Biagio Faggioni, kasnije po promjeni imena Vlaho Bukovac, rođen je u skromnoj obrtničkoj obitelji u Cavtatu 4. srpnja 1855. godine. Jedan od najplodnijih hrvatskih slikara uopće, nesumnjivo najplodniji na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, priznat diljem Europe, bio je začetnik i glavni predstavnik hrvatske moderne. Kroz svoj životni vijek igrao se sa svim stilovima: od akademizma, realizma, impresionizma i simbolizma do moderne koja ga je obilježila, a najpoznatiji je po svojim portretima. Često je slikao i autoportrete.
Njegov je život bio, što se reče, kao iz filma. Sa 10 godina sa stricom Franom odlazi u Ameriku s ciljem da nastavi školovanje ali zbog stričeve nagle smrti završava u popravnom domu. Tamo ga je smjestila stričeva udovica. Nije bio u mogućnosti javiti se roditeljima i reći što se dogodilo. Uspjeva se vratiti u roditeljsku kuću u Cavtat sa 15 i vrlo brzo se ukrcava na brod kao pomorac. Plovio je na brodu Osmi dubrovački na liniji Carigrad – Odesa – Liverpool. Pomorski život mu nije ‘sjeo’ pa nakon par godina plovidbe odlazi s bratom Jozom u Peru u potragu za boljim životom. Nakon samo nekoliko mjeseci zajedničkog života napušta brata i odlazi u San Francisco gdje radi kao ličilac, soboslikar te oslikava vagone.
Prekretnica u njegovom životu nastupa nakon povratka doma, u Cavtat gdje biva prepoznat njegov talent pa uz pomoć biskupa Strossmayera s poznatim publicistom Medom Pucićem odlazi u Pariz, a neposredno prije tog puta mijenja ime iz Biagio Faggioni u Vlaho Bukovac.
Pohađa priznatu parišku akademiju, započinje njegovo plodno razdoblje i kreće uspon. Njegova ‘Crnogorka na obrani’ primljena je na Pariški salon i to je značilo ulaz u renomirano slikarsko društvo. Nakon Pariza Bukovac seli na jedno vrijeme u Englesku, da bi se vratio doma i sa svojih 37 godina oženio s maloljetnom, 17-godišnjom dubrovačkom ljepoticom Jelicom Pitarević. S njom je dobio jednog sina i tri kćeri.
Od 1903. godine do smrti živio je u Pragu, gdje je bio profesor na Likovnoj akademiji. Umro je od posljedica moždanog udara 23. travnja 1922. u 67. godini života. Pokopan je u rodnom Cavtatu na Rokovu groblju.
NA DANAŠNJI DAN 1922. U Pragu umro Vlaho Bukovac
