U svetištu Gospe od milosrđa prošlog tjedna održane su Večeri fra Ante Josipa Tomičića, kapucina koji je 34 godine živio i radio u kapucinskom samostanu Gospe Lurdske u Rijeci
a prije toga i 10 godina u Dubrovniku u svetištu Gospe od milosrđa i čiji je postupak za proglašenje blaženim službeno otvoren 12. srpnja 2005. prvom sjednicom imenovanoga crkvenog sudišta.
– Sluga božji fra Ante Tomičić bio je kapucin. U Rijeci u kapucinskom samostanu vršio je dvije zahtjevne dužnosti – bio je sakristan i vratar u samostanu. Zdušno je obavljao svoje dužnosti, susretao ljude, bio je uslužan, pomogao im svojim mudrim savjetima. Svojim ponašanjem i životom kod vjernika, ali i nevjernika stekao je veliko povjerenje. Stoga su ljudi, gledajući ga u crkvi, njegov stil moljenja rekli On je svetac grada Rijeke i hrvatske crkve – prisjeća se fra Stanko Dodig, koji je imenovan postulatorom kauze, pokretačem postupka kod mjerodavnih crkvenih institucija.
ZA SVAKOGA LIJEPA RIJEČ
– Ljudi su ga dolazili vidjet, popričati s njime, dodirnuti ga kao sveca. Ja kao mladi kandidat za kapucina, a kasnije i kao svećenik koji je s njime živio, pomislio sam da ljudi imaju pravo i da on stvarno živi svetački i isposnički. Treba reći i kako je 15 sati dnevno hodao, nije imao mira – dodaje te se posebno prisjeća njegova odnosa prema ljudima:
– Bio je bolestan, ali je za svakoga imao lijepu riječ, sa svakim bi stao popričati, bio je iznimno ljubazan. Sam je naučio 5,6 jezika da bi mogao komunicirati s ljudima koji su dolazili u samostan. Iz njega je izvirala poniznost i ljubav prema čovjeku – naglašava te dodaje kako je tijekom svog života bio iznimno darežljiv prema siromasima.
– Bio je i ekumenista. U Rijeku se doselila jedna pravoslavna obitelj iz Pančeva, sa troje djece. Bili su siromašni, a fra Ante je pomogao dvojici sinova, koji su ga kasnije nazivali drugim ocem – prisjeća se tog “Kristovog svjedoka” fra Stanko Dodig.
Fra Ante Josip Tomičić rođen je 23.ožuka 1901. u selu Razbojine u ličkoj župi Ričice kao deveto od dvanaestero djece roditelja Ivana Tomičića i Ane rođene Skorup.
U kapucinskom redu posvetio se Bogu po jednostavnim zavjetima 21.studenog 1921. Dobio je redovničko ime fra Ante po velikom svecu Antunu Padovanskom. Punih 20 godina putuje cijelom Hrvatskom, a u riječki kapucinski samostan dolazi 1947. i tu ostaje 34. godine. Umro je u kapucinsko samostanu Gospe Lurdske u Rijeci 25. studenog 1981.
RIJEČANI ZATRAŽILI PROCES BEATIFIKACIJE
– Ljudi u Rijeci su tražili od kapucina da započnemo proces beatifikacije ili kauzu. Uprava moje provincije 2003. je pred dolazak Svetoga Oca Ivana Pavlja II. u Rijeku, organizirala predstavljanje fra Ante Tomičića pod nazivom “Duhovni velikan Rijeke” i na prijedlog kapucinske provincije odnosno uprave iz Zagreba, nadbiskup riječki mons. Ivan Devčić mi je na tom predstavljanu uručio dekret prema kojem sam trebao početi prikupljati i osluškivati svjedočanstva o glasu svetosti u narodu. Do 2005. poslao sam oko 1000 zamolbi s raznim pitanjima onima za koje sam mislio da bi mogli nešto reći o njemu. Odgovorilo je njih 890. Kad sam pregledao sve prikupljeno, napisao sam zamolbu o kandidatu za blaženika riječkom nadbiskupu mons. Ivanu Devčiću da u Riječkoj nadbiskupiji započne proces za kauzu beatifikacije fra Ante Tomičića – ističe dodajući kako su mu ljudi često dolazili na grob pa i onda kad je 1997. preseljen s gradskog groblja Kozala u kriptu kapucinske crkve Gospe Lurdske.
