Ovogodišnja Južnodalmatinska regata bila je revija prelijepih brodova, no jedna se jedrilica ipak posebno istaknula – legendarni brod Hir 3, s kojom je Mladen Šutej prije više od trideset godina oplovio svjetska mora i oceane.
Iako joj je prijetila potpuna propast, našao se entuzijast koji joj vraća staru slavu – Saša Fegić, koji ju je pronašao u poluraspadnutom stanju te je doveo do ideje ponovnog puta oko svijeta.
Vrijedi dodati i to kako je upravo na Hir-u 3 snimljeno 25 epizoda dokumentarca ‘Jedrima oko svijeta’ prikazanih na Hrt-u, a Šutej je plovidbe pretočio i u dvije knjige: ‘Izazov Antarktika’ i ‘Jedrilicom oko Cape Horna’. Ime Hir 3 nastavak je stare Šutejeve jedrilice Hir 2, a radi se o brodu Cat 34 kupljenom u Italiji 1979. godine.
‘Skoro smo isto godište’, reći će Fegić, inače jedriličar, urednik on-line magazina iJedrenje te nautički zaljubljenik koji plovi od svog djetinjstva, točnije 1992. godine. Sjetio se i one 1991. godine kada je Hir 3 izvučena iz Dubrovnika.
Rad preko dvije godine
– Nakon što je spašena iz ratnog Dubrovnika, imala je 200 i više rupa na trupu. No, taman kad se obnovila još ju je više uništio novi vlasnik. Vidio sam da je stajala u Vrsaru jako dugo godina, jednom kad sam prolazio išao sam poviriti je li još tu. Vidjelo se da je brod napušten, a relativno sam jednostavno došao do vlasnika. Više me je iz znatiželje zanimalo što se dogodilo s brodom, nisam baš imao namjeru kupovati ju – nisam imao ni novaca, no dugo sam razmišljao. No da ju nisam kupio, vjerojatno bih se godinama pitao što bi bilo da jesam. Bilo je: ‘Ajmo probat…’. Preko dvije godine sam radio na brodu da bih uopće mogao isploviti, nisam uopće mogao boraviti unutra. Ma i sad imamo posla na njoj, ali bar plovimo – kaže nam Fegić koji trenira uz pomoć raznolikih regata duž naše obale.
– Samo ove godine, do ovog datuma, HIR 3 preplovila je dvije tisuće milja i to samo po Jadranu. Obilazimo što više regata i na taj način upoznajem ljude s kojima bih mogao na put oko svijeta. Napravio sam kompletan program regata i dobrih događanja po Jadranu. Trenutno nas je pet, a posada se izmjenjuje. Ljudi dolaze na etape koje im odgovaraju i priključe mi se. Trebam se i sam na to prilagoditi ove sezone, koja inače traje od travnja do listopada. Evo baš sad krećemo na Malu noćnu regatu, ovaj vikend bili smo na Južnodalmatinskoj regati, u devetom idemo na Lastovo, tu je i Viška, talijanska Barcolana… Pa zatvaramo sezonu, treba raditi na svemu što smo strgali, iako zapravo konstantno nešto na njoj popravljamo – ističe Fegić vodeći se jednim ciljem – ponovo ‘Jedrima oko svijeta’, kao nekad.
Tražim posadu za putovanje oko svijeta
– Tražim posadu na našim regatama. Stvar je vrlo jednostavna, ako se ne posvađamo ovdje, možemo početi razmišljati o plovidbi zajedno oko svijeta – kaže kroz smijeh, dodavši kako se radi o dugom putu te kako treba dobro upoznati brod. No, najbitnija je, kaže, volja.
