Iza nas je Međunarodni dan sestrinstva, koji je prigodno obilježen 12. svibnja. Situacija po pitanju ovog zanimanja/poziva opće je poznata. Kadra nam kronično nedostaje i to nije, naravno, problem samo u našem gradu i županiji, već u državi i šire. Od 1959. godine u Dubrovniku postoji srednja Medicinska škola, na čelu koje je danas dr.sc. Marijana Bekić Kulić. Ona je nedavno po drugi put odabrana za ovu obnašanje ove iznimno važne funkcije, a svojim angažmanom, odnosno jasnom vizijom, planom i programom trudi se doprinijeti rješavanju spomenutog problema. Osim toga, unaprijediti sustav obrazovanja medicinskih sestara i tehničara na našem području, što je, suvišno je i naglašavali, ali ipak… od iznimnoga značaja. Od prvog dana kada je stupila na poziciju ravnateljice posebno se zalaže za prebacivanje Medicinske škole u kompleks Opće bolnice Dubrovnik. Kako je uza sve poslovne i obiteljske obveze uspjela nedavno obraniti i doktorsku disertaciju, uz navedeno, imali smo više nego dostatno povoda i materijala za razgovor. Tim više što je Bekić Kulić uz Medicinsku školu Dubrovnik vezana gotovo čitav život, najprije kao učenica, potom nastavnica i na koncu ravnateljica.
Iza Vas je prvi mandat i nedavno ste zakoračili u drugi. Kada se osvrnete na proteklih pet godina na što ste najviše ponosni kao pomake naprijed koje ste željeli i uspjeli postići, a što je cilj za naredno mandatno razdoblje?
Pet godina mandata se čini dugo razdoblje, ali uz puno ideja i poslova brzo i prođe. Budući sam i sama bila učenica ove škole te petnaest godina tu radila kao nastavnik biologije, rađale su mi se ideje koje bih mogla realizirati kao ravnatelj. Upravo to me i motiviralo na kandidaturu.
Gotovo sve što sam planirala programom za prethodno mandatno razdoblje je i realizirano pa mi je teško sve pobrojati ili istaknuti. Naravno, većinu ne bi bilo moguće ostvariti bez svesrdne podrške vrijednih kolega i kolegica. Govorim o zaista velikom broju stavki. Najprije su opremljeni su i modernizirani školski prostori, posebice zdravstveni kabinet, te opremljeni i uređeni prostori koje koristimo u Bolnici. Ostvarene su suradnje sa svim županijskim zdravstvenim ustanovama, što je učenicima dalo uvid u različitost djelatnosti koje obuhvaća njihova struka. Ovo je i značajno olakšalo učenicima koji nisu iz Grada i koji dolaze iz Doline Neretve ili Korčule, jer im je omogućeno odraditi ljetne vježbe, vama poznato kao praksa, u ustanovama bliže njihovim domovima te ne moraju dio ljeta provoditi u Dubrovniku.
Uključili smo se i u niz projekata sa Crvenim križem, DUNEA-om, dubrovačkim sveučilištem, međunarodne projekte kroz koje učenici pokazuju svoju kreativnost, znanje i vještine. Moram neskromno reći da smo postali vrlo tražen i poželjan partner nizu različitih organizacija, udruga, agencija, škola iz drugih gradova i država.
Ipak, vjerujem da smo kako škola tako i ja osobno najviše ponosni upravo na naše učenike, njihove uspjehe i pristup struci kao rezultat njihovog golemog truda, ali i truda svakog našeg djelatnika.
Ovo mora ostati cilj i novog mandatnog razdoblja u kojem mi je cilj i preseljenje škole što bliže Općoj bolnici Dubrovnik.
Prije prvog mandata 2021. godine istaknuli ste kako je Vaš stav da bi se Medicinska škola trebala više otvoriti javnosti. Jeste li i na koji način to postigli i s kojom svrhom?
Da, otvorili smo se javnosti što kroz medije što kroz društvene mreže. Svrha je da se zajednica upozna sa svim onim što naši učenici rade, sa svakim njihovim uspjehom, humanitarnim akcijama koje nisu rijetke, ukaže na veličinu i snagu mladih ljudi. Najčešće čitamo i slušamo o novim generacijama u negativnom kontekstu, ali upravo u radu s našim učenicima vidimo da je u njima ogromna srčanost, empatija i želja za pomaganjem drugima i da bi svi mi puno od njih mogli naučiti.
Poznat je Vaš stav kako naglasak u strukovnim školama, pa tako i ovoj kojoj ste na čelu, treba biti na strukovnim predmetima. Nerijetko se pri uvođenju promjena naiđe na otpor. Jeste li i vi imali izazova te vrste i, ukoliko da, kako ste se s njima iznijeli?
