Petak u 10 sati Stradun je bio sablasno prazan. Od Pila do Orlanda na prste su se mogli prebrojati prolaznici. U Gradskoj upravi slična scena, na hodniku tek pokoja djelatnica sa zaštitnom maskom preko lica. Imamo dogovoren razgovor s gradonačelnikom Matom Frankovićem. I lani u isto ovo doba smo imali intervju s čelnim čovjekom grada, a teme su tada bili projekti, priprema za sezonu, prvi kruzeri, smanjenje gužve, Respect the City. A danas? Jedina moguća tema je koronakriza i potezi te mjere koje će Grad Dubrovnik provesti kako bi smanjio posljedice gospodarskog sloma koje su neminovne nakon što je virus poharao, ali i gotovo zaustavio cijeli svijet.
-Na početku mog mandata prioritet je bila borba s prekomjernim brojem gostiju u gradu, a sada pri kraju mog mandata dolazimo do potpuno suprotnog scenarija. Danas se borimo s nedostatkom gostiju i činjenicom da ulazimo u najneizvjesniju turističku sezonu nakon Domovinskog rata. U razdoblju od 10 dana potpuno se promijenila percepcija svih nas, zdravlje nam je u prvom planu, ali istovremeno moramo voditi računa i o činjenici da će ova kriza uzrokovana koronavirusom imati i enormni učinak na gospodarstvo i da će doći do deficita, kako radnih mjesta, ali istovremeno i socijalnih potreba brojnih stanovnika našeg Grada.
Dubrovačko gospodarstvo je gotovo u potpunosti naslonjeno na turizam. Živjeli smo u blagostanju, a sad strepimo pred ekonomskom katarzom. Možemo li iz ove situacije izvući pouku?
Mora se izvući pouka. Imali smo prije samo nekoliko mjeseci veliki problem s nedostatkom radne snage. Pripremali smo čak i radionice na tu temu, a sad nam se događa suprotni efekt. To se događa zbog naše ovisnosti o turizmu koji nam predstavlja sve kad sve ide dobro. Jedna je blagodat koja nas stavlja na pijedestal hrvatskog gospodarstva, a u trenutku kad se to kao pritiskom na tipku izgasi, postajemo među prvima kojima je potrebno pomagati. Upravo zato trebamo u skoroj budućnosti krenuti u razvoj drugih djelatnosti. Prije svega mislim na IT sektor te omogućiti posebne uvjete za tu vrstu djelatnosti koja nije nužno povezana s dobrom cestovnom komunikacijom. Moramo otvarati i poduzetničke zone na kojima se mogu ponovno odvijati druge gospodarske djelatnosti koje nisu izravno vezane za turizam. Nadam se i vjerujem da će i stanovnici našeg grada uvidjeti, uslijed ove krize, a i nakon nje, da nije dovoljno imati dva apartmana i od njih živjeti cijelu godinu. To nije smjer kojim se treba nastaviti jer je riječ o ranjivoj djelatnosti koja može nestati preko noći, čemu svjedočimo danas zbog ovog virusa. Postoje i druge vrste ugroza koje na jednak način mogu napraviti veliku štetu.
Spomenuli ste IT sektor i neke druge grane gospodarstva. Taj IT sektor se u Dubrovniku spominje sigurno 15 do 20 godina i do danas se ništa konkretno nije poduzelo po tom pitanju. Što će to biti drukčije sutra kako bi IT industrija zaživjela u gradu? I koje su to ‘neke druge grane’?
Kad uzmete u obzir cijelu Dubrovačko-neretvansku županiju, većinu gradova i većih općina onda se dolazi do zaključka da većina njih ima takozvane gospodarske zone. Gdje je Dubrovniku gospodarska zona? Postoji takvo nešto što se u Komolcu dogodilo samo od sebe, ali ne postoji zona poput onih u Metkoviću ili Pločama.
Kada analiziramo ostvarenu dobiti ugostitelja iz 2019., a i onu iz prethodnih godina, ne vidim razlog za takve njihove reakcije. Ugostitelji su se hvalili da im je 2019. bila rekordna. Kad je nešto rekordno znači da si nešto i zaradio u toj godini i da imaš dovoljno da si čuvao za sebe, za plaće i za najmove. Ne mogu vjerovati da su svi u tri mjeseca sve potrošili
Jesmo li u smislu stvaranja ozbiljne gospodarske zone dovoljno veliko tržište? Primjerice, Dugopolje pokraj Splita je atraktivna zona jer tom prostoru gravitira puno veći broj ljudi?
