Obnova crkve i zvonika u franjevačkom samostanu Rođenja Blažene Djevice Marije koji potječe iz 15. stoljeća, poznatijem kao Gospa od Špilice, napokon je i zasluženo privedena kraju. Za renovaciju ovih sakralnih objekata, koji su blagoslovljeni na blagdan Male Gospe, zasigurno najveće zasluge ima fra Josip Jozo Sopta, provincijal Franjevačke provincije Sv. Jeronima te župnik župe Marijinog Uznesenja u Rožatu. Brojni su ga pitali: ‘Što mu je to trebalo?’, no fra Jozo je, kako nam kaže, sve radio iz duhovnih razloga, ‘privučen ljepotom doma Božjega’. U proteklih je osam godina preko stotinu puta boravio na Lopudu, upravo zbog obnove ovog, za njega, ali i stanovnike – kulturnog blaga. Njima, stanovnicima ovog otoka, obnova crkve i zvonika itekako znači. Među njima je i Lopujka Vlasta Pulić Glavović koja je s nestrpljenjem i radošću pratila sve što se događa kompleksu franjevačkog samostana.
-Obnova je provedena zahvaljujući fra Jozu Sopti koji je uspio pribaviti sredstva. Zadovoljni smo, to znači dosta za naš otok. Veliko je ovo kulturno blago – rekla je gospođa Vlasta.
Najam na 99 godina
Fra Jozo kroz priču ističe kako obnovljena crkva, kao i samostan, imaju istaknuto mjesto u povijesti Lopuda.
-Riječ je zasigurno o centralnoj crkvi Lopuda. Posjedujemo bilješku iz 16. stoljeća u kojoj stoji kako je Lopud imao tada čak 700 domaćinstava i sedam franjevaca koji su živjeli u samostanu. To možemo nazvati ‘zlatnim dobom’ – kaže fra Jozo Sopta. Inače, franjevci u samostanu ne žive već više od stotinjak godina. Na samostanu se, ističe fra Jozo, malo radilo, a crkva je minimalno održavana.
-Imamo sačuvane bilješke od našeg fratra fra Urbana Talija koji je posljednji boravio na Lopudu, kao i kasnije bilješke Lukše Beritića koji se tuži da su ovce u samostanu, da padaju krovovi, da je u zvonik grom udario… Inače, fratri, nakon što su napustili samostan, u više su navrata pokušali dati smisao života, barem samostanu, no crkva je crkva – ona će ostati – naglasio je fra Jozo. Istaknuo je kako je kroz prošlost bilo pet ili šest ozbiljnih pokušaja da se samostan proda ili iznajmi, ali bez uspjeha.
-No 1995. godine interes je iskazala obitelj von Habsburg i s njima smo 1998. sklopili ugovor o najmu na 99 godina. Oni su bili dužni obnoviti samostan. Nažalost, predmet obnove u ugovoru nije bila crkva ni zvonik jer oni nisu ni iznajmljeni. Taj posao je ostao čekati drugog obnovitelja. Habsburzi su krenuli u impresivnu obnovu samostana i završili su je prije dvije godine – priča fra Jozo.
Skupa investicija
Kaže kako je u jednom trenutku obitelj von Habsburg pokazala interes za još jedan prostor u samostanu koji nije bio iznajmljen.
-Uprava provincije je tad odlučila novac koji se dobije od najma tog prostora upotrijebiti za saniranje krova i zidova crkve. Tada sam bio provincijal i mene su osobno zadužili da vodim taj posao i uredim pravna pitanja koja su slijedila iz ugovora. Novac, koji smo dobili od najma, nije bio dovoljan pa je naša provincija uplatila barem još 200 tisuća kuna za neke obnove u samostanu – rekao je. Potom su, kad su se radovi privodili kraju, vidjeli da se na zvoniku kamenje u jednom dijelu pomaknulo.
-Na prvu nam se učinilo da je to investicija od stotinjak tisuća kuna. Kad smo poslali inženjera-statičara, on je utvrdio da je zvonik u vrlo lošem stanju.