– Jedini preduvjet je volja i pozitivan stav. Ne mora se čak znati niti jedriti, ako ste na brodu deset dana, naučit ćete nešto – ako je prisutna volja. Ali, ako znaš jedriti, a nisi dobar čovjek… Što da vam kažem, pozitivan stav se ne može naknadno naučiti. Ako tko želi s nama oko svijeta, neka dođe na jednu od ovih etapa na Jadranu da se upoznamo i da vidimo jesmo li si ‘okej’ – kaže kroz osmijeh. Iduće pitanje bilo je – procjena trajanja puta. — Optimistično, oko godinu dana, ali naravno, na moru nikad ne znate. To su idealni uvjeti, ali nažalost su rijetko kad na moru oni idealni. Radim prema postavljenom datumu jer da nisam odredio, to bi trajalo vječno. Najambiciozniji plan kojeg sam imao bilo je kretanje ove godine. Ali da je para koliko je ideja… Opremanje ćemo nekako riješiti do sezone i nadam se da bi to bilo iduće ljeto, ovisi koliko novaca uspijemo prikupiti – dodaje. Inače, za HIR 3 radila se i crowdfunding kampanja, kad se tek krenulo s obnovom ove legendarne ljepotice.
– Zadovoljan sam kako je prošlo, skupili smo dovoljno da napravimo jarbol i da se može jedriti što je bila glavna stavka svega. Ne znam bi li htio da sad još jednom to napravimo ili… Zapravo nisam razmišljao o tome. Tu je puno posla, a kad sam na brodu ne mogu se time baviti. Nemam vremena ‘visiti’ na laptopu kad sam na brodu, no stavljam fotografije i javljam se ljudima. Drugačije je kad vas ljudi vide da ste isplovili, da je HIR 3 još uvijek tu – ističe. Inače, kaže, gdje god dođu, u bilo koji klub, svi ju prepoznaju i u tome je, među ostalim, njena vrijednost.
Deset metara – nekad velik brod
– Ona je dio povijesti, no šteta bi bilo da stoji u kakvom muzeju, treba se koristiti i zato mi je drago da, gdje god se nađe, nađe se i netko tko se sjeti broda. I Šuteju je drago da se nešto radi. Kad sam ga kupio, nije mi bilo lako doći do Šuteja i nisam znao kako da mu kažem da sam sad ja vlasnik broda. Zapravo, nisam znao kako će reagirati, ali me zapravo iznenadilo koliko je pozitivna reakcija bila. Pomogao mi je u svemu – ističe. Starom majstoru Šuteju je kaže, onomad bilo bitno tek nekoliko stvari, uvjeta koje bi brod trebao zadovoljiti.
– Što je na njoj najspecifičnije? Nijedan brod nije savršen, svaki je kompromis. Šutej je napisao u knjizi da je kad ju je kupovao imao tri stvari na pameti koje brod mora imati: skeg ili zaštita za kormilo da bude siguran na oceanu, da bude dobro postavljen jarbol i treće da bude od deset metara, jer je deset metara nekad bio veliki brod. Sad gdje god dođemo smo najmanji. Deset metara je sad u biti stvarno mali brod, još uz ovaj koncept koji je građen još je i manji od današnjih. Ta veličina više nije standard, standard je postalo nešto sasvim drugo. Ali, na veličinu broda ide i trošak, tako da ovo tu je i više nego što se može financirati – iskreno će Fegić. Imaju još planova za šminkanje i uljepšavanje. Na pitanje bi li ikad promijenio legendarnu boju HIR-a 3, odgovara: ‘Mislim da se Šuteju više nikad ne bih smio pojaviti pred očima!’ Sad je trenutno sezona, no što se radi u Klubu ‘Dobro more’ kad se ne jedri?
– Prezimljavanje, (smijeh). U Zagrebu živi najviše ljudi, pa tako ima i jako puno ljudi koji jedre. Mjesto je to gdje se može planirati. Nije nam lijepo kao vama da možemo isploviti kad god želimo, da nam je more tu, to možemo samo sanjati. No, planiramo, odlazimo na regate, dolaze novi ljudi u klub… Trudim se da dolazi što više novih ljudi. Sad nas je nešto više od 200. Ima nas puno, da, svake godine neki odu i dođu novi i bit je da što više ljudi bude u tom krugu. Naravno, ne radimo to zbog novaca jer ih tu nema, nego se skupljaju posade. Poanta cijele priče je da se jedri, a ne sjedi doma – zaključuje ovaj zanimljivi avanturist.