Istina, ali ne treba Dubrovnik sagledavati kao tržište od 42 tisuće stanovnika, već puno veće s obzirom na broj gostiju koji cirkulira kada je sve dobro. Zašto se u Dubrovniku ne bi smjestila mala tvornica drvne industrije ili namještaja. Za takvim nečim uvijek postoji potreba. Zašto ne bi postojala kvalitetna poljoprivredna zona? Ima puno toga osim IT-a.
Takva zona bi bila na Pobrežju?
Tako je, planirana je na Pobrežju, međutim nije postojala infrastruktura. Sada kad se infrastruktura gradi, u situaciji smo smišljati i stvarati da se tako nešto dogodi u zoni Pobrežje.
To bi zasigurno značilo i neke konkretne subvencije ili potpore?
Upravo to. Nedavno nam je stigao zahtjev za otvaranje filmskog studija. Postoje ljudi koji i tu razinu industrije žele razviti. U sadašnjem trenutku ‘koronakrize’ sve je stalo, ali doći će vrijeme oporavka i kad stvari krenu bolje, turizam će se, opet, puno teže oporavljati nego sve druge djelatnosti. Turizam nije prioritet broj jedan jer na putovanje se kreće u trenutku kad imate dobro posloženu financijsku situaciju i kad ste namirili sve ostale životne potrebe.
I sad se opet vraćam na IT sektor? Informatičari ne dolaze, kako ih privući u grad?
Možda ih dosad nismo zvali ili nismo bili dovoljno uporni. Puno toga nismo napravili i onda ne možemo reći da dolaze. Potrebno je napraviti preduvjete tim ljudima. Dubrovnik je lijepo mjesto za život, ugodno, i sigurno je prihvatljivije ovdje ostvarivati zamisli, ideje i inovacije nego u nekim drugim središtima.
Zapravo, može se utvrditi da ste zbog ‘koronakrize’, u ožujku 2020. podvukli crtu pod svoj mandat što se infrastrukturnih projekata tiče. Jeste li zadovoljni učinjenim?
Istina je. Nikad nije dovoljno, ali je maksimum kojeg smo mogli napraviti u razdoblju od tri godine. Uzevši u obzir da nismo imali nikakvu dokumentaciju da bismo mogli početi raditi odmah po preuzimanju Gradske uprave. Trebalo je razvijati dokumentaciju. Zato kad čujem pojedince koji spominju pojedine projekte i pripisuju ih svojim zaslugama, to nisu projekti bilo koga od mojih prethodnika, a niti Mata Frankovića. To su projekti Grada Dubrovnika. Činjenica jest da nijedna građevinska dozvola nije postojala u trenutku preuzimanja mandata, a da se danas jedan značajan dio projekata realizirao. Ovo je trebala biti godina u kojoj bismo pokrenuli još najmanje dvadeset projekata. Nažalost, izvjesno je da se to neće dogoditi zbog financijskih nemogućnosti. Počevši od dodatne dvorane za tenis, budućeg azila za životinje do doma umirovljenika ispod Opće bolnice Dubrovnik. To su sve projekti koji su u ovom trenutku na čekanju. Dom umirovljenika u Gružu će se nastaviti jer smo riješili financijsko kreditiranje. Novu sportsku dvoranu u Gospinom polju nastavljamo projektirati, ali je izvjesno da je sada nećemo početi graditi. Nadam se da će ipak u ljeto krenuti natječaji za rekonstrukciju postojeće sportske dvorane i nadam se ćemo ipak dobiti europske novce za dva velika projekta – izgradnju doma za beskućnike i izgradnju Lapadske obale vrijedne 76 milijuna kuna. To su nam dva velika projekta i više smo puta govorili da projekte baziramo na povlačenju sredstava iz Europskih fondova i sad se pokazuje koliko su nam Europski fondovi bitni. Ono što je dobro je da ćemo do kraja ove godine imati spremno najmanje pet građevinskih dozvola za prijavu projekata.
Hoće li ova kriza utjecati i na financiranje iz EU fondova?
