega toga voda u mojoj kući je žuta. Stoga je koristimo samo za kupanje i pranje, dok vodu za piće kupujemo. Još u ratu sam dobio odobrenje da se spojim na kanalizaciju – ističe Himzija i pokazuje nam drugi šaht. Sam je postavio cijevi, no iz Vodovoda nikad nisu došli kako bi odvodnju sproveli do glavnog odvoda niz ulicu.
-Sada bi odavde trebalo kopati na magistralu, da bi se napravile cijevi i prsten. Cijevi nema, kada sam ja radio kanalizaciju, bile su cijevi, polomljene su u ratu, a sada treba ponovno sve nanovo kopati – zaključuje.
Stanovnicima najvišeg dijela Nuncijate u posjet dođu i krave s, kako kažu, obližnje Bosanke. No, one stanovnicima ne smetaju, osim kad se previše približe kućama. O istim komunalnim problemima svjedoči nam i Himzijin susjed, Pero Sentić, kojemu smeta kako kaže, makadamski put do kuće.
– Put valjda nije ucrtan, ucrtane su samo ulice. S obzirom da je riječ o privatnom posjedu, sada planiraju put napraviti poviše, kada se napravi igralište na Kantafigu. Veliki problem je kada padaju kiše izaći na Nuncijatu, put je strašno sklizak. A kada padne snijeg da ne govorim. Inače smo sami okolo sve asfalitrali, a nekoć je bio makadamski put – dodaje Sentić.
ŽIVOTINJSKO CARSTVO
Nakon razgovora s njima krenuli smo prema crkvi Gospe Nuncijate. Kuće u izgradnji, vrtovi, kokošinjac (u kojem nismo našli nijednu kokoš, što ne znači da ih nema), boks sa psima, pčele, krave na ispaši u brdu, ono je što možete vidjeti na putu prema crkvi. Crkva zatvorena, okoliš uređen, vlada mir i tišina, baš kako i priliči sakralnom objektu. Iza Crkve zatekli smo malu betonsku brvnaru, iznutra sasvim pristojno uređenu, opskrbljenu sa strujom iz obližnje kuće. Riječ je očito o kućici za vikend-druženja ili partijanja. Zapravo, sasvim zgodno!
Tada nam je u oko zapao poljski put, za kojeg, moramo biti iskreni i priznati, nismo znali da postoji. Novinarska znatiželja natjerala nas je da krenemo njime. Kad smo zašli iza žbunja, imali smo što vidjeti. Ni više ni manje, nego odlagalište građevinskog otpada!
Očito je tvrtkama koje rade na izgradnji kuća zbog uskog puta ili nečega drugoga, teško organizirati odvod šuta, pa ga je lakše ostaviti tamo gdje nije lako uočljiv. A nadležnim službama nije baš na ruku verat se po Nuncijati i eventualno sankcionirati prekršitelje, pa ostaje pitanje koliko se dugo tamo, na samom ulazu u Dubrovnik, odlaže građevinski otpad. Sva sreća pa ga je teže uočiti od žbunja i raslinja, pa se nadamo da ga nisu vidjeli turisti koji dohode u naš grad ostaviti koju kunu.