Na današnji dan 1855. godine u Cavtatu je rođen Vlaho Bukovac, jedan od najvažnijih hrvatskih slikara i ključna figura domaće moderne umjetnosti. Rođen je kao Vlaho Fagioni, a prezime Bukovac uzeo je kasnije na poticaj dubrovačkog pjesnika Mede Pucića.
Njegov životni put bio je obilježen brojnim preokretima već od najranije dobi – sa samo 11 godina odlazi u Ameriku kod strica, gdje ga nakon njegove smrti čekaju teške okolnosti, pa čak i boravak u popravnom domu. Nakon povratka u Cavtat okušao se i kao pomorac, a upravo ga je dugi oporavak nakon jedne nesreće prvi put ozbiljnije usmjerio prema slikarstvu.
Nakon godina lutanja između Perua, San Francisca i Europe, 1877. godine odlazi u Pariz, gdje ubrzo postaje prepoznat kao iznimno talentiran umjetnik i ostaje više od desetljeća. Njegov rad tada dobiva međunarodni karakter i snažan utjecaj koji će kasnije prenijeti u hrvatsku umjetnost.
Povratkom u Zagreb 1893. Bukovac postaje središnja figura likovne scene i jedan od pokretača hrvatske moderne, snažno utječući na novu generaciju umjetnika. Dio života ponovno provodi i u Cavtatu, gdje ostavlja značajan trag u lokalnoj kulturnoj baštini.
Umro je 1922. godine u Pragu, a posljednje počivalište pronašao je u rodnom Cavtatu, kojem se kroz cijeli život uvijek vraćao.
