Vidite, neki od nas se smrtno pridržavaju odluke izolacije, bez obzira na sunce i vrijeme. Ljudi, skulirajte se – jedan je od ozbiljnih statusa naše sugrađanke, wellness menadžerice Mie Bonačić koja je s posla u čarobnim tirolskim planinama iz Hotela Gridlon u Arlbergu došla autom direktno u Dubrovnik, u samoizolaciju. Napustila je posao kako bi došla doma i ‘primirila’ se, kaže, u samoizolaciji koja joj je pripisana, a koje bi se i tako i tako pridržavala. Odgovorna i svjesna situacije, Mia je kritična prema onima koji nisu. Itekako! S ekrana, raznih frekvencija te s papira vrišti važna poruka – #ostanidoma – a naša želja bila je s Miom popričati kako bi pokazala svima kako ta ‘strašna samoizolacija’ ili u prijevodu ‘ajme kako ću sad na kavu’ i nije tako strašna. Ali je nužna!
Sjeli bismo s Miom na kavu, ali #ostajemodoma
Dakle, sve je počelo, priča nam Mia, ‘eksplozijom u Tirolu’, a nastavilo se putovanjem prema Dubrovniku te trenutnom ‘kućnom karantenom’. Moramo priznati, ova mlada dama itekako nas je impresionirala svojom discipliniranošću…
— Obično bi mi ovako počeo jedan dan u samoizolaciji – otprilike četrdesetak poziva dnevno pa bi malo ćakulala do jedan, dva i eto, prođe dan! Nije mi padalo teško – kroz smijeh se odmah javlja Mia. Ma rado bismo s njome sjeli na kavu, ali…
— Iskreno, ljudi uopće nemaju pojma što to znači. Ne može se ići na kavu, nema šetanja, i baš mi je drago da su se postrožile mjere! Pa prođe brzo i tih 14 dana. Dakle, sve je počelo u mjestu gdje radim, Arlbergu. Radim sezonu u Austriji već evo, dvije i pol godine, u tom prekrasnom mjestu. Upravo je u Tirolu i krenula ‘frka’, na skijalištu, a kako je jako blizu Italije, uslijedila je uzbuna ‘Level 1’, ista kao u susjedstvu, zapravo. Već smo mi i prije osjetili da se nešto događa, ali nastavili smo raditi. Do jednog trenutka – na dan kad je vojska izašla na ulice, imala sam u wellnessu odraditi još šest masaža. Nekako ne možeš, koliko god htio, objasniti ljudima da ipak ne možeš raditi tretmane, da je situacija takva kakva jest… Bar tada nisam mogla. Ali sam odradila to, spakirala wellness, prebrojala sve i u 22 sata sjela u auto i krenula – doma! Znala sam da, ako ne napustim Austriju, ostajem gore u karanteni, što se dogodilo nekoliko mojih kolega. Nije to tako strašno, mogu izaći i prošetati, ali na snazi je policijski sat i nema napuštanja sela – ističe Mia. Njen put prema doma bio je, iako je iskusna putnica, poprilično uzbudljiv.
— Rekla sam sama sebi da jednostavno moram krenuti i da ću radije spavati na autoputu, ako ništa, naučila sam putovati pa sam odmah pogledala sve kamere granica Austrija-Njemačka-Slovenija-Hrvatska i vidjela kako je polako već kaotično. Na primjer, kolegice koje su se uputile 12 sati prije mene još uvijek su stajale na granici. Zato sam krenula na Istru, vodeći se onom kako se Istri definitivno nitko ne želi približiti (smijeh). I moram priznati da me iznenadilo koliko su nas jednostavno propustili tuda – dalje Mia prepričava svoj dolazak doma. Kaže kako ju je na granici dočekala obavijest Državnog sanitarnog inspektorata o obaveznom direktnom ulasku u samoizolaciju koju je potpisala tek kad je dezinficirala sve i izvadila svoju kemijsku olovku. Situaciju je, ponavlja, itekako ozbiljno shvatila.
Slobodna je ovu subotu, a svaki dan javljala je stanje SMSom
I tako je, nakon ukupno 22 sata vožnje i skoro dvije tisuće kilometara, od čega 200 neplaniranih radi pogrešnog skretanja, stigla doma s dvije litre dezinfekcije i provela dvije minute mašući mami i sestri Karmen, kaže ‘sa sigurne udaljenosti’. Obavezna izolacija počela je 14. ožujka, a Mia je slobodna ovu subotu. Dotad, vodila se i onom modernom internetskom krilaticom ‘Netflix and chill’. I kaže, konačno se malo odmorila.
