U ovom izazovnom vremenu svima nam je potreban dašak pozitive i lijepih vijesti kako bismo što je moguće lakše prebrodili ovo razdoblje. Upravo je ovo moto konavoske ‘vile’ gospođe Kate Bećir i grupe ‘Zavazda Konavle’ koju s velikom radošću svakim danom vodi. ‘Zavazda Konavle’ ne samo da okuplja sve Konavljane gdje god bili na jednome mjestu te tako dijele lijepa sjećanja, njeguju tradiciju, ali i razgovaraju o svakodnevnim događajima, već se u razdoblju koronavirusa itekako okrenula i pomaganju te promoviranju Konavljana koji su se zbog situacije bazirali na poljoprivredu ili ručni rad. Iako se i sama čuvala i pazila, nažalost, i gospođa Kate se iz prve ruke susrela s koronavirusom.
— Moramo pripraziti na sebe u ovom vremenu. Često mi kažu da je korona teorija zavjere. Ali, što me briga rade li ovo Amerikanci, Rusi ili netko treći. Stavi masku i šuti. Vidim da se nešto događa, da ljudi od nečega obolijevaju, a evo i ja sam sad obolila. Jedino što možemo je pripraziti se i staviti masku. Zašto je to tako teško? – pita se Kate Bećir te poručuje svima da ipak ne treba očajavati, već se uzdati da će ova cijela situacija s koronom proći.
— Cijela se grupa odmah stavila čim je korona počela. Divne žene iz Cavtata šile su maske. Sad nam je jako bitno da nitko ne bude gladan ili bez robe. Imamo dobre robe viška, podijelit ćemo. Svi mi znamo kome oko nas treba pomoć. Ako možeš, pomozi. Cijeli svijet je ovime zahvaćen. Molimo Boga da sve ovo prođe. Posebnu podršku izražavamo svima u Domu za stare u Konavlima. Teško je kad dijete ne može doći zagrliti oca ili majku koji su u domu zbog ove situacije. Najbitnije je sada sačuvati zdrav razum, da ova korona prođe i da nam mladi ne idu ća. Konavle su imale aerodrom koji nas je hranio. Ljudi su sad razočarani svime ovime što se događa, ali ne možemo na to utjecati. Ne možemo uvijek imati sve ekstra, moramo nešto i pretrpjeti. Toliko smo toga imali – hotele, aerodrom, kuće s bazenima, navikli smo na raskoš. Sada sve izgleda malo drukčije. Možda će neke stvari biti i bolje cijenjene kad korona prođe – mišljenja je Bećir.
Svi su dobrodošli
Ipak, iako se grupa također prilagodila ‘novom normalnom’, velika je podrška u svakom smislu te se u njoj i dalje dijele lijepa sjećanja i prizori konavoske svakodnevice.
— Grupa promovira Konavle i njegovog malog, običnog konavoskog čovjeka koji ima veliku ulogu u čitavoj zajednici i imao je odvazda i zavazda akobogda. Drago mi je da ima odsvukud čeljadi i van Konavala, Dalmacije, naše zemlje susjednih regija i skoro sa svih kontinenata od Australije do Južne Amerike. Ne želim da se itko osjeća povrijeđen, niti omalovažen. Ima nas odsvukud i ljepota je u različitosti, ali svi moraju poštovat’ naše, a mi njih – govori nam gospođa Kate koja uz sve obveze kao žena, mati, baba, uživa i baveći se grupom.
— Zna nekada to i teško pasti, ali brzo se to zaboravi. Zahvalila bih krasnoj čeljadi iz Grada koje sam upoznala kroz ovo vrijeme i koji su mi bili potpora, među prvima gospar Pero Šutić pa gospar Ivo i Ljubo, draga Branka, Jadre, Tea i ostali i ostali koji vode gradske grupe – ističe gospođa Kate.
Grupu vodim s gustom
Dodaje da se ne voli eksponirati, da bi radije da joj u ‘Zavazda Konavle’ stoji samo da je administrator, čak i bez imena i prezimena. Grupu vodi s gustom, a sve je započelo oko konavoskog rječnika koji ih je okupio.
— Konavoski rječnik nam je jedan stup u Konavlima. Počeli smo pisati naše riječi i kroz svaku rečenicu stavljali smo neka svoja sjećanja. Kako nas je bilo puno u toj grupi, danima sam mislila kako bih otvorila jednu drugu, ali nisam htjela razbiti riječnik. Ali, onda su se počele stavljati i fotografije pa sam se ipak na to odlučila. Prošla mi je glavom rečenica ‘sve će proći, ali Konavle će ostati zavazda’ i došlo mi je da će se grupa zvati ‘Zavazda Konavle’. Bilo je to u sekundi. Veliki broj ljudi s riječnika je onda prešlo u ‘Zavazda Konavle’. Hvala im na podršci, kad god mogu pođem opet i u rječnik i tamo pričamo s našim konavoskim riječima. Ovdje nas je jako puno, zahvaljujem svima koji su ispočetka pisali u grupi, koji su bili naše video kamere i koji su cijelo vrijeme slikavali sve događaje kroz Konavle. Sad je nastupilo neko novo doba. Vidjela sam da ćemo morati obuhvatiti puno toga, od starih fotografija, od Ilira do danas i do obavijesti. Kad ujutro kliknete u grupi, vidite što je bilo na kojem portalu. Sva naša čeljad koja živi van zemlje, ujutro kad ustane vidi dosta toga što se u Konavlima događa danas – priča Bećir.
