U glazbi koja dolazi iz Velike Britanije događaju se zanimljive stvari. Posljednjih nekoliko godina zamjetan je revival UK garagea i srodnih podžanrovskih fuzija poput junglea, grimea ili dubstepa. Posebno se ističe produkcija Sammyja Virjija i Zacharyja Brucea poznatijeg pod pseudonimom Interplanetary Criminal. Prisutne su i djevojke Nia Archives i Eliza Rose, čiji je ‘B.O.T.A. (Baddest of Them All)’, zajednički singl s Interplanetary Criminal, jedan od većih klupskih hitova godine. Nakon desetogodišnje pauze Mike Skinner izdaje novi album The Streetsa, a serijom originala i izvrsnih remiksa (Sugababes, Jungle) duo Joy Anonymous podigli su visoko ljestvicu očekivanja za svoj nadolazeći drugi album ‘Cult Classics’. Odjeci UKG-a mogu se čuti i na ovogodišnjem albumu američke R&B pjevačice Kelele kao i na povratničkom radu Everything But the Girl, a izvornim postavkama britanske eksperimentalne elektronike vratio se i James Blake. Osim što su UKG i njegovi derivati ponovno postali uzbudljivi, već duže vrijeme u klubovima južnog Londona buja nova jazz scena s protagonistima redom mladim glazbenicima. Ističu se saksofonistice Nubya Garcia i Camilla George, kvintet Ezra Collective, multi instrumentalisti, producenti i vođe bendova Shabaka Hutchings, Emma-Jean Thackray i Kamaal Williams te bubnjari i skladatelji Moses Boyd i Yussef Dayes, ali i autori i izvođači koji koketiraju s hip-hopom, neo-soulom, funkom i elektronikom, poput Oscara Jeromea, Toma Mischa i Alfa Mista. Lista glazbenika koji su zaslužili spominjanje je puno šira, a za potrebe ovog prikaza usredotočit ćemo se na posljednje radove Kamaala Williamsa i Yussefa Dayesa. Obojica su u rujnu izdali svoje nove albume, a osim što dolaze iz jugoistočnog Londona, isprepleteni su i njihovi diskografski počeci.
Kamaal Williams rođen je kao Henry Wu (da, zove se kao antagonist iz serije filmova o Jurassic Parku) u Peckhamu u obitelji arhitekata (otac mu je Britanac, a majka Tajvanka). Osim po seriji Mućke, Peckham je poznat kao jedno od etnički najraznolikijih područja Ujedinjenog Kraljevstva u kojem bijelci čine tek 30 posto ukupne populacije. U školi počinje svirati bubnjeve, a osim što otkriva funk, house, hip-hop, garage i grime, zahvaljujući ocu i njegovoj kolekciji ploča zaljubljuje se u jazz. Studira glazbenu produkciju i uči svirati klavijature, a sa 17 godina počinje redovito svirati po klubovima. Nešto mlađi od Williamsa (1989.), Yussef Dayes, koji s očeve strane ima jamajčanske korijene, tek je napunio trideset. Rođen u obitelji glazbenika, prvi set bubnjeva dobio je s četiri godine. Williams i Dayes upoznaju se 2008. kao srednjoškolci te povremeno sviraju zajedno, sve do 2016. kada im glasoviti BBC-jev DJ Gilles Peterson nudi diskografski ugovor za svoju etiketu Brownswood Recordings.
Pod imenom Yussef Kamal iste godine snimaju ‘Black Focus’ koji zbog svoje stilske eklektičnosti zadivljuje kritiku i publiku. S ukusno aranžiranim i nenametljivim synthovima Williamsa i frenetičnim bubnjanjem Dayesa, album sjedinjuje čitavu paletu utjecaja, od broken beata, afro jazza, funka, junglea te jazz fusiona u najboljoj tradiciji Weather Report i brazilskih Azymuth. Nisu izostale ni usporedbe s albumom ‘Head Hunters’, remek djelom Herbieja Hancocka iz 1973., ali ni s radovima detroitskog hip-hop producenta J Dille. ‘Black Focus’ upoznao je svijet s novom jazz scenom koja se stvarala u Londonu i otvorio put dvojici glazbenika.
Naslijedivši ‘Wu Hen’ iz 2020., ‘Stings’ je treći album Kamaala Williamsa. Snimljen u Los Angelesu, San Franciscu i Chicagu početkom prošle godine, nastavlja progresiju zvukovlja s prethodnih albuma, ali je ovaj put naglasak na akustičnim instrumentima i gudačima. Predivna ‘The Last Symphony’ otvara album i donosi dašak filmske glazbe, dok je iduća ‘The Guvna’ izlet u dub. Naslovna pjesma je najbliže što se Williams približio klasičnom jazzu i hard bopu. ‘Dogtown’ zvuči kao da je ispala iz kakvog blacksplotation filma 70-ih, dok završnicu albuma krase zvukovi klavira (’Magnolia’) i violine gostujuće glazbenice Stephanie Yu (’Taiwan’). Gudači i akustična gitara prominentni su u očaravajućoj ‘City of God’. Album je pak najavljen nealbumskim grime singlom ‘PKKNO’ koji potpuno odskače od zastupljenog materijala. Nakon uspjeha ‘Black Focus’, Yussef Dayes snimio je hvaljeni album ‘What Kinda Music’ s Tomom Mischom koji osvaja opuštajućom elektronikom i hip-hop ritmovima, ali i prepoznatljivim Dayesovim bubnjanjem. ‘Black Classical Music’ objavljen 8. rujna, njegov je prvi solo album. U usporedbi sa ‘Signs’, Dayesov prvijenac razvija se u više smjerova s desetak gostujućih glazbenika. Pjesmama ‘Marching Band’ s Masegom i ‘Pon di Plaza’ s Cronixxom odaje počast glazbenim formama Jamajke, poglavito Lover’s rocku i dancehallu, dok je ‘Woman’s Touch’ s vokalom Jamilah Barry izlet u neo soul i direktna posveta Sade. No, samo te tri pjesme od ukupno 19 sadrže vokale. Ostatak albuma je instrumentalni i pokriva sve varijacije funk jazza fusiona s modernim dodirom, a veliki broj različitih instrumentalista čini ga zanimljivim tijekom svih 75 minuta.
Foto: yussefdayes.bandcamp.com, kamaalwilliams.bandcamp.com
