Uoči podizanja festivalske zastave i početka još jednog nezaboravnog umjetničkog ljeta u Gradu, razgovarali smo s našom proslavljenom pijanisticom i umjetničkom voditeljicom festivala Martinom Filjak.
U jeku najintenzivnijih priprema, kada se svaki kutak dubrovačkih ulica pretvara u improviziranu pozornicu, otkriva nam kako iz pozicije vodstva balansira između bogate tradicije i modernih produkcijskih izazova te što donosi ambiciozni program satkan od vrhunske dramske klasike i velikih međunarodnih glazbenih gostovanja.
Pred nama je svečano otvorenje 10. srpnja pred crkvom sv. Vlaha, koje tradicionalno probija led festivala. Što ove godine čini konceptualnu i režijsku okosnicu same ceremonije i kakav estetski ton njome želite zadati za ostatak festivalskog programa?
Otvaranje Igara poseban je događaj za sve te trenutak posebnog sentimenta i osjećaja za sve kojima, kao i meni, prođu trnci kada začuju zvukove Himne Slobode i čuvenih Gundulićevih stihova. Svatko tko prati Igre barem bi jednom trebao osjetiti taj trenutak uživo.
Sam čin Otvaranja ima svoje zadane gabarite, ali unutar njih dovoljno slobode za sve koji sudjeluju u njegovoj kreaciji. Prije svega, mislim da je to kreacija više aktera koja se modelira mjesecima prije, ali potom i na samoj lokaciji. Ove godine imamo poseban tim: Minhenski radijski orkestar na čelu s Maestrom Ivanom Repušićem, režiju Lea Mujića, scenarij Željke Udovčić Pleštine te sudjelovanje Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić uz zbor Libertas, zbor Blasius, Dubrovački komorni zbor kao i Dječji zbor Umjetničke škole Luke Sorkočevića. Smatram to posebno snažnom kombinacijom. Estetika će dijelom biti tradicionalna, a dijelom hrabro zakoračiti u predstavljanje jednog nama dijametralno različitog, drukčijeg, novog i privlačnog svijeta. Kroz otvorenje se uvijek osjete tematske linije programa, najavljuju različiti umjetnički svjetovi, poetski slojevi sezone.
Generalna proba otvorenja, popularna „generalka“, za domaće ljude ima status neslužbene premijere i pulsira posebnom energijom. Kako iz pozicije umjetničkog vodstva doživljavate taj izravni puls dubrovačke publike i njezine reakcije u tim zadnjim satima pred podizanje zastave Libertas?
To je svakako trenutak velikog uzbuđenja, ali i dokaz koliko dubrovačka publika prati Igre i kolika je odgovornost i čast pripala umjetničkom vodstvu; nije praćena samo generalna proba otvaranja već i generalne probe predstava i nekih koncerata itekako imaju svoju publiku. To pokazuje koliko su kultura i Igre utkane u svijest građana i koliko se na njih gleda kao na bogatstvo Grada koje treba čuvati. To donosi ohrabrujuću energiju, ali i napetost. Bez nepredvidivosti program može skliznuti u nešto dekorativno, a to nikako nije naš cilj. Igre se bave našom suvremenošću i zato različite reakcije koje umjetnici dožive nisu smetnja nego početak jednog uzbudljivog ritma grada.
Dramski program otvara Držićev „Skup“ u režiji Paola Magellija. Što je bio glavni autorski i produkcijski motiv da festival otvorite upravo ovom glumačkom podjelom i u kojoj mjeri Magellijev potpis definira smjer ovogodišnjeg dramskog bloka?
Magelli razumije mediteranski mentalitet, njegov ritam, ironiju i političku oštricu. Skup je duboko ukorijenjen u Dubrovniku, ali suvremen u načinu na koji razotkriva ljudske slabosti, pohlepu, pogotovo za novcem. Magelli Držića prelama kroz nerv našeg vremena, kroz današnju napetost. Tim naslovom započinjemo prepoznavanje nas u klasicima koje se dalje nastavlja preko Shakespeara, Ibsena. Mislim da će Paolo donijeti fellinijevsku atmosferu, podjela mu je upravo takva, filmska, glumci koji mogu donijeti i komediju i melankoliju. Prva premijera je i prva suradnja dva nacionalna festivala, Igara i Splitskog ljeta uz već tradicionalnu suradnju s Kazalištem Marina Držića.
