Bernard (Džamanjić) Zamanja, znameniti hrvatski pjesnik i prevoditelj, rođen je u Dubrovniku 9. studenoga 1735. godine. Pohađao je isusovački Collegium Ragusinum te 1753. godine pristupio rimskom novicijatu Družbe Isusove. Bio je vrstan poznavatelj filozofije, teologije i retorike. Za svećenika je zaređen 1769.
Predavao je retoriku na isusovačkom učilištu Collegium Ptolemaeum u Sieni, kasnije također retoriku te grčki jezik u Milanu, gdje je bio diplomat za Dubrovačku Republiku. Bio je i generalni vikar Dubrovačke nadbiskupije.
Pisao je većinom epove i elegije, a bio je na glasu i kao odličan prevoditelj i to većinom grčkih pisaca, poput Homera. Prevodio je s latinskog na hrvatski i obratno, s hrvatskog na latinski jezik.
Umro je u rodnom gradu upravo na današnji dan, 20. travnja 1820. godine.
