Vodnim uslugama u Hrvatskoj upravlja se autoritativno i hijerarhijski, a pružaju ih isključivo javna poduzeća kao javnu uslugu, pokazalo je istraživanje o upravljanju vodnim uslugama u sklopu projekta “Korupcijski SONAR”.
Israživanje su proveli Zelena akcija, Pravo na grad, Zelena Istra, Heinrich Boell Stiftung, Art radionica Lazareti i Multimedijalni institut u suradnji s Fakultetom političkih znanosti. Rezultat istraživanja je publikacija “Naša voda – Analiza upravljanja vodnim uslugama u Hrvatskoj”.
Nadalje se navodi kako su Hrvatske vode najmoćniji akter u sustavu te zajedno s resornim Ministarstvom poljoprivrede donose sve važne odluke, bez kvalitetnog savjetovanja s provoditeljima politike i drugim ključnim dionicima: vodno-komunalnim poduzećima, jedinicama lokalne samouprave, građanima i udrugama građana.
– U Hrvatskoj tako dominira model birokratskog upravljanja, ali uz elemente novog javnog menadžmenta, poput koncesioniranja usluga pročišćavanja otpadnih voda i sve većeg oslanjanja na financiranje prodajom vodnih usluga potrošačima, a ne iz proračuna. Elementi participativnog upravljanja nisu prisutni.
Reforma, pokrenuta radi usklađenja sa standardima EU-a, dovela je do specijalizacije poduzeća za vodoopskrbu i odvodnju te slijedi njihovo okrupnjavanje. Iako ovaj pristup može doprinijeti rješavanju problema neefikasnosti, naročito problema velikih gubitaka vode u mreži koji prosječno iznose čak 40 %, iskustva drugih zemalja upućuju na oprez jer time usluge vodoopskrbe i odvodnje postaju pogodnije za privatizaciju. No, i održavanje statusa quo, odnosno postojećeg neučinkovitog, klijentelističkog i ponekad koruptivnog upravljanja vodnim uslugama može dugoročno pridonijeti privatizaciji vodnih usluga i vodne infrastrukture da bi se vratili dugovi komunalnih poduzeća nastali neracionalnim trošenjem javnog novca.
Uz sredstva EU fondova smatramo da bi se dio velikih preuzetih financijskih obveza za ulaganja u vodnu infrastrukturu trebao pokriti iz državnog proračuna, a ne iz znatnog povećanja cijena vodnih usluga ili privatizacije vodnih usluga. S obzirom da je kriza vode u svijetu prepoznata kao kriza upravljanja uslijed tretmana vode kao robe, Hrvatska treba inzistirati na vodi kao javnom i zajedničkom dobru te tako njime i upravljati.
Umjesto na centraliziranom i/ili tržišnom pristupu, reforma bi se više trebala temeljiti na mrežnom pristupu participativnog upravljanja, prema praksama europskih gradova koji su rekomunalizirali i demokratizirali vodne usluge uslijed lošeg upravljanja od strane privatnih, ali i javnih poduzeća. Samo uključivanjem neovisnih stručnjaka, radnika, udruga i građana kao korisnika u upravljanje vodnim uslugama moguće je smanjenje korupcije i neefikasnosti te povećanje kvalitete usluge, uz osiguranje održivosti vodne infrastrukture i resursa – zaključuje se u priopćenju.