U obitelji talijanskog porijekla u Dubrovniku je 1482. godine rođen jedan od najplodnijih pjesnika starije hrvatske književnosti Nikola Vetranović koji po zaređenju za benediktinskog redovnika preuzima ime Mavro. Obiteljski nadimak mu je bio Čavčić. Školovao se u gradskoj školi nakon čega u benediktinskom samostanu na Mljetu. Zaređen je 1509. godine nakon čega ga tadašnji biskup, uz još troje redovnika, zadužuje da provede reformu mljetskog samostana. 1517. godine, pretpostavlja se zbog neslaganja oko reforme, bez traženja dopuštenja odlazi u Italiju zbog čega ga vlasti osuđuju na doživotni progon. Međutim pomilovan je pa se 1522. vraća i to na Lokrum. Nadalje obnaša brojne dužnosti u benediktinskim samostanima Republike i to na Mljetu, te Svetom Andriji i Višnjici gdje je i preminuo u dubokoj starosti u 94. godini života. Posmrtno ga je opjevao renesansni pjesnik i prevoditelj Miho Bunić.
Na žalost golemi dio Vetranićevih djela je izgubljen. Sačuvane su 132 pjesme. U ranoj je mladosti pisao ljubavnu poeziju. Najveći dio njegova stvaralačkog opusa čine religiozne pjesme što ga čini najplodnijim pjesnikom te tematike u ranoj hrvatskoj renesansi. Njegova djela prolaze kroz tri književno-stilske faze: srednjovjekovnu, renesansnu i baroknu.
Među njegovim sačuvanim djelima su: mitološka Istorija od Dijane i Lovac, religijske Suzana čista, Posvetilište Abrahamovo, Od uskrsnutja Isukrstova, Kako braća prodaše Jozefa, Prikazanje od poroda Jezusova… U posljednjim godinama života stvara 17 pjesama koje objedinjuje pod nazivom Pjesni razlike.
Jedna od ulica u Staroj gradskoj jezgri nosi naziv Vetranićeva ulica.
NA DANAŠNJI DAN 1576. Umro pjesnik Mavro Vetranović