Očekuje se da će Europska unija, kako bi pokrenula gospodarstvo, maksimalno ulagati u pokretanje investicijskog ciklusa koji se samim tim prelijeva iz jedne zone u drugu. Velika svjetska gospodarstva, pod prijetnjom krize, ulazila bi u javne investicije čime bi pokretale gospodarstvo. Mislim da će se to dogoditi i ovaj put, a mi ćemo biti spremni s najmanje pet velikih projekata.
Oporba se pokazala potpuno podkapacitirano u nošenju s ovom krizom. Željeli su brzim akcijama i aktivnostima prikupiti političke bodove. Nisu gledali dugoročno. Nemaju mogućnost sagledavanja što će biti za tri ili šest mjeseci. Nemaju viziju pa bi za tri mjeseca u slučaju da dođemo pred zid, udarili glavom o njega i pitali se što sad
O kojim je projektima riječ?
Sportska dvorana, Dom umirovljenika ispod Opće bolnice, nastavak sustava Aglomeracije Elafitskih otoka, Osnovna škola i vrtić u Mokošici. Sve će to do kraja ove godine biti spremno.
Činjenica je da je danas cijelo gospodarstvo okrenuto prema Gradskoj upravi u očekivanju poteza i mjera kojim će olakšati preživljavanje?
Izradili smo tri projekcije situacije. U prvoj, A projekciji sezona počinje u srpnju i ipak se dogodi nekakav financijski tijek. U B projekciji sezona počinje tek 2021., a ona najcrnja projekcija koju smo napravili je da sezona počinje tek 2022. godine.
U ovom trenutku smo izašli samo s mjerama za prvu opciju da sezona ipak započinje u srpnju gdje bi se lagano počela događati gospodarska aktivnost. Znači za sad smo iznijeli potpore za gospodarstvenike i obrtnike za mjesece travanj, svibanj i lipanj. Tu je riječ o mjerama koje smo predstavili u petak. Očekujemo da će gospodarstvenici, koji su u našem najmu, koji koriste resurse Grada Dubrovnika, uplatiti preostale obveze prema Gradu. Jer, ako ih ne uplate, Grad Dubrovnik neće imati novca za ranjive skupine, za Opću bolnicu. Kada iznos mjera stavimo u financijski tijek znači da će Grad Dubrovnik oprostiti ukupno 28,75 milijuna kuna, a odgoditi plaćanje 38,4 milijuna kuna. Mislim da se radi o značajnim novcima, posebno uzevši u obzir da se radi o samo tri tekuća mjeseca. Kako bismo došli do toga, da bismo ovo financijski preživjeli, morali smo napraviti cijeli niz mjera štednje od smanjenja plaće djelatnicima u Gradskoj upravi za 10 posto, ukidanja plaćanja članstava upravnim vijećima javnih ustanova, ukidanje plaćanja članovima Gradskog vijeća, političkim strankama, obustavljeno je programsko financiranje rada udruga na tri mjeseca, uvedena je redukcija javne rasvjete i obustavljeni su svi troškovi osim nužnih i neophodnih. Kada sve ovo stavimo u financijski tijek novca, s datumom od 30. lipnja, Grad bi trebao završiti u minusu po tekućem računu u iznosu od 40 milijuna kuna. Naravno, sve ovisi o financijskom tijeku novca i plaćanju obveza onih obveznika koji su dužni plaćati prema Gradu Dubrovniku. To u ovom trenutku ne možemo predvidjeti.
Jeste li razmišljali o tome da Vam primjerice Zaklada Blaga djela i DPDS stave novce na raspolaganje?
Ako dođe do situacije potpunog deficita, da. Moram istaknuti kako smo već ranije, sva društva u vlasništvu Grada Dubrovnika uveli u takozvani ‘cash pool’, što znači da nam bilo koje društvo, koje ima plus na računu, omogućava da koristimo njegova sredstva.
To znači da možete primjerice koristiti 20 milijuna kuna s računa JU Rezervat Lokrum?
Tako je. Prije nego što počnemo koristiti minus po tekućem računu Grada Dubrovnika od 40 milijuna kuna, prvo ćemo koristili ‘cash pool’ Lokruma i svih drugih tvrtki koje imaju pozitivno stanje na računu. Time ćemo se pokušati održati na vodi. Ipak, nama su važni i DPDS i Blaga djela.
Jeste li već razgovarali s njima?