— Svi skupa uozbiljili smo se kad se u Italiji pojavila brojka od 500+ mrtvih. A trebali smo puno prije… Možda je moja situacija drugačija, jer sam ipak sama doma, ali trebamo se svi malo disciplinirati. Simptoma, Bogu hvala nemam niti sam ih imala, a iz razgovora s kolegama vidim da je i njima manje više sve u redu. Vjerujem da im nije lako – ja živim sama i još sam blagoslovljena što sam napokon imala 14 dana za sebe, pun frižider i nikog oko sebe (smijeh), ali nije svima tako. Samoizolacija s ukućanima nije laka stvar i divim im se na ustrajnosti. Ali to je jedini način – priča dalje. Imala je vremena za sebe, a svaki dan su se ona i kolege javljali ili svojim doktorima ili dežurnim epidemiolozima, odnosno na takav način se manje-više provjerava pridržavanje izolacije.
— Napisali bi SMS-ove našim liječnicima. Kontrola nije stroga, zapravo se pri kraju više i nismo morali javljati, ali ipak smo to učinili. Nije problem napisati poruku ‘Dobro sam’, ili ‘Sve je u redu’. Ljudi napišu opće stanje, temperaturu i slično, mada nisu dužni. Ali neka – napominje, nije teško biti doma, teže je znati da možeš nekog zaraziti ako se ne pridržavaš uputa. Jedna stvar je sigurna, ni u ovoj samoći Mia nije izgubila britak smisao za humor te smo se od srca ismijale i tijekom razgovora. Kaže kako bi pokojni djed Branko, rodom Crnogorac, bio itekako ponosan na nju jer je nakon pet dana ležanja rekla ‘Idem malo odmorit i skuhati kafu’.
Uz dobar humor ni samoizolacija nije problem
Kako je napisala u jednom od statusa: ‘Ujutro se probudim i s kreveta se prebacim na kauč da odmorim od spavanja. Doručak jedem dok kuham ručak za naredna 2–3 dana koji obično pojedem taj dan’, ali nije Mia lijena, kaže da je postala Level PRO čišćenja jer je očistila čak i vanjsku jedinicu klime! Uz to, smije se, slavila je i ‘no bra day’. Uz takav smisao za humor, vjerujemo da joj samoizolacija nije pala toliko teško, iako bi radije bila na kavi na suncu. Još malo. A kad sve ovo stane..?
— Pošla bih raditi. Ali pitanje je hoće li itko moći ići raditi. Ova pandemija nekako je i blagoslov i prokletstvo za cijeli svijet, možda nam je ovako što trebalo, počevši od prirode koja se oporavlja, pa svega ostalog. Svakako, bit će zanimljivo – ističe.
— U subotu u osam ujutro sam slobodna. Onda ću se vjerojatno probuditi jako rano ujutro, obući se i našminkati, izaći pa taman ‘potrefila’ karantenu u cijelom gradu gdje ne smijem nosom dalje od zgrade. E, pa učinit ću krug oko zgrade i vratiti se nazad u stan – kroz smijeh će Mia, koja se disciplinirala u trenutku dok u Dubrovniku situacija nije bila kritična. Zato sad ima poruku za sve:
— Žao mi je što ljudi to nisu shvatili ozbiljno. Ne u smislu: ‘Ah virus, ozdravit ćemo’, to stoji, ali razmislite o ovome – ako su posjete bolnici, domovima i tako dalje zabranjeni za vrijeme obične gripe, onda shvatimo da je nešto za što nema cjepiva sigurno malo ozbiljnije. Opet, znam nekolicinu ljudi koji su izašli vani, na piće i slično. Pa, ne radite to! Ne mogu to shvatiti, možda zato što mi je u glavi to da sam odgojena od medicinske sestre i važna mi je medicinska higijena, a sada bi trebala biti važna svima. Žao mi je što naši lokalci i dalje misle da su jači od Boga i da mogu izaći vani, ‘pit kafe i šetat’. Ali isto tako mi je drago da ljudi takve situacije prijavljuju, jer nažalost kad se ne može drugačije, mora se tako – zaključuje Mia. A mi ćemo dodati – ako netko tko je tako mlad može ostaviti posao i biti doma u izolaciji, onda možemo svi mi biti malo discipliniraniji. I #ostatidoma.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 25. ožujka 2020.