U Dubrovniku je na današnji dan 1908. godine otvoren prvi stalni kinematograf i stalna kino dvorana: ‘Kinematograf Admirinda’. Prema pisanju Sebastijana Vukosavića u Gradoplovu Radio Dubrovnika, prve kinoprojekcije u Dubrovniku priređivali su putujući kinematografi, no o njima, postoje oskudni podaci. Prvi pouzdani zapis o kinopredstavama u Dubrovniku iz listopada je 1906.
-Nakon što je u ožujku 1908. u Bondinom teatru gostovao još jedan putujući ‘The Radium’ kinematograf, na današnji dan, 18. srpnja 1908. godine, u Dubrovniku je otvoren prvi dubrovački stalni kinematograf i stalna kino dvorana: ‘Kinematograf Admirinda’, u ulici između Polačâ, kuća g. Jelića, gdje je prije bila trgovina Vlaha Svilocossi i kafana ‘Sokol’, a pokrenuo ga je gospar Ilija Nardelli. Stalni domaći kinematograf ‘Admirinda’, je na sve moguće načine nastojao privući publiku – povećanjem broja dnevnih projekcija, sniženjem cijena ulaznice, kao i programima koji su, uz ostalo, jamčili dobru zabavu s obiljem smijeha. Krajem 1909. ili početkom 1910. kinematograf ‘Admirinda’ prekinuo je s prikazivanjem filmova u dvorani u ulici Između Polača, a svoje djelovanje nastavio je nakon nekoliko mjeseci u Bondinom kazalištu. Kinematograf ‘Admirinda’ u Bondinom kazalištu otvoren je 6. kolovoza 1910. godine: ‘Večeras se otvara u Bondinom kazalištu kinematograf, sa najsavršenijijem aparatom. Prestave će biti svaki dan, u radne dane na 7, 8 i 9 ura, a u svetačne na 6, 7, 8 i 9. Program će se mijenjati svakog ponedjeljka, srijede i petka, sve sa samijem novostima za Dubrovnik (PRAVA CRVENA HRVATSKA, br. 285, Dubrovnik 6. 8. 1910., str. 3). Kinematograf očito nije uspio privući veći broj gledatelja, pa je uskoro, pod izlikom ljetnih vrućina ponovno zatvorio vrata:’Kinematograf sinoćnjom predstavom obustavio je radi vrućine svoje ljetne produkcije, koje će nastaviti u septembru’ (CRVENA HRVATSKA, br.67/1910, Dubrovnik 20.8.1910., str.5). Uz loše kopije i slabe programe, mnoge su druge nevolje stalno pratile kinematograf u kazalištu, pa i u prigodama kada je pokušavao obogatiti svoju ponudu. Tako ni s uvođenjem klavirske pratnje projekcijama nijemih filmove, kinematograf nije imao baš previše sreće. S vremenom, ipak, stvari su s brojem gledatelja pošle nabolje, a popravio se i dojam o klavirskoj pratnji uz projekcije filmova – zapisao je Vukosavić u Gradoplovu.
Fotografija je ilustrativnog karaktera