Jesam i dogovorili smo se da ćemo se sada koncentrirati na nabavu medicinske opreme jer ne podliježu javnoj nabavi. Grad je iz svojih sredstava kupio pet respiratora i jedan bi trebao doći tijekom sljedećih nekoliko dana, a drugi tijekom travnja. Mi smo u međuvremenu pronašli još pet respiratora u Njemačkoj, koji bi mogli doći u sljedećih tjedan dana. Cijena je drastično porasla, a njih će kupiti Zaklada Blaga djela. Vrijednost tih respiratora je milijun eura, a važno je naglasiti da se ne radi samo o jednoj jedinici, već o kompletnom sustavu s popratnom opremom. Također smo uspostavili kontakt s našim Veleposlanstvom u Kini i naručili pet kineskih respiratora i zasad 25 tisuća maski za potrebe stanovnika Dubrovnika. Kad sve to zbrojimo, uz 15 respiratora i postojećih 30 uređaja koji mogu imati funkciju respiratora, imat ćemo dovoljno za potrebe Dubrovnika. To bi značilo da bismo mogli izbjeći odlaske u Split jer je Dubrovnik dovoljno sposoban i spreman da se ljudi ovdje liječe. Posljednje tri godine smo svake godine za bolnicu izdvajali oko 5 milijuna kuna. Godinama prije toga nije se ulagala lipa jer se isticalo da to nije gradski resurs. Danas vidimo da je itekako gradska. Do kraja ove godine doći ćemo do 25 milijuna kuna ulaganja, kad pridodamo sve ove nove respiratore. Usporedno s bolnicom, ulagali smo u hitnu medicinsku pomoć, u HGSS, u Crveni križ, i danas vidimo da su oni ključni nositelji u ovoj ‘korona situaciji’.
Blaga djela ujedno financiraju nabavu opskrbe hrane za lakše oboljele smještene u Studentskom domu, a DPDS je krenuo s financiranjem Crvenog križa i nabave hrane za najpotrebnije. Uključivat ćemo ih kako procijenimo da nam trebaju dodatno u datom trenutku. Ne želimo im reći da ćemo im uzeti sve novce, ne, ali da ćemo svi morati podijeliti odgovornost u ovoj krizi, morat ćemo.
‘Koronaški profiteri’ su tvrtke koje pokušavaju zaraditi na krizi prodavajući medicinsku opremu po znatno višim cijenama
Na neki način se čini da je najveća nervoza među ugostiteljima. Kako Vi vidite njihovu situaciju?
Kada analiziramo ostvarenu dobiti ugostitelja iz 2019., a i onu iz prethodnih godina, ne vidim razlog za takve njihove reakcije. Ugostitelji su se hvalili da im je 2019. bila rekordna. Kad je nešto rekordno znači da si nešto i zaradio u toj godini i da imaš dovoljno da si čuvao za sebe, za plaće i za najmove. Ne mogu vjerovati da su svi u tri mjeseca sve potrošili. Nitko tko je dobro i kvalitetno radio, ne bi smio propasti u šest mjeseci. Nakon šest mjeseci, ako vidimo da je stanje jednako loše onda ćemo morati sve srezati, uključujući i oproste svih mogućih najmova. Ali, nisu samo ugostitelji u toj priči. Imamo brojne druge djelatnosti, vodiče, autobusere i hotele. Svi smo u ovome i ne možemo isticati samo jednu djelatnost, kad svi žive od turizma.
Spomenuli ste još dvije projekcije. U ovom trenutku ne bih ulazila u onaj najgori scenarij, međutim što ćete poduzeti ako se ova situacija protegne na cijelu godinu? To bi bio B scenarij?
