Nikoleta Ivanković mlada je dubrovačka sopranistica koja će uskoro održati svoj prvi samostalni koncert, jedan od najvažnijih trenutaka svoga dosadašnjeg glazbenog puta. Nakon godina predanog rada, brojnih nastupa i glazbenog usavršavanja, publici će se predstaviti u večeri koja za nju ima posebno značenje — večeri koja simbolizira ostvarenje dugogodišnjeg sna, ali i početak novog životnog poglavlja.
Odrasla u obitelji u kojoj glazba zauzima važno mjesto te kao dugogodišnja članica Folklornog ansambla Linđo, Nikoleta je od najranijih dana gradila ljubav prema glazbi i pozornici. Pred njom su sada novi izazovi i nastavak školovanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Uoči koncerta razgovarali smo o pripremama, emocijama i očekivanjima koja ga prate, ali i o obitelji, glazbenim počecima te putu koji ju je doveo do ovog važnog trenutka u njezinoj mladoj karijeri.
– Ovo je nešto o čemu sam cijeli život sanjala, ali tiho, i evo, s vremenom sve pomalo dolazi na svoje – rekla nam je Nikoleta.
Kada ti se probudila ljubav prema glazbi i što ti je bio „okidač“ da se profesionalno počneš baviti glazbom?
Glazba me prati cijeli život, budući da su mi roditelji u glazbi, od malih nogu slušam klapske pjesme, evergreene… Najdraže mi je bilo i ono što dan danas pamtim jest kada bi svi skupa kao obitelj zapjevali. Tako da se može reći da je ta ljubav krenula stvarno od malih nogu. Uvijek mi je bila želja, vjerujem i svakoj pjevačici, pjevati s bendom. Kada sam došla u glazbenu školu, klasika mi se nije svidjela na prvu, ali što je više vrijeme prolazilo samo mi se sve više i više počela sviđati. Imala sam periode kada sam razmišljala o odustajanju ali evo drago mi je da nisam, jer sam samoj sebi rekla da imam talent, želju i da ovu tehniku pjevanja nije lako steći.
Odmalena si u Linđu, baviš li se još uvijek time?
Tako je, bavim se još iako sada sebe pokušavam malo odviknuti s obzirom na to da uskoro idem u Zagreb na fakultet. Linđo je ipak moja prva velika ljubav, što prema pjevanju što prema plesu i mislim da ako naglo prestanem da će mi biti jako teško. Tako da se s vremenom trudim da se bar malo odviknem. To je isto bilo, ajmo reći, neizbježno u mom životu, jer mi je i tata linđovac. Isto mi je jako žao što se ne mogu u potpunosti posvetiti Linđu i dolazit na nastupe zbog obveza, pogotovo radi nadolazećeg koncerta, ali zasigurno, kada se vratim iz Zagreba, ljeta će biti rezervirana za nastupe.
Dio si tria za vjenčanja, kako je došlo do te lijepe ideje?
Nedavno sam pitala svoje dvije, jako bliske prijateljice, za koje znam da vole pjevati, žele li da počnemo pjevati u crkvi Male Braće. Mene su iz crkve poznavali jer moja mama tamo pjeva u Klapi FA Linđo. One su odmah pristale te smo tako malo pomalo počele raditi samo mise sve dok meni nije pala ideja na pamet, da počnemo raditi i vjenčanja. I tako smo otvorile Instagram profil i krenule realizirati tu ideju. Do sada smo odradili puno vjenčanja, a za nadolazeću 2027. godinu već imamo jako puno upita. Jako mi je drago da to radim s prijateljicama i mislim da se to baš super poklopilo.
Pred tobom je prvi samostalni koncert. Vjerojatno si o tome dugo sanjala. Kada danas pogledaš put iza sebe, što ti prvo prolazi kroz glavu?
Pa nisam baš nikad o tome razmišljala, trudim se biti opuštena, onako što se kaže „Go with the flow“. Volim pustiti vrijeme da odradi svoje. Sve mi se nekako spontano dogodilo i to je zapravo ono što mi je najdraže kod pjevanja, mislim da svaka prilika koja se ponudi za nastup te može odvesti negdje dalje i to mi je stvarno prekrasno. Što se tiče koncerta, škola mi nije dozvolila da imam maturalni koncert van škole, i zbog toga sam onda odlučila maturirat u školi zatvorenog tipa. Tako da sam onda rekla da ću napraviti svoj koncert, ako Bog da, i evo ostvarilo se. Zahvaljujem svima koji su pomogli u organizaciji, stvarno mi je puno ljudi pomoglo, hvala svim mojim profesorima, roditeljima i gradonačelniku Matu Frankoviću.
Nalaziš li se trenutačno više u fazi uzbuđenja ili treme? Kako izgledaju ovi posljednji dani pred izlazak na pozornicu?