Kao vrhunska pijanistica, glazbeni program zasigurno promatrate kroz specifičnu estetsku prizmu. Koje su ključne točke i međunarodna gostovanja u ovogodišnjem glazbenom kalendaru koje smatrate nosećim stupovima i s kakvim ste se produkcijskim izazovima susreli pri njihovoj realizaciji?
Ovo je treća godina mog (našeg, uz Senku Bulić) umjetničkog mandata na koji gledam kao na maraton. Po meni, treća godina mora biti drugačija, intenzivnija, zahtjevnija pa možda i umjetnički izazovnija (upravo u ovaj čas, svjesna intenziteta program skromno zahvaljujem cijelom timu na čelu s fantastičnom Ivonom Šimunović) kako bi se održao – ili intenzivirao – ritam.
U tom sam smislu zadovoljna s nekoliko stvari: čak 5 različitih orkestara nastupit će ove godine na Dubrovačkim ljetnim Igrama: Minhenski radijski orkestar i Ivan Repušić (uz Akademski zbor Ivan Goran Kovačić); Academy of St Martin in the Fields i Joshua Bell (ovaj svjetski renomirani ansambl nakon mnogo godina ponovno je u Hrvatskoj); Dubrovački simfonijski orkestar; Zagrebačka filharmonija i Dawid Runtz u izvedbi Posvećenja proljeća Igora Stravinskog te Simfonijski orkestar HRT-a. Posvećenje proljeća i Svadbu Stravinskog izvest će i Balet SNG u Mariboru u koreografiji Edwarda Cluga, još jedno značajno gostovanje.
S estetske strane, pored Carmine Burane koju ne treba posebno predstavljati, dočekat će nas i estetika mistične igre svjetla i sjene toliko specifična za skladatelje, ali i folklor sjevera.
Nekoliko je velikih svjetskih zvijezda prvi put u Hrvatskoj, ekskluzivno na Dubrovačkim ljetnim igrama: pijanist David Fray prenijet će nam djela od Bacha do Wagnera, mladi Gruzijac David Krikhuli koji je prošle godine osvojio srca publike i kritike na Chopinovom natjecanju u Varšavi predstavit će nam svoje viđenje Frederica Chopina; norveški Barokkanerne, Jadran Duncumb i Ragnhild Hemsing donijet će nam verziju Vivaldijevih godišnjih doba na hardangerskoj violini; svjetska čelistička zvijezda Steven Isserlis će nam uz Zagrebačke ooliste predstaviti djela engleskih Charlesa Avisona i Johna Tavenera uz Carla Philippa Emmanuela Bacha; dirigent Christian Vasquez ravnat će mističnim djelom estonskog skladatelja Arva Pärta Tabula Rasa uz DSO u izvedbi Eve Sulic i Mirabai Weismehl Rosenfeld, a u jednoj će drugoj prilici uz DSO i Valentina Egela, violinist Roman Simović dubrovačkoj publici predstaviti enigmatično djelo ‘Distant Light’ koje je napisao Latvijac Peteris Vasks, gudački četverac koji smo spojili za ovogodišnje Igre u sastavu Marin Maras/ Matej Mijalić/Marko Genero/ Vid Veljak donosi nam divan program koji predstavlja i gudački kvartet norveškog Edvarda Griega, ali i spektakularnu, vatrenu Passacagliu švedskog Halvorsena. Nakon što su prošle godine osvojili srca – i ovacije – publike, u Dubrovnik se u svojoj 10 obljetnici vraćaju The Philharmonix, ovog puta s izborom djela na koje također utječu lakoća i tajanstveni element Sjevera.
Na Operi gali nas pak očekuje hrvatski debi svjetske operne zvijezde Pretty Yende uz koju će nastupiti dvoje mladih hrvatskih pjevača svjetskih uspjeha: sopranistica Darija Augustan i tenor Tomislav Jukić.
