Komunikacija putem Interneta nužna je stvar današnjeg društva.
Tek rijetki će priznati kako ne koriste ovaj tehnološki alat, a sasvim je sigurno kako ne postoji mlađa osoba, srednjoškolac ili osnovnoškolac, koja nema otvoren profil na nekoj od društvenih mreža. Stoga se često, iz dosade, potrebe za (samo)dokazivanjem ili pak željom da se nekog povrijedi često na Internetu dijeli sadržaj koji nije u skladu s dobi ti mladih ljudi.
Jedan od novijih fenomena su grupe koje broje više desetina tisuća lajkova, a svojevrsna su kolekcija fotografija (uglavnom) maloljetnih djevojaka u izazovnim pozama i oskudnom odjećom. Osim toga, tu su često i video-snimke nasilja u školama, ili kao što pokazuju najnoviji slučajevi, vrijeđanja i maltretiranja profesora.
Društvene mreže, kao virtualne zajednice, u sebi nose veliku mogućnost upoznavanja ljudi iz svih krajeva svijeta, kao i jednostavnu opciju saznavanja dosta podataka o nekome tko vas zanima. Tamo se tako mogu sresti prijatelji, vidjeti neki sadržaji, podijeliti bilo što… Što velikim dijelom može dovesti i do katastrofalnih posljedica po psihološki razvoj mladih ljudi. Naime, primarna namjena Facebooka je otkrivanje osobnih informacija o njegovim članovima, a to je jedna od osnovnih stvari koje valja spriječiti kod mladih koji nisu svjesni širenja informacija.
‘Pogubljene’ obitelji i moralne vrijednosti
– Osnova svega ležu u tome, kako djeci danas zaista nije lako odrastati. Naravno to je pojednostavljeno rečeno, no uvijek je lakše kad imaš čvrste koordinate i nekog tko te vodi. Sve se to na neki način ‘pogubilo’ – i obitelj kao nukleus, društvo u cjelini, sve se bazira na negativnim moralnim vrijednostima. U toj dobi su, naravno, mladi već zainteresirani za neke stvari kojima se pokazuju odraslijima nego što jesu (poput seksualnosti). Na žalost, uz pomoć tog stječu određene pozicije u (svom) društvu – ističe dr. Bernarda Hajdić, dječja psihijatrica.
– Djevojke s niskim samopouzdanjem preko hiperseksualiziranog ponašanja misle da stječu poziciju u društvu. Oni ne mogu pojmiti kako postoji svijet i izvan ‘lajka’. Ne pričam naravno o svim adolescentima i naravno da to ne rade svi mladi ljudi. Stavljaju svoje ‘slikice’ na Facebook, sami/e se slikaju ili ih slikaju prijatelji, ali ipak se sve svodi na to da svojom voljom to sve stavljaju na Facebook. A pitanje je koliko je njihova volja – njihova volja, te koliko mogu biti racionalni u odlukama – kaže dr. Hajdić, te dodaje:
”Bitnije im je biti popularan u društvu nego posljedice koje će se nakon toga dogoditi. Adolescencija sa sobom nosi to kako zbog kognitivnog razvoja mladi još uvijek nisu svjesni posljedica svog ponašanja. Žive za danas i što je važno danas. No ne znaju za mogućnost toga da putem društvenih mreža postoji mogućnost da cijeli svijet vidi tvoj pogrešan korak.”
Lažni profili, lajkanje i pozitivna kontrola
– Sve počinje iz obitelji, to je generalno mišljenje. Roditelji će vam reći kako je krivo društvo, međutim to nije uvijek istina. Dijete koje je samo sa sobom u redu, ‘zdravog načina razmišljanja’, će se bolje i racionalnije odnositi prema ovom ‘fenomenu’. Svakako postoji dio djece koji ne pristupa takvom načinu popularizacije sebe u društvu – kaže dr. Hajdić.
Također, situacija s ovakvim grupama, te dijeljenja videozapisa i slično na društvenim mrežama još uvijek nije pravno uređena, stoga se oni koji otvaraju takve grupe, na primjer, Facebooku, ne snose posljedice u vidu kršenja zakona. Hoću reći, slobode idu sve dalje i dalje, a nema pravne regulative koja prati tu slobodu. Nažalost, potpuno su slobodni, a na društvenim mrežama gotovo anonimusi, napominje dr. Hajdić.
-Ne znam koji su gori, ovi koji otvaraju te grupe ili ovi koji ih ‘lajkaju’. Što se tiče recimo grupa poput onih gdje se stavljaju slike maloljetnih djevojaka, ima kolega iz razreda koji ih lajkaju, ali vjerujem kako tu ima i nekih malo perverznijih odraslih ljudi, kojima je na ovaj način zapravo olakšan put prema nekim stvarima – upozorava.
– Poseban problem nastaje i u tome što se profili mogu otvarati pod lažnim imenima, posebno ako želite nekome zagorčati život ili skriti svoje perverzije. Klinci pak koji jedan drugoga na taj način bodre u nepromišljenom ponašanju. Tu je i aspekt medija koji su nositelji velikog djela odgovornosti, upravo prenoseći takve informacije. Čim se objavi neka grupa, video zapis i slično, dao si više važnosti tom predmetu. Možda je bitnije raščlaniti njihovo ponašanje koje dovodi u konačnici do ovog uzorka ponašanja – zaključuje dr. Hajdić uz savjet roditeljima da i u tome budu s djetetom, pa makar morali otvoriti Facebook profil, što bi bio oblik pozitivne kontrole i određivanja granica djetetova ponašanja.