Možda bi se činilo presmiono tvrditi kako postoji rijetko koji gradić u Hrvatskoj kao što je Cavtat, koji s obzirom na broj stanovnika, ima toliko znamenitih osoba. Vjerojatno će se većina odmah prisjetiti Bukovca, Bogišića, Supila i dr. o kojima je toliko pisano. No, nažalost još uvijek postoje osobe, također porijeklom iz Cavtata, koje su doprinijele Hrvatskom znanosti, kulturi i svekolikom gospodarskom životu, ali su nezasluženo zapostavljene. Svakako je jedna od njih i Lina Bijelić – Bogdan velika zaljubljenica u narodni vez i folklor Konavala, koja je među prvima doprinijela njegovom popularizaciji. Rodila se u Cavtatu 29. listopada 1856., a umrla 18. siječnja 1944. u Dubrovniku. Osnovnu školu završila je u Cavtatu, a potom je nastavila pohađati žensku učiteljsku školu u Dubrovniku. Godine 1878. bila je imenovana učiteljicom u Cavtatu, odakle je premještena za učiteljicu u Dubrovniku. Kao učiteljica počela se zanimati za narodni vez i čipke, te je o tome puno pisala u različitim domaćim i stranim stručnim časopisima. Za svoje je čipkarske radove bila nagrađena na izložbi u Londonu 1903. medaljom i diplomom. Konavoski je vez izlagala je na svjetskim izložbama u Parizu, Londonu, Beču i Grazu.
ODLAZAK U SALZBURG
Godine 1904. udala se u Dubrovniku za Vlaha Bogdana, dvorskog savjetnika, tajnika toskanskog nadvojvode Ferdinanda IV. te s preselila u Salzburg. No, dok je živjela u Salzburgu nastavila je pratiti kulturni život u Domovini, prijateljevala je i dopisivala se sa Baldom Bogišićem, Vlahom Bukovcem, Ivom Vojnovićem i Ivanom Meštrovićem. Zanimljivo je kako se sa Meštrovićem 1903. sastala u Beču, gdje su zajedno prisustvovali tajnom sastanku Društva hrvatskih i slovenskih đaka likovnih umjetnosti. Nakon smrti svojega muža nastanila se u Dubrovniku te se bavila narodnim folklorom. Nekoliko je radova objavila u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. U rukopisu je ostavila studiju o Konavlima i nekoliko zbirki aforizama, anegdota i mudrih izreka, te poslovica koje je skupljala s Baldom Bogišićem. Bila je predsjednica društva Anica Bošković, gdje je svim silama nastojala da se podigne spomenik Ruđeru Boškoviću i to na poljani pred isusovačkom crkvom u Dubrovniku, a u tu svrhu je spomenuto društvo dalo prvi doprinos. Dubrovačka općina je na inicijativu Društva nazvala ulicu na Srednjem konalu, u kojoj je Ruđerova obitelj imala svoju kuću Put Anice Bošković. Za svoj kulturni rad bila je odlikovana od tadašnjih vlasti. Neke nas ova kratka crtica podsjeti na djelovanje i rad Line Bijelić Bogdan koja je svojim radom doprinijela kulturnoj baštini, a nadasve etnografiji i narodnim običajima našega kraja.