Zadnji dani su uvijek malo burni, i meni i mojim gostima, jer nam je sve nekako na prešu. Ali mi svi jako dobro funkcioniramo pod pritiskom tako da mislim da će to sve naposljetku biti super. Treme inače nemam, više sam uzbuđena, ali vjerujem da će sigurno biti malo one pozitivne treme prije nego što izađem na pozornicu.
Koliko ti znači podrška roditelja i obitelji sada kada dolazi jedan od važnijih trenutaka u tvojoj dosadašnjoj karijeri? Jesu li oni više sama podrška ili kritičari, ali naravno u dobrom smislu?
Jako puno mi znači, jer da oni nisu u glazbi mislim da me ne bi shvatili dovoljno, a i oni više znaju i o negativnoj i o pozitivnoj strani pjevanja. Definitivno mi njihova podrška mnogo znači i da nema njih mislim da ovo ništa ne bi bilo moguće, bez obzira na to što sam ja to sve potakla. Velika su mi podrška ali mi tata isto ukaže na neke sitne greškice koje napravim, ipak je on voditelj pjevanja u linđa, tako da se razumije. Baš mi je drago što mi uvijek iskreno kažu jer, iako je to kritika, uvijek je s pozitivnom namjerom.
Dubrovnik je grad bogate kulturne tradicije, ali i grad u kojem se svi međusobno poznaju. Osjećaš li veću odgovornost kada nastupaš pred domaćom publikom nego negdje drugdje?
Pa svakako mi je manja trema kada je više ljudi jer ne vidim svakoga ali nekako u gradu znam više tko će doći, tko to sluša i mi glazbenici to stalno pratimo. Iznimno mi je lijep osjećaj kada znam da će ljudi doći i poslušat moj koncert, mene kako pjevam. A što se tiče stranih ljudi, pa zanima me naravno njihovo mišljenje i njihov dojam nakon nekog nastupa.
Kada staneš na pozornicu, razmišljaš li o tome da predstavljaš samo sebe ili na neki način i svoju obitelj, grad i tradiciju iz koje dolaziš?
Zato sam i nazvala koncert „Serenada gradu mom“ jer mi je bilo bitno da kroz pjesme i emociju prenesem tu ljubav prema gradu, kulturi i tradiciji koju osjećam. Ujedno i da pokušamo probiti klasiku jer mislim da nitko mlad nije ovako nešto napravio. Tako da sam stvarno htjela napraviti nešto da bude dio grada, i zato sam ubacila par skladbi našeg pokojnog Đela Jusića, jer mi je jedna od bitnijih stavki u stvaranju programa bila da stavim neke naše autore.
Kakav program si pripremila za publiku? Jesi li birala skladbe koje te najbolje predstavljaju ili si željela pokazati različite strane svog glazbenog izraza?
Prvenstveno nisam htjela da koncert traje predugo, jer prvo po sebi znam, da se klasika ne može slušati dulje od ure vremena. Cilj mi je bio ljudima predstaviti program koji će ih danas sutra, kada budu negdje, podsjetiti da su to čuli, da će ih asocirati na nešto. I zato mi je program šarolik, stavila sam par stranih pjesama, pogotovo talijanskih te sam spojila program da bude prilagođen svima i da svi uživaju u koncertu.
Postoji li jedna izvedba tijekom koncerta koja ti posebno znači i kojoj se najviše raduješ?
Pjesma „Lula starog kapetana“, zato što ju izvodim s klapom i zato što je to naš autor, pokojni dundo Đelo Jusić. Nju najviše iščekujem jer smo nju stvarno puno radili i jedva čekam da je izvedemo publici. A neka pjesma koju ću solo izvesti, pa definitivno „O mio babbino caro“, jer sam je izvodila više puta i jer bih baš htjela čuti dojmove ljudi koji su me slušali prije i da vide moj napredak. Radujem se izvođenju cijelog programa jer smo se svi baš potrudili.
Što bi željela da publika ponese sa sobom nakon koncerta?
Definitivno da imaju osjećaj da sam to napravila radi njih i da im tijekom koncerta uspijem prenijet tu ljubav prema pjesmi, odnosno da na kraju i oni to osjete. Najbitnije mi je i nadam se da će svi s koncerta izaći sretni, da iza pođemo na tratamenat i da bude super atmosfera.
Kad bi jednog dana pred publikom sjedila ona mala Nikoleta koja tek otkriva glazbu, što misliš da bi joj rekla nakon svega što si do sada ostvarila?
Rekla bih samo: bravo, jer sam uvijek nekako podsvjesno ovo sve htjela. Smatram da stvarno malo ljudi ima priliku za nešto ovakvo i prezahvalna sam.
I za kraj, što bi željela da publika osjeti kada se ugase svjetla i završi tvoj prvi samostalni koncert?
Voljela bi da publika osjeti tu moju sreću i zahvalnost što su me došli podržati te da budu sretni i zadovoljni. Sigurna sam da ću tijekom cijelog koncerta, svakoga tko je došao pogledati u oči i samo svakoj osobi izraziti tu zahvalnost što su došli na moj koncert jer mi neizmjerno znači.