– Mons. Devčić je prihvatio moju zamolbu kao vicepostulatora odnosno onog koji u Hrvatskoj i Riječkoj nadbiskupiji brine da beatifikacija napreduje i da što više ljudi sazna za fra Antu. Mons. Devčić je konzultirao svoje savjetnike, biskupe metropolije te biskupe Hrvatske biskupske konferencije i dobio je pozitivno mišljenje – napominje.
Tada je trebalo uspostaviti crkveno sudište koje je trebalo ispitivati svjedoke. 12.srpnje 2005. sazvana je prva konstituirajuća sjednica crkvenog sudišta, Riječki je nadbiskup dr. Ivan Devčić imenovao članove sudišta koji imaju zadaću provjeriti svu dokumentaciju i svjedočanstva o fra Anti kako bi se utvrdio mogući herojski stupanj kreposti kandidata. Sudištem predsjeda mons. Devčić, kao sudac delegat imenovan je mons. dr. Milan Simčić, za promicatelja pravde imenovan je dr. Slavko Zec, bilježnik je fra Goran Rukavina, a pridodani je bilježnik i kopist vjeroučitelj Donat Košćak.
890 SVJEDOČANSTAVA
– Prvo ispitivanje svjedoka održano je 26. srpnja i to onih vremešne dobi kako ne bi umrli. Svaki mjesec se saslušavalo po 3 vjerodostojna svjedoka, a zadnji svjedoci su ispitani 26. lipnja 2007. godine – prisjeća se samog tijeka postupka beatifikacije fra Ante Tomičića.
– Zapisnike o svjedočanstvima i cijelu dokumentaciju trebalo je prevesti na jedan od živućih jezika. Dužnost da ih prevede na talijanski povjerena je mons. Milanu Simčiću. To je prevedeno, ali sada preostaje prevesti pismena svjedočanstva, ukupno njih 890 – dodaje fra Stanko Dodig. Naveo je kako je riječki nadbiskup mons. Devčić 16. listopada 2010. imenovao i povijesnu komisiju sastavljenu od 3 člana, koja ima zadatak obići sve arhive i samostane u Hrvatskoj kapucinskoj provinciji, pregledati arhiv provincije i kapucinske samostane u Sloveniji i pronaći ima li u njima nešto zabilježeno o fra Anti.
– Rezultate svog istraživanja ta će komisija predstaviti u obliku osvrta nadbiskupu i crkvenom sudištu. Zatim ću ja napisati osvrt o svom radu, zatim sudac – delegat te nadbiskup riječki mons. Ivan Devčić koji će proučiti skupljeno, doći u kapucinsku crkvu, razgovarati sa mnom, braćom kapucinima i vjernicima te ispitati je li za sve ovo vrijeme bilo javnog kulta kandidata za blaženika. Ako se utvrdi da je bilo javnog kulta, dokumentacija neće biti proslijeđena u Rim. Ukoliko se utvrdi da nije bilo javnog kulta, nadbiskup će proglasiti kada će biti službeno numeriranje dokumenata po brojevima i uvezivanje za službeno slanje u vatikansku Kongregaciju za proglašenje svetaca – zaključuje fra Stanko Dodig.
.
U svetištu Gospe od Milosrđa održane su prošlog tjedna Večeri posvećene fra Anti Tomičiću,. Uz pjevane mise te klanjanje, otvorena je i izložba o fra Anti Tomičiću te je prikazan i dokumentarni film “Svjedoci o svjedoku”.
– Nadam se da se na ovaj način fra Ante vratio u Dubrovnik u kojem je boravio od 1926. i 1936, gdje je po cijeloj Hrvatskoj i šire prikupljao milodare za gradnju kapucinskog samostana u Dubrovniku – zaključio je fra Stanko Dodig.
Nakon završetka dijecezanskog procesa i procjene sudišta dokumenti se prosljeđuju u vatikansku Kongregaciju za proglašenje svetaca. Kad se ispita slučaj, on se predstavlja zboru teoloških i povijesnih konzultora i na kraju zboru kardinala koji donose odluku o postojanju ili nepostojanju herojskog stupnja kreposti kandidata. Predmet tada ide Svetome Ocu koji ga može potvrditi ili zatražiti dodatne istrage. U slučaju potvrde herojstva kreposti, čeka se čudo za proglašenje blaženim.