Život još jednog od znamenitih Dubrovčana neizmjerno je zanimljiv i pun naglih i neočekivanih obrata. Ignjat Đurđević rođen je u Dubrovniku 13. veljače 1675. Njegov je otac bio izvanbračno dijete vlastelina pa stoga nije imao plemićki status. Bavio se trgovinom i drugim poslovima namijenjenima za pučane. Međutim, zahvaljujući odluci Velikoga vijeća da se 10 najuglednijih dubrovačkih obitelji pučana primi u red vlastele Ignjatov otac Brnja postaje plemić.
Postavši punoljetan Ignjat tako postaje član Velikog vijeća, potom i zapovjednik tvrđave Lovrijenac, nakon čega i knez na Šipanu. Po Gradu se govorilo da je tamo ‘pokvario sve žene, udate i neudate’. Upravo zato nikme nije bila jasna odluka o zaređenju. Naime Ignjat odlazi u Rim i pridružuje se Isusovcima. Pričalo se da je to učinio, ne najavivši nikome, čak ni vlastitoj majci, zbog neuzvraćene ljubavi stanovite Mare Boždareve koja se udala za drugog čovjeka.
Ignjat se tada potpuno povukao iz svjetovnog života. Radio je kao profesor, tumačio stare pisce i pisao stihove i prozu na latinskom, talijanskom, grčkom i francuskom jeziku. Zbog strogosti reda nije se mogao dovoljno posvetiti pisanju pa je, navodno, upravo iz tog razloga odlučio napustiti isusovce te je prešao u benediktince. Iz nepoznatih razloga vlada ga je protjerala iz grada 1710. godine. Kasnije se opet vraća. I stvara.
Najplodniji je bio na Mljetu. ignjat je počeo pisati već u dobi od 16 godina i to ponajviše ljubavnu poeziju uz motive iz prirode. Njegova su najpoznatija djela Suze Marunkove i uzdasi Mandalijene pokornice.
Foto: Wikipedia