Nakon što je uhićeno troje mladića, od kojih dvojica maloljetnika i jedan punoljetnik, te su protiv njih podnesene kaznene prijave za terorizam, među strukom se počelo debatirati je li ispravna kvalifikacija kaznenog djela. Nije sporno jesu li oni počinili protupravnu radnju, odnosno neko kazneno djelo, međutim stručnjaci koji tvrde da je upitno je li riječ o terorizmu itekako su u pravu.
Najprije treba pojasniti koji elementi trebaju biti ispunjeni da bi određena protupravna radnja bila okvalificirana kao terorizam, koji spada pod Kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva.
Elementi terorizma
Terorizam se opisuje u Članku 97. Kaznenog zakona koji glasi:
„(1) Tko s ciljem ozbiljnog zastrašivanja stanovništva, ili prisiljavanja države ili međunarodne organizacije da što učini ili ne učini, ili ozbiljnog narušavanja ili uništavanja temeljnih ustavnih, političkih, gospodarskih ili društvenih struktura države ili međunarodne organizacije, počini jedno od sljedećih djela koje može ozbiljno naštetiti državi ili međunarodnoj organizaciji:
1. napade na život osobe koji mogu prouzročiti smrt,
2. napade na tijelo drugoga,
3. otmicu ili uzimanje talaca,
4. uništenje državnih ili javnih objekata, prometnog sustava, infrastrukture uključujući i informacijske sustave, nepokretne platforme na epikontinentalnom pojasu, javnog mjesta ili privatne imovine koje može ugroziti živote ljudi ili prouzročiti znatnu gospodarsku štetu,
5. otmicu zrakoplova, broda ili drugih sredstava javnog prijevoza ili prijevoza robe,
6. izrada, posjedovanje, pribavljanje, prijevoz, opskrba ili uporaba oružja, eksploziva, nuklearnog, radiološkog, biološkog ili kemijskog oružja, kao i istraživanje i razvoj nuklearnog, radiološkog, biološkog ili kemijskog oružja,
7. ispuštanje opasnih tvari ili prouzročenje požara, eksplozija ili poplava, čime se ugrožava život ljudi,
8. ometanje ili obustava opskrbe vodom, električnom energijom ili drugim osnovnim prirodnim resursom, čime se ugrožava život ljudi,
9. posjeduje ili koristi radioaktivne tvari ili izrađuje, posjeduje ili koristi uređaj za aktiviranje, raspršivanje ili emitiranje radioaktivnog materijala ili ionizirajućeg zračenja, koristi ili ošteti nuklearni objekt tako da dođe do ispuštanja ili opasnosti od ispuštanja radioaktivnog materijala, ili upotrebom sile ili prijetnje zahtijeva radioaktivni materijal, uređaj za
aktiviranje, raspršivanje ili emitiranje radioaktivnog materijala ili nuklearni objekt, ili
10. ometanje rada računalnog sustava kada je značajan broj računalnih sustava pogođen uporabom naprava namijenjenih ili prilagođenih za tu svrhu ili kada je time prouzročena znatna šteta ili kada je počinjeno u odnosu na računalni sustav kritične infrastrukture ili oštećenje računalnih podataka kada je počinjeno u odnosu na računalni sustav kritične infrastrukture.
kaznit će se kaznom zatvora od tri do petnaest godina.
(2) Tko prijeti počinjenjem kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.
(3) Ako su kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena velika razaranja ili je prouzročena smrt jedne ili više osoba,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina.
(4) Ako počinitelj prigodom počinjenja kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka s namjerom usmrti jednu ili više osoba,
kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.“
Što je sporno?
E sad što je sporno u konkretnom slučaju? Nema sumnje da je prvi element – zastrašivanje stanovništva, ostvaren dojavama o postavljenim bombama u odgojno-obrazovnim ustanovama. Međutim, veliki znak upitnika, pa tako i dilema je li protupravna radnja trojice mladića ispravno kvalificirana, stoji po pitanju počinjenja jednog od gore nabrojanih kaznenih djela. Naime, da bi određena radnja bila kvalificirana kao terorizam oba elementa kumulativno moraju biti ostvarena. Odnosno, pravnim rječnikom mora biti ostvareno biće kaznenog djela. A u ovom slučaju biće kaznenog djela čini namjera zastrašivanja, koja je neupitna, i počinjenje ili pokušaj počinjenja nekog od navedenih kaznenih djela. Bombe nisu pronađene u nijednoj odgojno-obrazovnoj ustanovi, tako teza o pokušaju napada na život i tijelo osoba ili pak uništenja javnih ustanova teško da može „držati vodu“.
