Za razliku od ekonomskog gledišta na razvoj turizma u Dubovniku u potpunosti je zanemaren sociogeografski razvoj društvene sredine, upozorava prof. dr. sc. Antonije Đukić, specijalist za razvoj stanovništva i naselja te modeliranja razvoja s Fakulteta mediteranskih poslovnih studija. Naime, prema njegovim riječima prošlo je oko 50 godina od prvih donesenih međunarodnih preporuka o potrebi uključivanja socijalnih, socioloških i kulturnih učincima rurizma (Rim, 1963). Danas, kao i ranije, to podrazumijeva istraživanje stanovništva destinacije i turista koji je posjećuju, no takav se aspekt istraživanja u Dubrovniku rijetko provodi. Gotovo da i nema istraživanja koja obuhvaćaju probleme na koji način turizam u destinaciji utječe na društvenu sredinu, odnosno ne provodi se analiza međuodnosa razvoja turizma i grada. Budući da se sve više propusta pojavljuje u turizmu Dubrovnika, gomilaju se i ozbiljni problemi, a ovaj je sveučilini profesor to potkrijepio svojim istraživanjima te je s nama podijelio neke od podataka koje je dobio analizom podataka za razdoblje do kraja 2018.
Minimalno 40 sati doživljaja grada
Đukić kontinuirani monitoring kojega nadopunjuje na godišnjoj razini anketom na reprezentativnom uzorku od 400 ispitanika provodi od 2011. godine. Osnovni kriterij koju je anketirani turist morao imati je da je prije anketiranja najmanje boravio 40 sati. Time su se osigurali minimalni uvijeti da turisti formiraju svoje mišljenje o Dubrovniku. I ono što je bitno anketirani turisti su većim dijelom gosti koji za svoj boravak pronalaze smještaj po dubrovačkim apartmanima. Pretežno se oslanja na stavove tih gostiju, iz razloga, što, pojasnio je, apartmanski turizam nema svoj identitet unutar turističke politike.
-Time se otvaraju brojni ‘prekriveni’ problemi koji su malo ili nimalo poznati kod nas. Ovdje se prvenstveno otvara pitanje kako se razvija razina međuodnosa građana između sebe, s jedne strane, a s druge strane otvara se pitanje kako turisti doživljavaju Dubrovnik za vrijeme njihove posjete. Analizom posljednjeg provedenog monitoringa, razotkrivaju se brojni složeni problemi urbanog turizma Dubrovnika. Iz dosadašnje aktivnosti promocije destinacije moglo bi se reći da se ‘akcije’ temelje na nagovaranju turista da posjete Dubrovnik, a ne da privole turiste. Gledajući po iskustvu turista, neke stvari nisu dobro posložene. Mi možemo misliti o Dubrovniku što želimo, ali to ne znači da o njemu drugi misle isto kao mi. Potakla me jedna izreka koju je Tolstoj napisao: ‘Nije čovjek ono što on misli o sebi, već podijeljeno s onim mišljenjem koje drugi misle o njemu’ – govori nam Đukić koji na destinaciju gleda kao na ‘osobu’.
Kakva je ‘osoba’ Dubrovnik?
Na temelju istraživanja identiteta grada kao osobe koju turisti prepoznavaju, prof. Đukić ističe kako se otvaraju brojna pitanja onima koji upravljaju urbanim turističkim sustavom Dubrovnika. Tako se otvorilo opće pitanje ‘Zamislite Dubrovnik kao osobu, kako je Vi doživljavate’, na primjer: kao pouzdanu, rizičnu, susretljivu, ambicioznu, kreativnu, neorganiziranu, netaktičnu i druge osobine na koje turisti ukazuju.
-Grad nije dao dovoljno argumenata da dubrovački turizam ima ili nema probleme o kojima se raspravlja. Tako je svaki boravišni turist i građanin zauzeo stav i iskazao svoje mišljenje o Dubrovniku. Selektivnom procjenom njegovog iskustva, turist je ocjenio ne samo kvalitetu destinacije, njezine tržišne vrijednosti i zadovoljstvo onim što je očekivao. Zanimljivo je da građani i turisti relativno imaju visoki stupanj zajedničkog razmišljanja o predstavljanju destinacije. Razlike koje se izražavaju ukazuju da su žene znatno zadovoljnije od muškaraca, kao i turisti niže obrazovne razine. Modificirani Newtonov model gravitacije ukazuje da emitivno udaljenije tržište pozitivnije prihvaćaju Dubrovnik nego one bliže. Osnovna je razlika između turista podrijetlom iz Europe i drugih izvaneuropskih zemalja. Statističko testiranje pojedinih struktura između pojedinih skupina turista, pokazuje na prisutnost relativne konfuzije i netipične vrijednosti. To odražava nepotpunost i necjelovitost sagledavanja destinacije – tumači naš sugovornik koji se tijekom svoje znanstvene karijere specijalizirao za izučavanje matematičke demografije i ostalih matematičko – statističkih metoda.