Potpuno je logično da u strukovnim školama naglasak mora biti na strukovnim predmetima. Baza iz opće obrazovnih predmeta mora postojati, ali je potrebno i prilagoditi struci i suvremenom načinu života. Sami programi obrazovanja zdravstvenih smjerova već imaju naglasak na struku. Izazova pri uvođenju promjena uvijek ima, ali kad imate jasan cilj, argumentaciju koja „drži vodu“ i pomno razrađen sustav provedbe, zanemarivi su.
Duže vremena se provlači priča kako će se Medicinska škola prebaciti u kompleks Opće bolnice Dubrovnik, kao i da se Vi zalažete za navedeno. Je li se krenulo s realizacijom ove ideje i, ukoliko da, u kojoj ste fazi? Logično je pitati i kojim bi sve benefitima to urodilo?
Za ovo se zalažem od prvog dana prethodnog mandata. Potpuno prirodno bi bilo da smo što bliže Općoj bolnici Dubrovnik, jer nam je to nastavna baza kada govorimo o zdravstvenim vježbama. Iznimno bi olakšalo rad škole i suradnju s vanjskim suradnicima. Tako bi partnerski odnos između nas i bolnice podigli na još višu razinu. Osim toga, u blizini je i Zavod za javno zdravstvo, Zavod za hitnu medicinu, novi dom umirovljenika kao i ostale ustanove i udruge s kojima surađujemo.
Također dobivanje većeg prostora bi omogućilo i otvaranje novih smjerova.
Županija kao naš osnivač apsolutno ima razumijevanja za sve naše probleme vezane za prostor i smještaj škole. Imamo njihovu podršku i trenutno smo u dogovorima oko idealnog rješenja. Sigurna sam da nećemo dugo čekati na početak realizacije ovog značajnog projekta.
Opće je poznato da nam u čitavoj državi, pa tako i na području naše županije, kronično nedostaje medicinskog osoblja, poglavito medicinskih sestara i tehničara. Kao i da je to zanimanje podcijenjeno, rad potplaćen, a posljedice se naravno negativno reflektiraju na čitav javno-zdravstveni sustav. Kakav je uopće interes za upis u našu medicinsku školu, a u usporedbi s prijašnjim godinama? Ima li po vašem mišljenju i, ako da, kojeg načina za stimulirati mlade ljude da se odlučuju na ovaj poziv?
Problem manjka medicinskih sestara nije prisutan samo u našoj županiji već cijeloj državi, ali i drugim europskim zemljama. U skladu s ovim potrebama, već smo više godina upisivali po dva razreda smjera Medicinska sestra/tehničar opće njege. Interes je uvijek veliki. Vjerujem da su učenici završnih razreda osnovnih škola upoznati sa svim onim što ovaj poziv nosi i da ih ne treba posebno motivirati na upis u Medicinsku školu.
Treba naglasiti da je ovo možda i jedina struka u kojoj učenika, odmah po završetku srednje škole čeka posao, struka za koju i Županija i Grad i Opća bolnica Dubrovnik imaju sluha, što je jasno vidljivo kroz različite stipendije, subvencije, studiranje…
Prošle ste godine obranili doktorsku disertaciju. Zasigurno nije bilo lagano uskladiti obiteljske i radne obveze s učenjem, istraživanjem i bavljenjem znanstvenim radom. Što je bio predmet Vašeg interesa, odnosno koja je tema Vaše doktorske disertacije? Što Vas je uopće motiviralo na upis doktorskog studija?
Završila sam doktorski studij Biologija novotvorina na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu te stekla akademski naziv doktorice znanosti iz područja biomedicine i zdravstva.
Rad u prosvjeti i medicina su moje dvije ljubavi od malih nogu. Diploma profesora biologije i doktorat iz polja medicinskih znanosti ova dva interesa spojila su u jedno, što je i bio glavni motiv za upis doktorskog studija.
Naravno da uz dvoje male djece i sve obveze koje nosi posao, nije lako raditi i na disertaciji. Ali uz dobru organizaciju vremena i veliku podršku obitelji i pojedinih kolega sve je moguće.
Kažu da je obrana doktorske disertacije zapravo tek početak znanstvenog rada. U kojem smjeru ste u tom pogledu Vi nastavili raditi?
Za sada stečene kompetencije koristim u svrhu unapređenja nastave u školi kroz jačanje suradnje s akademskom zajednicom uključujući učenike u različite projekte.
Nastavila sam, naravno, znanstveno – istraživački rad kroz sudjelovanje u pisanju i pripremi znanstveno – istraživačkih radova.
