Uoči podizanja festivalske zastave i početka još jednog nezaboravnog umjetničkog ljeta u Gradu, razgovarali smo s našom proslavljenom pijanisticom i umjetničkom voditeljicom festivala Martinom Filjak.
U jeku najintenzivnijih priprema, kada se svaki kutak dubrovačkih ulica pretvara u improviziranu pozornicu, otkriva nam kako iz pozicije vodstva balansira između bogate tradicije i modernih produkcijskih izazova te što donosi ambiciozni program satkan od vrhunske dramske klasike i velikih međunarodnih glazbenih gostovanja.
Pred nama je svečano otvorenje 10. srpnja pred crkvom sv. Vlaha, koje tradicionalno probija led festivala. Što ove godine čini konceptualnu i režijsku okosnicu same ceremonije i kakav estetski ton njome želite zadati za ostatak festivalskog programa?
Otvaranje Igara poseban je događaj za sve, to je trenutak posebnog sentimenta i osjećaja za sve kojima, kao i meni, prođu trnci kada začuju zvukove Himne slobodi i čuvenih Gundulićevih stihova. Svatko tko prati Igre barem bi jednom trebao osjetiti taj trenutak uživo. Sam čin otvaranja ima svoje zadane gabarite, ali unutar njih ostaje dovoljno slobode za sve koji sudjeluju u njegovoj kreaciji. Prije svega, mislim da je to kreacija više aktera koja se modelira mjesecima prije, ali potom i na samoj lokaciji. Ove godine imamo poseban tim: Minhenski radijski orkestar na čelu s maestrom Ivanom Repušićem, režiju Lea Mujića, scenarij Željke Udovičić Pleštine te sudjelovanje Akademskog zbora „Ivan Goran Kovačić“ uz zbor Libertas, zbor Blasius, Dubrovački komorni zbor kao i Dječji zbor Umjetničke škole Luke Sorkočevića.
Smatram to posebno snažnom kombinacijom. Estetika će dijelom biti tradicionalna, a dijelom će hrabro zakoračiti u predstavljanje jednog nama dijametralno različitog, drugačijeg, novog i privlačnog svijeta. Kroz otvorenje se uvijek osjete tematske linije programa, najavljuju se različiti umjetnički svjetovi i poetski slojevi sezone.
Generalna proba otvorenja, popularna „generalka“, za domaće ljude ima status neslužbene premijere i pulsira posebnom energijom. Kako iz pozicije umjetničkog vodstva doživljavate taj izravni puls dubrovačke publike i njezine reakcije u tim zadnjim satima pred podizanje zastave Libertas?
To je svakako trenutak velikog uzbuđenja, ali i dokaz koliko dubrovačka publika prati Igre te kolika je odgovornost i čast pripala umjetničkom vodstvu. Naime, ne prati se samo generalna proba otvaranja, već i generalne probe predstava i pojedinih koncerata itekako imaju svoju publiku. To pokazuje koliko su kultura i Igre utkane u svijest građana i koliko se na njih gleda kao na bogatstvo Grada koje treba čuvati. To donosi ohrabrujuću energiju, ali i napetost. Bez nepredvidivosti program može skliznuti u nešto dekorativno, a to nikako nije naš cilj. Igre se bave našom suvremenošću i zato različite reakcije koje umjetnici dožive nisu smetnja, nego početak jednog uzbudljivog ritma grada.
Dramski program otvara Držićev „Skup“ u režiji Paola Magellija. Što je bio glavni autorski i produkcijski motiv da festival otvorite upravo ovom glumačkom podjelom i u kojoj mjeri Magellijev potpis definira smjer ovogodišnjeg dramskog bloka?
Magelli razumije mediteranski mentalitet, njegov ritam, ironiju i političku oštricu. „Skup“ je duboko ukorijenjen u Dubrovniku, ali je suvremen u načinu na koji razotkriva ljudske slabosti i pohlepu, pogotovo onu za novcem. Magelli Držića prelama kroz nerv našeg vremena, kroz današnju napetost. Tim naslovom započinjemo prepoznavanje nas u klasicima, koje se dalje nastavlja preko Shakespearea i Ibsena. Mislim da će Paolo donijeti fellinijevsku atmosferu, a podjela mu je upravo takva – filmska, s glumcima koji mogu donijeti i komediju i melankoliju. Prva premijera ujedno je i prva suradnja dva nacionalna festivala, Dubrovačkih ljetnih igara i Splitskog ljeta, uz već tradicionalnu suradnju s Kazalištem Marina Držića.
Kao vrhunska pijanistica, glazbeni program zasigurno promatrate kroz specifičnu estetsku prizmu. Koje su ključne točke i međunarodna gostovanja u ovogodišnjem glazbenom kalendaru koje smatrate nosećim stupovima i s kakvim ste se produkcijskim izazovima susreli pri njihovoj realizaciji?
Ovo je treća godina mog i našeg, uz Senku Bulić, umjetničkog mandata na koji gledam kao na maraton. Po meni, treća godina mora biti drugačija, intenzivnija, zahtjevnija pa možda i umjetnički izazovnija. Upravo u ovaj čas, svjesna intenziteta programa, skromno zahvaljujem cijelom timu na čelu s fantastičnom Ivonom Šimunović kako bi se održao, odnosno intenzivirao ovaj ritam.