Grupa u ovom razdoblju ima posebnu misiju promovirati Konavljane koji su se vratili zemlji, proizvode svoje domaće proizvode ili pak nešto lijepo izrađuju od ukrasa za Božić do kolača i raznih rukotvorina.
— Sad su se ljudi okrenuli domaćoj proizvodnji i jako je bitno promovirati njihove proizvode. Imamo i krasnih
kreativaca, ali i ljudi koji su se okrenuli radu, obitelji koje prave krasne kolače, svi su radili po aerodromu, a sada po cijele dane peku kolače. Imamo divne žene koje rade divne ukrase za Božić poput Ivone Perak, Pavice Baletić, Marije Sekondo. Imamo Vendor Konavle, mladost koja se okrenula proizvodnji, poljoprivredi. Sve ih želimo podržati – naglašava Bećir.
Ne dopuštam svađe i vrijeđanje
Ističe kako ona sama nije grupa, već je samo administratorica te da je jedino sinu dozvolila da joj pomogne oko tehničkih, informatičkih stvari. Kad bi grupa imala više administratora, ističe, možda bi se do sada već i raspala.
— Nekad dođemo i u sukob, ali sve se brzo riješi. Neke stvari ne volim, ne dopuštam svađe na nacionalnoj razini. Svakoga sam ovdje primila, od Australije do Južne Amerike, svatko mi je dobrodošao. Nije grupa tu da bi se nekoga blatilo. Nipošto ne dozvoljavam vrijeđanja u grupi. Nekad znaju odjednom reć’ ‘eno je Kate prekinula komentare’. Ma nije Kate prekinula što Kati smeta nego što ne mogu dozvoliti da se bilo čije ime u našoj grupi vrijeđa u Konavlima, neću se s time nositi. Stvori se ružna atmosfera, a mi nastojimo zadržati pozitivu. Treba gledati lijepe stvari, tako nam je lakše svima – priča gospođa Kate.
Nije, naglašava, stalno prisutna na grupi. Radi to uzgred. Kad kosi u vrtu, govori, odmori se deset minuta da vidi kakva je situacija u ‘Zavazda Konavle’ pa nastavi s radom. Ljudi su korektni i pristojni, dodaje, svima im je ‘puna pipa svega’ pa ne žele u grupu donositi nikakvu negativu.
— Svi se mi jako bojimo siromaštva, a bolesti prvenstveno. Ovdje je svatko lijepo živio. Kad pogledate konavoske kuće, imaju toliko bazena, a obnovili smo ih da naša mladost ostane doma. Prijateljica me je neki dan zvala da joj je sin otišao u Norvešku s curom, steglo mi se nešto u meni. Strah me, ali vjerujem u Boga da će ovo sve stati s koronom, da će se vratiti turisti i naš način života – govori Bećir.
Čeljad koja ne živi u Konavlima, a osjeća nostalgiju za rodnim domom, uvelike uživa u objavama u ovoj grupi.
— Imam jednu moju vilu Lucu Marinović u Zadru. Rekla mi je da ne žali što nije u Konavlima jer joj se putem grupe čini da je svaki dan doma. Razni mi naši ljudi izvana ovako govore. U ove četiri godine, koliko je grupa aktivna, dobila sam toliko poruka naših ljudi izvanka, divno im je vidjeti o svome kraju. Voljela bih i da se naši mladi angažiraju u pisanju u grupi. Njima je neugodno pa meni pošalju da objavim što žele. Oni su nam snaga. Mi im pokušavamo prenijet’ tradiciju. Ona jest osnova, ali moramo ići i dalje. Ne možemo mi živjeti kako su živjeli naši stari. Ali, ono nešto što je činilo Konavle trebalo bi prenijeti – govori Bećir.
U ovoj tami, ističe, svima nam treba pozitive.
— Imamo u Konavlima divni, čisti zrak, dovoljno smo razmaknuti, žao nam je jedino što su nam digli kafiće. Bilo je studeno, ali mi i u kaputu sjedimo vanka. Kafići kako smo ih imali po Konavlima, nisu smetali nikome. Treba ljude u ovom jadu i tuzi podržati. Internet iako je nekad zlo, u ovim trenutcima je i snaga jer putem grupe ljudi imaju jedni druge. Grupa je u ovome vremenu dodatna podrška. Uvečer jedva čekam kad ću srediti sve poslove da vidim gdje je čeljad – ističe gospođa Kate.
Kad se govori o Konavlima, naglašava, nemoguće je izostaviti mnoge Konavljane koji se trude oko očuvanja baštine ili svoju ljubav prema rodnom kraju izražavaju kroz razne kreativne načine. Tu je, ističe, svakako, ravnateljica Muzeja i galerija Konavala Antonija Rusković Radović, zatim Miho Šiša, zatim niz talentiranih slikara Luce Đuraš, Luko Capor te brojni drugi koje bi Kate Bećir rado redom nabrojala, ali nipošto ne želi koga izostaviti. Veliki uspjeh grupe je i porast potražnje za konavoskim vezom i konavoskom nošnjom, otkriva gospođa Kate. Za to su ponajviše zaslužne sve fotografije obučene mladosti za Festu sv. Vlaha koje rado u grupi objavljuju tijekom cijele godine. Tako čuvaju tradiciju i prezentiraju je budućim naraštajima kojima je posebno žele usaditi u srce.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 9. prosinca 2020.