Zdenko Medović potomak je poznatog hrvatskog slikara Mata Celestina Medovića. Naime, njegov otac Nikola jedini je muški nasljednik loze Medović, o čemu svjedoči i oporuka samog slikara.
Nedavno otvorena izložba retrospektive dum Mata, kako ga Kunovljani od milja zovu, u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, na kojoj je izloženo i 30-ak slika u vlasništvu obitelji Medović, bila je povod za razgovor sa Zdenkom Medovićem.
– U svojoj oporuci dum Mato je sve svoje pokretno i nepokretno imanje u jednakim dijelovima ostavio sinovima brata Vlaha, svojim neputovima Niku i Vladimiru Medoviću. Niko je bio moj djed. No, moj otac je rano ostao bez roditelja. Oca se ne sjeća, umro je kad je imao godinu dana. Majka mu je umrla kad je imao 9 godina. I onda je pošao živjet s dundom Vladimirom, bratom njegovog oca Nika koji ga je odgojio. Tako i ja kad pričam Vladimira nazivam dida Vlado, jer se Nika ne sjećam. Sa didom Vladom živio sam u kući u Kuni Pelješkoj, koju je izgradio dum Mato – priča uvodno Zdenko Medović.
OTAC NIKOLA JEDINI MUŠKI NASLJEDNIK
U oporuci dum Mato ističe ukoliko bi jedan od njih otišao za zeta na neko drugo imanje, tada mu od imanja ne ostavlja ništa, već samo 3 tisuće kruna. U slučaju da jedan od njih umre bez poroda, te nekretnine ostaju drugome.
– Nažalost dida Vlado, nije imao djece, tako da je moj otac jedini muški nasljednik loze – ističe gospar Zdenko te naglašava kako je kuća u Kuni u kojoj je odgojen, a koju je izgradio Mato Celestin Medović, još uvijek u vlasništvu njegove obitelji.
– U njoj danas živi moj brat Leo, sa suprugom Sanjom i dva sina, Ivom i Matom. U toj istoj kući žive moj otac Nikola i majka Đina – ističe Zdenko i dodaje kako je, kao i njegovi otac i brat, silno ponosan na nedavno otvorenu izložbu retrospektive velikog hrvatskog slikara.
PONOS ZBOG OTVARANJA IZLOŽBE
– Na jednom se mjestu uspjelo okupiti toliko ljudi, koji su stvarno željeli vidjeti tu izložbu. Osjetila se jedna pozitivna energija koja se dugo nije vidjela na nekoj izložbi. Antun Maračić mi je u jednom trenutku rekao da je izložbu posjetilo više ljudi nego Piccasovu izložbu. Jednostavno se nije nadao da će biti toliki odaziv. Također, treba zahvaliti Igoru Zidiću i Vesni Kusin, koja također ima kaplju Medovićeve krvi i za koju je ovaj projekt bio silno emotivan – naglašava Zdenko Medović i dodaje kako je ponosan na otvaranje izložbe i zbog svog oca Nikole koji je, unatoč teškom djetinjstvu i ranom gubitku roditelja, uspio sačuvati ostavštinu Mata Celestina Medovića. Njegov je otac uspio obnoviti kuću u Kuni koju je slikar sagradio, a koju su nakon Drugog svjetskog rata zapalili Nijemci.
RODNA KUĆA NIJE OBNOVLJENA
– Kada je ta kuća zapaljena nažalost izgorjelo je i mnogo njegovih slika. Od svega ostala je secesijska vaza koju čuvam kao oči u glavi. Moja baba je govorila da nisi mogao uprijet prstom u zid, da nije bilo njegove slike. Nažalost, njegova rodna kuća u Kuni, nije obnovljena. Riječ je o obiteljskoj kući Medovića, koju su zapalili Talijani – napominje. Dodao je kako su, prema popisu koji je sastavljen 1958. u Zagrebu, u razdoblju od 1880. do 1920. postojale 392 umjetnička djela Mata Celestina Medovića.
ČETRDESET IH JE U ITALIJI
– Na ovoj izložbi izloženo je oko 170 slika. No, treba reći, a što pokazuje i navedeni popis, da su veliki broj slika dum Mata nestale. U mojoj obitelji imamo 40-ak njegovih slika, crteža, ulja, te portret Vlaha Bukovca koji je izložen na ulazu u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Na ovoj izložbi nije izloženo 40-ak slika koje se nalaze u Italiji. Te slike je jednostavno naša rodbina iznijela iz Hrvatske. Moj otac je sudskim putem od tadašnjih vlasti tražio njihovo vraćanje. Tadašnji MUP je tražio da otac pođe u Italiju, no kad se on odlučio na putovanje, zaprijetila mu je mafija. Rečeno mu je da ukoliko pođe u Italiju, da se iz nje više neće vratiti. I naravno da nije pošao – ističe Zdenko i naglašava da se za one slike koje se nalaze u katalogu, znaju vlasnici i posjednici. S druge pak strane, ističe, i sam Mato Celestin Medović za svog života prodao je velik broj slika.