U tom sam smislu iznimno zadovoljna s nekoliko stvari. Čak pet različitih orkestara nastupit će ove godine na Dubrovačkim ljetnim igrama: Minhenski radijski orkestar i Ivan Repušić uz Akademski zbor „Ivan Goran Kovačić“, zatim Academy of St Martin in the Fields i Joshua Bell – ovaj svjetski renomirani ansambl stiže nakon mnogo godina ponovno u Hrvatsku – te Dubrovački simfonijski orkestar. Nadalje, tu su Zagrebačka filharmonija i Dawid Runtz u izvedbi „Posvećenja proljeća“ Igora Stravinskog te Simfonijski orkestar HRT-a. „Posvećenje proljeća“ i „Svadbu“ Stravinskog izvest će i Balet SNG-a u Mariboru u koreografiji Edwarda Cluga, što je još jedno iznimno značajno gostovanje. S estetske strane, pored „Carmine Burane“ koju ne treba posebno predstavljati, dočekat će nas i estetika mistične igre svjetla i sjene, toliko specifična za skladatelje, ali i folklor sjevera.
Nekoliko je velikih svjetskih zvijezda po prvi put u Hrvatskoj ekskluzivno upravo na našem festivalu. Otkrijte nam malo više…
Pijanist David Fray prenijet će nam djela od Bacha do Wagnera, a mladi Gruzijac Giorgi Gigashvili, koji je osvojio srca publike i kritike na Chopinovom natjecanju u Varšavi, predstavit će nam svoje viđenje Frédérica Chopina. Norveški Barokkanerne, Jadran Duncumb i Ragnhild Hemsing donijet će nam verziju Vivaldijevih „Godišnjih doba“ na hardangerskoj violini. Svjetska violončelistička zvijezda Steven Isserlis će nam uz Zagrebačke soliste predstaviti djela engleskih autora Charlesa Avisona i Johna Tavenera uz Carla Philippa Emanuela Bacha. Dirigent Christian Vásquez ravnat će mističnim djelom estonskog skladatelja Arva Pärta „Tabula Rasa“ uz DSO, a u izvedbi Eve Šulić i Mirabai Weismehl Rosenfeld.
U jednoj drugoj prilici, uz DSO i Valentinu Egel, violinist Roman Simović dubrovačkoj će publici predstaviti enigmatično djelo „Distant Light“ latvijskog skladatelja Pēterisa Vasksa. Gudački četverac koji smo spojili za ovogodišnje Igre u sastavu Marin Maras, Matej Mijalić, Marko Genero i Vid Veljak donosi nam divan program koji predstavlja i gudački kvartet norveškog Edvarda Griega, ali i spektakularnu, vatrenu „Passacagliu“ švedskog autora Johana Halvorsena. Nakon što su prošle godine osvojili srca i ovacije publike, u Dubrovnik se na svoju desetu obljetnicu vraćaju The Philharmonix, ovog puta s izborom djela na koje također utječu lakoća i tajanstveni element sjevera. Na opernoj nas Gali pak očekuje hrvatski debi svjetske operne zvijezde Pretty Yende, uz koju će nastupiti dvoje mladih hrvatskih pjevača svjetskih uspjeha: sopranistica Darija Kolosova i tenor Tomislav Južnić.
Zadnje, ali ne i najmanje bitno iako nije glazbeno – multitalentirani likovni umjetnik Saša Šekoranja izlaže u palači Sponza u prvoj polovici festivala, a Viktor Daldon svoju seriju djela naslovljenu „Svjetlo sjevera“ u drugoj polovici festivala. Atmosferu sjevera donose i dvije dramske premijere, Ibsenova „Žena s mora“ u režiji Ivana Plazibata te Shakespearov politički nabijen „Richard III“ u režiji Vite Taufera.
Ove godine HRT izravno prenosi čak tri koncerta iz Dubrovnika: samo otvaranje, „Carminu Buranu“ te Opernu Galu u samoj završnici festivala. Jedan značajan dio programa dobio je golemu vidljivost s lokacijama u samom Gradu. Tako će Minhenski radijski orkestar, ali i idućeg dana Folklorni ansambl Linđo, nastupiti u srcu Grada ispred crkve sv. Vlaha, dok će Zagrebačka filharmonija, Linđo i Simfonijski orkestar HRT-a nastupiti ispred Katedrale.
Za kraj spomenimo se i pitanja financiranja ovogodišnjeg iznimno bogatog programa…
Govoreći vam o ovogodišnjem programu, svjesna sam koliki je to ogroman opseg projekata. Vrijedi istaknuti da glavnina financiranja dolazi od strane Ministarstva kulture i medija, Grada Dubrovnika te Dubrovačko-neretvanske županije, a potom i niza sponzora. U slučaju gostovanja Minhenskog radijskog orkestra itekako valja spomenuti ogroman osobni angažman maestra Ivana Repušića pri realizaciji, kao i važne partnere bez kojih ovo gostovanje ne bi moglo biti održivo u našim financijskim okvirima. Zato sam posebno zahvalna Hrvatskoj turističkoj zajednici, Bavarskoj radioteleviziji te Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Münchenu. Isto tako, dio naših programa, kao ni televizijski prijenosi, ne bi se mogao realizirati bez važnog strateškog partnerstva s Hrvatskom radiotelevizijom koja je velika podrška Dubrovačkim ljetnim igrama. Ističem i našu suradnju s Akademijom dramske umjetnosti…