Osam godina stagnacije
Budući da svoju studiju provodi već osam godina zanimalo nas je kakve zaključke je izvukao uspoređujući nultu 2011. godinu s rezultatima iz posljednje analizirane, 2018. godine.
-Stagnacija! – zaključak je profesora Đukića. Nije došlo do poboljšanja, već do diferencijacije. Zgusnuto se polarizirala pozitivna, ali i negativna percepcija o gradu. Poboljšanja, ističe, nema. A kad smo kod percepcije, ispitanicima, turistima i građanima, objašnjava prof. Đukić, nije dao mogućnost u kojoj bi birali određeni odgovor, već su morali s pet riječi iskazati pet mišljenja o Dubrovniku.
-U tome je suština i vrijednost njihovih stavova. Tako su turisti opisali Dubrovnik s ‘famoznih’ 170 riječi, od kojih su se njih 27,1 posto izrazili negativno. S druge strane građani su iskazali 138 izraza od kojih su 44,1 posto negativni. Iskazane negativne kategorije percepcije turista i građana ulaze u sve odlike života Dubrovnika. Njihovi negativni stavovi su formirani na iskustvu koje su doživjeli i koje su percipirali – objašnjava Đukić.
Građani i turisti: Grad je neorganiziran
Testiranjem negativne percepcije građana i turista, ukazuje se na prisutnost njihovih zajedničkih stavova. Iako se ovdje može reći da je uspostavljena ravnoteža između pozitivnih i negativnih stavova, postavlja se pitanje što se to nije dovoljno posložilo u Dubrovniku, da boravišni turisti zauzimaju ovakav stav. Još je važnije što nitko nije pokrenuo takve aktivnosti koje bi uzimali u obzir ocjene turista – naglašava sveučilišni profesor. Ono što je evidentno i proizlazi iz rezultata njegovog istraživanja je da i anketirani građani, ali i turisti o Dubrovniku razmišljaju kao o neorganiziranom gradu.
Naši sugrađani o njemu još misle da je zatvoren, lažan, netaktičan, poneki i da je bolestan, dvoličan i korumpiran, ali i ksenofobičan. Negativnu stranu Dubrovnika turisti će opisati ‘epitetima’: uspavan, neugodan, rezerviran, divlji, ograničen, žalostan, arogantan… Profesor Đukić naglašava kako se unatoč tome što se radi o posve različitim populacijama, o turistima i građanima, koji u biti imaju različite interese, pojavljuje se određeni latentni zajednički stav. Unatoč jasno postavljenom anketnom pitanju ne može zaboraviti poduži odgovor jedne Njemice koja mu je stanje u gradu objasnila sljedećom rečenicom: ‘Osjeća dah tuđih ljudi’. Iz toga je, govori, posve jasno da je Dubrovnik pod prevelikim opterećenjem. I nije riječ samo o opterećenju kojeg stvaraju posjetitelji već i o ekološkom te društvenom, o kojem se gotovo nimalo ne vodi računa. Na temelju svog istraživanja postavlja i pitanje je li došlo do integriranja građana i turista u društvenu sredinu?
-S tim u svezi, utvrđivaju se paralelni procesi i odnosi između ove dvije populacije. Sa hipotetičkog gledišta ovaj je proces sasvim logičan. Ono što je karakteristično u rezultatima u ovom istraživanju je da se javlja znatna statistička diferencijacija između, i unutar, građana Dubrovnika i između turista i građana Dubrovnika. Čak pojedini rezultati ukazuju na relativno značajan neusklađen međuodnos na više razina i struktura. Opće su poznati modeli u turizmu koji ukazuju u kojoj se fazi nalazi destinacija. Također se ukazuje na politički i lingvistički okoliš, kao i na druge kriterije koji se mogu pojaviti. I to nije ništa novo u turizmu, a što to mi još nismo uočili, to je drugi problem. Nešto više od godinu dana ukazivao sam na probleme, kao i na mogućnost pada interesa turista ili potencijalnih turista – istaknuo je naš sugovornik. bđ
Iz tiskanog izdanja od 7. kolovoza 2019.