– Od toga je živio, i time je podigao obitelj na noge. Ono što se prodalo, i što su neki kupili od tadašnjih ne vlasnika, je nešto što je na neki način izgubljeno. No, nije izgubljeno ako je u Hrvatskoj. Strašno je da tih 40-ak slika iz Italije nisu bile na izložbi, jer nisu smjele biti donesene. Nesporno je da je vlasnik tih slika ovaj narod, jer ako su one postavljene u nekoj galeriji, moći ćemo ih vidjeti i razgledati. No, ako su sakrivene u nekom talijanskom gradu, postavlja se pitanje zašto današnje Ministarstvo kulture nije poduzelo ništa po tom pitanju. Od 1990., kada je organizirana velika Medovićeva izložba, ništa se bitno nije promijenilo. Premda su neki tadašnji pojedinci na čelu vlasti bili veliki ljubitelji djela Mata Celestina Medovića, ništa se nije riješilo – napominje Zdenko Medović i dodaje kako je priča o Matu Celestinu Medoviću zapravo priča o njegovu ocu Nikoli, koji se cijeli život trudio povratiti dio njegovih izgubljenih slika.
POKUŠAJ POVRATKA MEDOVIĆEVI SLIKA IZ INOZEMSTVA
– Moj otac Nikola trudio se sve sačuvati, a moja se mati stotine puta digla s objeda da bi otvorila vrata i ljudima pokazala dum Matove slike. Vrata su uvijek bila otvorena, a službeno ništa drugo nije živjelo. To je bila priča koju je podgrijavao otac. Sve je sam obnovio, svojim rukama, održavao ljetnikovac u Crkvicama i kuću u Kuni, trudio se da se obnovi i stara rodna Celestinova kuća. Ovo je priča o mome ocu koji se trudio i uložio puno truda da se to očuva.
S druge je strane priča o slikama koje su negdje završile – zaključuje. Ističe i kako je životni put velikog hrvatskog slikara, nakon svijeta, ponovno završio u rodnoj Kuni Pelješkoj, gdje su nastali i njegovi najljepši pelješki pejzaži.
Tu je i pokopan, na novom groblju u Kuni Pelješkoj, gdje se nalazi i Crkva svetoga Spasa, u kojoj su obnovljene i njegove freske.
ZA SVE BIO JE DUM MATO
– Tu je našao svoj mir, spokoj, samog sebe, prijatelje i Kunovljane. Pričali su mi da je navečer znao okupiti prijatelje, zasvirat tamburicu, volio je živjet, za svakog je imao pravu, odmjerenu riječ, što pokazuju njegovi pejzaži koji pršte životom. Oni jednostavno pokazuju da postoji vesela i lijepa strana života. Spoznao je da vrijednost nije tamo negdje u svijetu, već u sebe doma. Svi su ga doživljavali, ne kao Mata Celestina Medovića, već kao dum Mata, kao prijatelja – naglašava Medović. Zanimljivost je i to da u Kuni većina stanovnika crta. Celestinov gen prema umjetnosti naslijedio je i Zdenko Medović, njegova djeca, kao i djeca njegova brata Lea:
CELESTINOV UMJETNIČKI GEN
– Očito ima nešto u tome, i ja crtam i slikam, čak sam u dotičnoj životnoj fazi razmišljao upisati Akademiju. Moja djeca također crtaju, kao i djeca moga brata. To je nekakav gen koji je očito jak, ali na to sigurno utječe i pozitivno okruženje. Kada ste svakodnevno okruženi takvom ljepotom, nije ni čudo. Svaki moj doručak i objed bio je okružen slikama, pa htio ili ne htio morao si upijati tu ljepotu- ističe Zdenko Medović. Dum Mato je dodaje bio osoba koja je imala fantastičan osjećaj za sklad, mjeru, ljepotu te je kao takav uspio ljepotu Pelješca, Dubrovnika i Dalmacije pretočiti na njemu svojstven, umjetnički način.
Stoga je, mišljenja je, potrebno obnoviti rodnu kuću Mata Celestina Medovića u Kuni Pelješkoj.
-Kuća u kojoj se dum Mato rodio je jedan arhitektonski biser mediteranske gradnje. Tu je kuću moj otac pokušao obnoviti, nudio je i koncesije, samo da se obnovi. Čak je tio dati i njegove slike. U toj kući mogle bi se izložiti njegove slike kako bi bile dostupne mlađim naraštajima. Na Pelješcu postoji još njegovih slika, jer je dum Mato radio portrete kapetanskih obitelji, zemljoradnika i drugih osoba. Na taj način bi dum Mato i dalje davao svoj doprinos rodnoj Kuni –poručuje Zdenko Medović.