Trebalo je učvrstiti cijeli gornji dio zvonika koji je vrlo dragocjen. U njemu se nalaze najstarija dubrovačka zvona u upotrebi, vjerujem, poslije Ivana Rabljanina. Prvo zvono je iz 1523. godine, drugo iz 1596. godine, a treće iz 1600 i neke. Predivni zvonik, predivno zdanje – ali više nije bilo investitora. Provincija je rekla da to nije njihov zadatak – ističe fra Jozo kojemu je ipak bilo žao ne završiti posao do kraja.
-Ali, na koja god vrata sam pokucao, dobio sam odbijenicu. Na sreću, Društvo prijatelja dubrovačke starine se obvezalo da će pokriti polovicu troškova za zvonik, a riječ je o novcu u iznosu od 100 tisuća eura. No, trebalo je naći drugu polovicu jer bez te druge, nema ni prve. Našao sam se u muci, kucao na brojna vrata i sva su bila zatvorena jer je to bio veliki iznos. U jednom sam trenutku odustao, a onda je nastupila Božja alkemija. Pojavila se jedna obitelj, koja je ostala zasad anonimna te je donirala 100 tisuća dolara – prisjeća se fra Jozo. Kaže kako su krenuli s obnovom zvonika, no tu je nastalo još troškova.
-Odlučili smo obojati crkvu, no u pola crkve je žbuka otpala. Htio sam vidjeti što se može napraviti te smo angažirali stručnjake za istraživanje zidova. Oni su ustanovili da više od pola žbuke ne vrijedi i da je ne bi trebalo samo bojati iznova, nego i žbukati. Kasnije, tijekom čišćenja zidova, pronađeni su crtani posvetni križevi, za koje mislimo da su iz 16. stoljeća. Oni su sada uglavnom svi vidljivi, a sačuvali smo što se dalo sačuvati – naglasio je fra Jozo.
Velika umjetnička vrijednost
Izuzetno je zahvalan svima koji su pomogli, bilo u financijskom ili u građevinskom smislu, a ističe zahvalu na volonterskoj pomoći velikog broja ljudi. Ukupna investicija vrijedna je oko milijun eura, kaže fra Jozo, a u to nije uračunao obnove slika i ostalih umjetničkih djela.
-Postoji jako puno vrijednih slika, a tu je i poliptih venecijanskog slikara Pietra di Giovannija iz 1523. godine, zatim triptih Julija Božidarevića iz 1513., a vjerojatno je riječ o djelu Nikole Božidarevića. Na njemu se nalazi Bogorodica sa svecima. Onda u crkvi imamo Gospu od Karmena iz 17. stoljeća, inače djelo nepoznatog autora. Osobito su vrijedna sjedala i pričesna ograda koja se pripisuje Jurju Dalmatincu ili njegovoj školi. Kad to sve skupa povežete sa zvonima, u Dubrovniku nema crkve ravne ovoj po umjetničkoj vrijednosti. Dakle, nijedna nema tolike vrijednosti na jednom mjestu. No, znamo kako su brojne crkve u Dubrovniku poslije potresa pregrađene i barokizirane – kaže nam fra Jozo. Drago mu je jer je ovime Lopud postao boljim, ljepšim i poznatijim mjestom, u graditeljskom smislu.
-U ekonomskom će smislu sigurno biti plodova, a duhovno – ne znam. Volio bih da ova obnova donese ljudske, kršćanske i kulturne plodove. Zadovoljan sam i sretan da sam imao snage da ovaj projekt sam vučem. Iz ove vam je priče jasno kako je sve bilo u hodu. Nije bila prvotna odluka: ‘Idemo to sada obnoviti’. Izazivao se posao, odnosno obnova je izazivala drugu obnovu. Priču sada zaokružujem i predajemo biskupiji crkvu i zvonik u obnovljenom stanju – navodi fra Jozo.
Iz tiskanog izdanja od 9. rujna 2020.