Glavni projektant Marjan Pipenbaher oglasio se o pukotinama koje su se pojavile na Pelješkom mostu, najvećem infrastrukturnom projektu u našoj županiji.
Za N1 televiziju objašnjava kako je riječ o pukotininama u zaštitnom sloju betona, od kojih je 80 posto duboko do tri milimetra, što je dopušteno za betonske konstrukcije, a 20 posto čine dublje i šire pukotine te da one isključivo utječu na trajnost mosta i zato ih treba sanirati.
Ističe kako se kako se za mostove poput ovoga obično upotrebljava beton visoke čvrstoće te je trebalo pripaziti kod recepture, pripreme i ugradnje betona.
– Temperatura u betonu ne bi smjela prelaziti 65 stupnjeva, a razlika temperature u jezgri i na površini betona ne smije biti veća od 20 do 25 stupnjeva kako ne bi nastale pukotine. Kod tog mladog betona potrebno je odmah nakon uklanjanja oplate zaštititi ga da se iz površinskog sloja ne gubi voda, a treba ga zaštititi i od direktnih udara sunca i vjetra kako bi se spriječilo isušivanje. To su te glavne greške napravljene u izvedbi mosta. Treba znati da je za vrijeme gradnje bila pandemija covida. Pelješki most se nakon toga ubrzano gradio, radilo se i danju i noću, pa su tu možda učinjeni mali propusti, naročito oko njege betona – rekao je.
Naglašava kako je sada najvažnije popraviti te nedostatke, skinuti sloj betona u dubini tri do četiri centimetra, osigurati dovoljnu debljinu betona i preprofilirati pilone kako bi se most vratio u stanje kakvo je bilo predviđeno pri projektiranju. Izjavio je i kako je veliku pažnju posvetio osiguranju trajnosti mosta u tom maritimnom okolišu mora i soli.
-Tome je stvarno bila pridana velika pažnja. No kad pukotine pređu 3 milimetra nastaju problemi. Tu je morska sol, kloridi, pa može doći do korozije armature što može utjecati na trajnost mosta. No budimo realni, očekuje se da će biti pukotina na nekim dijelovima mosta. Nije to apoteka. Građevinarstvo nije apoteka – kazao je između ostaloga.
