Prvi put smo vidjeli mladu lijeričarku Martinu Perić na Mediteranskom sajmu gdje je nastupala s ostalim članovima Kulturno-umjetničkog društva ‘Sveti Juraj Osojnik’. Bilo ih je predivno vidjeti, a Martina je svirala lijericu k’o iz šale. Tada smo shvatili kako je 15-godišnja Sočanka još jedan primjer da cure s Osojnika prkose tradiciji.
‘Sama sam učila’
Učenica Ekonomske i trgovačke škole u KUD-u ‘Sveti Juraj Osojnik’ djeluje još njegovog pokretanja, točnije od 2010. godine. Tada je imala tek tri godine. U samim počecima svoga djelovanja, Martina je balala linđo. No tada polako primjećuje lijericu i ljepote njenog zvuka. Pojavila joj se želja za sviranjem. Sa svojih devet godina, uzima ovaj tradicionalni instrument u ruke i počinje s učenjem. Na pitanje tko ju je učio sviranju, kaže: ‘Zapravo sam sama to htjela’. Tako je i bilo.
-Bilo mi je fascinantno kad bih vidjela da netko svira lijericu, a ljudi oko te osobe balaju. Učila sam sama, malo gledala na YouTubeu, a kad bismo išli balati gledala bih druge lijeričare kako sviraju – naglasila je samouka lijeričarka na koju su posebno ponosni njeni roditelji. Nije imala nikakvo predznanje, niti je svirala neki drugi instrument. ‘Znači imaš ritma’, rekli smo joj. Potvrdila je kroz smijeh. Posjeduje vlastitu lijericu, a napravio joj ju je poznati izrađivač lijerica s Osojnika gospar Nino Trojić.
Nije to baš lak ‘posao’
S obzirom na to da je krenula sezona, sve češće nastupa sa svojim KUD-om. Tako je među ostalim svake subote možete vidjeti ispred crkve sv. Vlaha. Svojim tradicionalnim zvucima privlači pažnju, kako domaćih ljudi, tako i posjetitelja Grada.
-Kad sviram lijericu, pođem u neki svoj svijet da ne bih mislila o tome. Jer ako mislim, znam da ću fulat’. Nije opet baš lako kad te gleda 200, 300 ljudi ili čak i više. Samo se zatvorim u sebe, fokusiram se i kažem sebi: ‘Idemo odradit’ to’ – rekla je.
-Uvijek se dogodi greška, ali sva sreća pa samo mi lijeričari to skužimo. Ne skuže to drugi – dodaje kroz smijeh. I nije to baš lak ‘posao’.
-Treba cijelo vrijeme udarat’ nogom, radit’ rukom. Nije to baš lako. Može se izdržati dvadeset minuta do pola sata, ali već nakon toga se stvara umor – naglasila je. Priznaje kako u zadnje vrijeme rijetko vježba, osim ako, govori nam, ima probe linđa.
-Doma baš i ne vježbam jer ni ne stignem – priznaje. A doma je Osojnik…
-Život je predivan na Osojniku. Ne bih mijenjala selo za grad. Selo je selo! Najčešće vikendom provodim sa društvom. Ima dosta djece i mladih – rekla je. I ona je učila mlađe od sebe sviranju lijerice.
-Učili smo prije koronavirusa. Kako je bila korona, onda smo stali. Pokušavamo to vratiti jer ima dosta djece koja žele naučiti svirati lijericu – govori nam naša sugovornica Martina. Nadamo se da ćemo je vidjeti na što više nastupa, ali i da će prenositi dalje svoje znanje na mlađe naraštaje.
KUD ‘Sveti Juraj Osojnik’
Kulturno-umjetničko društvo ‘Sveti Juraj Osojnik’ osnovano je u veljači 2010. godine s ciljem očuvanja tradicije i prijenosa kulturne baštine na nove naraštaje. KUD broji stotinjak članova te djeluje u tri sekcije – djeca, mladi i odrasli. Nastupaju na smotrama folklora i lijeričara, prezentacijama i izložbama lokalnog, nacionalnog i međunarodnog značaja. Osim toga također sudjeluje na programima u turističke svrhe kao što su nastupi na kruzerima, konferencijama, seminarima, svadbama, restoranima, hotelima i slično.
Foto: Zvonimir Pandža/Privatna arhiva/KUD Sveti Juraj Osojnik