Nažalost, imamo i te scenarije jer ako se ovo bude produbljivalo, već ćemo 1. lipnja znati idemo li u verziju B. U našim pretpostavkama je ta projekcija visokovjerojatna. Tada dolazimo do situacije da svi idemo na minimalac i gasimo sve što nije neophodno. Plaćali bi se samo hladni troškovi, a raznim socijalnim mjerama pomagali bismo ljudima. Sve drugo ne bi postojalo. To je ružna verzija, ali u trenutku kad se oporavi grad i gospodarstvo, tada bi se sve to nadomjestilo. U iduće dvije do tri godine moramo zaboraviti velike projekte koje će financirati Grad Dubrovnik bez europskih novaca. Toga neće biti dok se ne postigne potpuna financijska stabilnost. Ne može Grad Dubrovnik prikazivati višak prihoda na kraju tekuće godine, a da mu je gospodarstvo posrnulo. Također, kad jednom sve ovo prođe, a proći će sigurno, morat ćemo osnovati posebni fond unutar proračuna Grada Dubrovnika. Bit će potrebno pronaći proračunski način kako to napraviti i sve buduće viškove stavljati u taj fond. Viškova će ponovno biti u daljnjoj budućnosti. U tim trenutcima viškove će trebati stavljati u fond za crnu situaciju. Da smo to, kojim slučajem radili, danas bismo imali paralelni proračun sa strane i bez problema bismo svima mogli pomoći. Nismo to radili, ali se čovjek iz grešaka uči i vjerujem da nam se takve greške neće ponavljati.
Spomenuli ste minimalac za sve djelatnike Gradske uprave. Često se mogu, posebno ovih dana, čuti komentari kako treba napraviti konkretne rezove i smanjivati broj zaposlenih jer je Gradska uprava glomazna. U Vašem je mandatu bilo priličan broj zapošljavanja.
Svako zapošljavanje i svako novo radno mjesto koje smo otvorili bilo je s razlogom i može se opravdati. Nijedan uhljeb nije došao tijekom moga mandata. Pod uhljebima mislim na one ljude koji su postavljeni na određena radna mjesta, dobili su stol, telefon, računalo i ništa osim toga nisu dobili kao zaduženje. Jasno možemo reći da je ova Gradska uprava povukla 250 milijuna kuna iz Europskih fonova. To je netko trebao odraditi. Vidio sam što ljudi pišu po društvenim mrežama i želio bih se osvrnuti na jedan detalj koji kaže: ‘Ionako ste imali visoke plaće’. Ako je to uistinu tako, zbog čega se onda vrlo često događalo da se na natječaje Grada Dubrovnika nitko ne javlja. Nije se javljalo jer su plaće Grada Dubrovnika bile manje nego u većini drugih djelatnosti u turizmu, a za koje nije potrebno visoko obrazovanje.
Pa sad se opet vraćamo na dubrovački paradoks, da su pojedinci ostavljali svoje poslove, neki čak otvarali i bolovanja, da bi vozili Uber, ili vodili apartmane. Mislite li da bi se svijest, nakon ovoga, mogla promijeniti u smislu da ljudi počnu raditi te da napuste taj rentijerski mentalitet koji je zavladao?
Ako ljudi ne postanu svjesni, trudit ćemo se da ih osvijestimo i podsjećamo na ovo što je bilo. Razumijem da su ljudi u datim trenutcima bili nervozni kad bi zapeli u gužvi na cesti 20 minuta. Danas bi 90 posto ljudi potpisalo da ponovo čekaju u koloni u gužvi.
Situacija se toliko dramatično promijenila. Treba naučiti živjeti, ali ne i pretjerati. Glavno mjerilo mi je pismo koje je Bruno Karnez napisao 6. prosinca 1991. godine. On je tada zapisao: ‘Ovaj grad će se obnoviti, ovaj grad će se urediti, ali tada će se suočiti s enormnim brojem gostiju i morat će se boriti s novom krizom, a to je kriza u kojoj se smanjuje kvaliteta života naših sugrađana’. Mi i dalje moramo inzistirati na ostajanju u mjeri. Kad se vrati turizam, ne smijemo posegnuti za onim da nam je u redu da je u gradu 2 milijuna ljudi, pa kad vratimo gubitke, da ćemo onda taj broj smanjiti na milijun. To tako neće moći funkcionirati. Mi ćemo odmah nastaviti s istim mjerama, istim pravilima kako bismo situaciju držali na održivoj razini, a kako nikoga ne bismo oštetili i kako bismo gospodarstvo s tim dizali. To neće biti lako, ali to je nužno.
Trebamo u skoroj budućnosti krenuti u razvoj drugih djelatnosti. Prije svega mislim na IT sektor te omogućiti posebne uvjete za tu vrstu djelatnosti koja nije nužno povezana s dobrom cestovnom komunikacijom
Iz svega ovoga potrebno je biti svjestan da će nam biti prilično teško. No, hoće li nam ova situacija dati mogućnost za jedan novi, bolji početak?