Jedino od nabrojanih kaznenih djela koje bi možda moglo u ovom slučaju „proći“ je ono iz Stavka 10. i to u segmentu: „ometanje rada računalnog sustava kada je značajan broj računalnih sustava pogođen uporabom naprava namijenjenih ili prilagođenih za tu svrhu“. Mada je i ova teza u najmanju ruku „nategnuta“. Ključno je pitanje mogu li se oni mailovi sablasnog, zastrašujućeg sadržaja koje smo iščitavali iz određenih medija podvesti pod ovo kazneno djelo. Po mom mišljenju teško, ali naravno ostaje na stručnjacima da procijene. Međutim, riječ je o „običnim“ mailovima, a sad jesu li baš računalni sustavi vrtića i škola „pogođeni uporabom naprava namijenjenih ili prilagođenih za tu svrhu“… Hmmm… Ponavljam, po mom mišljenju, nategnuto!
Sankcija – obavezno, ali za što?
Da ne bude zabuna, ističem, protupravne radnje ovih mladića uistinu su strašne i neupitno je da je riječ o kaznenim djelima za koja moraju odgovarati. Sporna je samo ispravnost kvalifikacije. Nadležna tijela naravno u tijeku postupka imaju mogućnost prekvalificirati kaznena djela inače, pa tako i u ovom slučaju. Međutim, ukoliko se ostane pri stavu da je bila riječ o terorizmu sankcije su iznimno visoke. Evidentno je gore iz članka. Nesumnjivo uskoro bi trebali saznati.
Svrha kažnjavanja maloljetnika i punoljetnika
Moram se još dotaknuti pitanja svrhe kažnjavanja, ponaosob maloljetnika, a nastavno na pogrešna tumačenja na koja sam ovih dana naišla u pojedinim nacionalnim medijima. Naime, navodno citirajući pravne stručnjake, neki su mediji obrazložili čitateljima kako svrha kažnjavanja maloljetnika nije odmazda. Navedeno navodi na krivi zaključak kako je svrha kažnjavanja punoljetnih počinitelja kaznenih djela odmazda, što ne može ili barem ne bi trebalo biti dalje od istine. Naš Kazneni zakon u Članku 41. vrlo je jasan po pitanju svrhe kažnjavanja. U njemu stoji: „Svrha kažnjavanja je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo“. Dakle ni za punoljetne ni maloljetne počinitelje svrha kažnjavanja nije odmazda!
Logično da se na različite načine postiže svrha kažnjavanja kad su u pitanju maloljetni i punoljetni počinitelji kaznenih djela. Ovdje je korisno podsjetiti da su počinitelji kaznenih djela osobe iznad 14 godina starosti. Na njih se primjenjuju odredbe Kaznenog zakona s tim se ostalim pravnim aktima, zakonima, dodatno detaljno propisuju načini ostvarenja kazneno-pravnih sankcija kako bi se postigla svrha kažnjavanja ovisno između ostaloga i o dobi počinitelja.
„Rehabilitacija“ u IT sektoru?!
Zgodan mi se svakako čini prijedlog, kojeg sam također iščitala iz nacionalnih medija, da se znanje i vještine mladića koji su se ozbiljno poigrali s našim živcima najblaže rečeno, iskoristi u informatičkim tvrtkama. Na taj bi način, u skladu s onom starom narodnom „dvije muhe jednim udarcem“ postigli dvostruku dobrobit. Njihovo evidentno umijeće baratanja suvremenom digitalnom tehnologijom bi bilo od društvene koristi, a oni bi se „rehabilitirali“ na način da bi shvatili kako svoje znanje mogu pametnije iskoristiti. A da znanje i talent imaju nesporno je s obzirom da je nadležnim službama ipak trebalo poprilično vremena za ući im u trag.
Ipak, ono što su napravili se nipošto ne smije minorizirati i svesti samo na što se reče neslanu šalu i neprimjerenu mladenačku igrariju. Počinili su vrlo ozbiljna protupravna djela i za ista trebaju ozbiljno i odgovarati, naravno sukladno pozitivnim pravnim aktima. Ali, napominjem, klasifikaciju počinjenog kaznenog djela ili djela (u množini), mišljenja sam, treba pomno razmotriti, nastavno na gornje obrazloženje terorizma.