Zadnje, ali ne i najmanje bitno iako nije glazbeno – multitalentirani likovni umjetnik Saša Šekoranja izlaže u Sponzi u prvoj polovici festivala, a Viktor Daldon svoju seriju djela naslovljenu ‘Svjetlo Sjevera’ u drugoj polovici festivala. Atmosferu sjevera donose i dvije dramske premijere, Ibsenova ‘Žena s mora’ u režiji Ivana Plazibata, ali i Shakespearov politički nabijen ‘Richard III’ u režiji Vite Taufera.
Ove godine HRT izravno prenosi čak tri koncerta iz Dubrovnika – samo Otvaranje, Carminu Buranu te Operu Galu u samoj završnici Festivala. Jedan značajan dio programa dobio je golemu vidljivost s lokacijama u samom Gradu – tako će Minhenski radijski orkestar, ali idućeg dana i Folklorni Ansambl Linđo nastupiti u srcu Grada, ispred crkve sv. Vlaha, dok će Zagrebačka filharmonija, Linđo i Simfonijski orkestar HRT-a nastupiti ispred Katedrale.
Govorivši vam o ovogodišnjem programu svjesna sam koji je to ogroman opseg programa i projekata. Vrijedi istaknuti da glavnina financiranja programa dolazi od strane Ministarstva kulture, Grada Dubrovnika te Dubrovačko-neretvanske županije, a potom i niza sponzora. U slučaju gostovanja Minhenskog radijskog orkestra itekako valja spomenuti ogroman osobni angažman maestra Ivana Repušića pri realizaciji ovog gostovanja kao i važne partnere bez kojih ovo gostovanje ne bi moglo biti održivo u našim financijskim okvirima te sam posebno zahvalna našim partnerima: Hrvatskoj turističkoj zajednici, Bavarskoj radio televiziji te Generalnom Konzulatu Republike Hrvatske u Münchenu. Dio se naših programa kao ni televizijski prijenosi ne bi mogao realizirati bez važnog strateškog partnerstva s Hrvatskom radio televizijom koja je velika podrška Dubrovačkim ljetnim Igrama. Ističem i da Akademski zbor Ivan Goran Kovačić kao i orkestar Zagrebačke filharmonije dolaze u Dubrovnik uz značajnu financijsku potporu Grada Zagreba te im ovom prilikom također izražavam svoju veliku zahvalnost.
Osobno sam sretna i da imamo priliku u nekoliko projekata raditi i s mladima i djecom iz Dubrovnika. Donacijski koncert ‘Mladi za mlade’ nastavlja se i ove godine, a na njemu će se predstaviti nagrađivani mladi glazbenici te nagrađivani učenici Umjetničke škole Luke Sorkočevića, a čitav prihod koncerta namijenjen je Umjetničkoj školi. Potom, Dubrovački Dječji zbor nastupit će i na svečanom Otvaranju te u izvedbi Carmine Burane ispred crkve sv. Vlaha, a u okviru EU projekta obiteljsko kazalište nastala je i predstava Dubrovački plesni san u kojoj sudjeluju polaznici baletnog odjela Umjetničke škole, ali i primjerice nacionalni baletni prvak Tomislav Petranović. Mogla bih reći, bez ikakvog pretjerivanja, da su djeca naša najvažnija publika i istovremeno naši najdraži izvođači.
Kada se u kolovozu službeno spusti festivalska zastava i utihne žamor na Stradunu, s kakvim profesionalnim i umjetničkim rezimeom želite zaključiti ovogodišnje Igre? Što će za Vas značiti da je ovogodišnji festivalski program u potpunosti ispunio svoju misiju?
Prvi, vrlo banalni pokazatelj uspješnosti cijele misije bit će (ili već jest) vidljiv po prodanosti ulaznica. Gledano s umjetničke strane, uspijemo li publici uspješno približiti nove izvođače, nova lica, nove i drugačije, čudesne obzore i svjetove ta će umjetnost i djela ispuniti svoju svrhu i svoj poziv.