Hoće, ako ne bude kriza trajala dugo. Ako se oduži, doći će do socijalne krize, a ta situacija unosi socijalne nemire i unosi velika očekivanja od ljudi koji nemaju za kruh, do onih koji imaju i više nego što nam treba. Nadam se da nam se tako nešto neće dogoditi.
Iz svake krize su izašli i profiteri, nama su dobro znani oni naši iz Domovinskog rata, a ovo bi danas mogli biti ‘koronaški’. Je li Grad razmišljao i o takvim stvarima i ima li Grad uopće aparat za eventualno suzbijanje takvog nekakvog profiterstva?
Grad nema, ali ima država. U ovim trenutcima takozvani ‘koronaški profiteri’ su tvrtke koje pokušavaju zaraditi na krizi prodajući medicinsku opremu po znatno višim cijenama. Bilo je i slučajeva među trgovcima, ali država je vrlo brzo reagirala. Uvijek su postojali oni koji su pokušali iz svake krize izaći bogatiji i uspješniji. Mi kao društvo moramo ih znati prepoznavati i isticati. Da smo dovoljno govorili o ratnim profiterima, kojih je bilo i u našem gradu i da smo jasno isticali njihova imena i da smo ih kao društvo osudili, oni danas ne bi bili među uglednim građanima Dubrovnika. To je ono nešto što nismo do kraja raščistili i podvukli crtu. Nadam se da će biti političke moći, mudrosti i volje da se u ovoj situaciji takvo nešto ne ponovi i da se jasno takve prozove.
Svrstavaju nas kao zemlju s najstrožim pravilima u borbi protiv korona virusa?
Mjere su trebale biti stroge, jer kao što vidimo mjere imaju efekt. Za sada ide sve u smjeru da nam se neće dogoditi talijanski scenarij, a bili smo blizu da nam se dogodi. Sjećate se da je nama u Dubrovniku u samo jednom danu broj zaraženih s jedan porastao na 12! Prijetio nam je loš scenarij i uspio se zaustaviti. Smatram da ove i ovakve, možda i oštrije mjere, trebaju biti na snazi još barem 15 dana. U tom se razdoblju možemo maksimalno osloboditi virusa, unijeti slobodu unutar granica i zatim nastaviti čuvati vanjske granice Hrvatske. Na taj način možemo dalje normalno funkcionirati kao društvo.
Sve se usporilo, radi se minimalno i samo ono nužno. Je li tako i Vama?
U ovim trenutcima radim više nego ikad dosad. Dani su vrlo intenzivni i traju do 21 sat navečer.
Uz uobičajeni posao tu je koronavirus, civilna zaštita, izrada financijskih planova i potreba. Ovo je uistinu intenzivno razdoblje u kojem i dalje želim da naši upravni odjeli rade u jednom segmentu kao da kriza ne postoji, a to je u segmentu izrade projektne dokumentacije te izrade i pripreme velikih projekata jer to ne smije stati. Kad sve prođe, otvorit će se ponovno EU fondovi, a mi tada moramo biti spremni.
Kako se oporba postavila u ovoj situaciji?
Oni su pokazali potpunu potkapacitiranost u nošenju s ovom krizom. Željeli su brzim akcijama i aktivnostima prikupiti političke bodove. Nisu gledali dugoročno. Nemaju mogućnost sagledavanja što će biti za tri ili šest mjeseci. Nemaju viziju pa bi za tri mjeseca u slučaju da dođemo pred zid, udarili glavom o njega i pitali se što sad. Mi moramo misliti, ne što će biti sutra, nego za tri mjeseca i dalje dugoročno. To naša oporba ne radi i bavi se populizmom. Upravo sam zato rekao da se ne mislim upuštati u polemike s njima dok god ova kriza ne prođe. Time se samo iscrpljujem na nepotrebnim stvarima. Iduće godine u svibnju su izbori pa neka se kandidiraju.
Doma imate dvije djevojčice i suprugu, je li Vas strah od zaraze?
Nije me strah. Pokušavam održati distancu, ali i sve ostalo, a to je redovno pranje ruka, korištenje maski, ostavljanje cipela ispred vrata… Nisam nikad bio svjestan, a vjerujem ni većina sugrađana, koliko puta dnevno čovjek dodirne svoje lice. Sada kad stalno peremo ruke i mažemo ih dezinfekcijskim gelom, postajemo svjesni svakog dodirivanja lica.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 1. travnja 2020.