Danas se u samostanu u Pridvorju odvila zanimljiva manifestacija koja je okupila brojne ljubitelje tripica.
Malo je onih koji su ravnodušni prema tripicama. Tripice su jedna od onih vrsta hrane koju ljudi ili obožavaju ili im se gadi. Nekome bi se i svidjele, ali kad čuju kako je to goveđi probavni trakt, ne mogu im – ni primirisati. Prije su se često radile za marende, ali vremenom su, nekako, počele izumirati. Pripremanje je vrlo zahtjevno jer se juneći želuci moraju dobro skuhati pa dobro očistiti. Taj teški miris, a najpoštenije je reći smrad, najveća je prepreka tripicama do trpeze. Žene ne vole kad im kuća zbog jednog obroka smrdi par dana. Konavljani, snalažljivi, kakvi već jesu, odlučili su se udružiti, kako ne bi ostali bez svoje delicije, jer bolje da izumre selo nego običaji.
Niko Klečak iz Gabrila, predsjednik Društva obožavatelja tripica općine Konavle ispričao nam je kako je došlo do osnivanja udruge.
– Pokojni Božo Lučić, bivši šef kuhinje u Epidaurusu, dosjetio se prije desetak godina da se osnuje udruga ljudi koji vole tripice i on je to vodio. Nedavno nam je nažalost umro i sad sam ga ja naslijedio. Nalazimo se par puta godišnje, uvijek u rano proljeće ili na jesen jer tripice i nisu baš ljetna hrana, ali u sezoni je i teško ljude okupit. Pokušavamo obuhvatiti cijele Konavle, gdje nađemo adekvatan prostor. Najviše je nas Konavljana, ali ima nas i iz Župe, iz Grada, Mokošice. Šezdesetak nas je baš aktivnih, a svega preko stopedeset – rekao je Klečak.
Ovog puta u predivnom pridvorskom samostanu tripe za članove udruge pripremio je šef kuhinje Konavoskih dvora Filip Dimnić.
– Četrdeset godina radio sam u hotelu Croatia, ali tamo tripe ne vole, to je baš narodno jelo. Žene nam baš ne vole miris tripica pa smo se morali samoorganizirati. Tripe volim od rane mladosti, negdje se probalo, zavoljelo… Potrebno je dosta kapule, česna, pancete, ide pelata, konserve, malo brašna da zagusti, soli, papra, ljute paprike. Netko voli i patate u toč, ali bolje je posebno skuhati ili pire jer ako ostanu za sutra, onda nisu ni zašto. Ovako, sutradan ih podgriješ, skuhaš još posebno patata i još su bolje. Najvažnije je da se dobro skuhaju. Ako se prucaju pod zubima, nije to to – istaknuo je Dimnić.
Ove se nisu prucale odviše, repete se nisu brojile i partila su dva kazana za tren. Radujemo se novom susretu koji je već je dogovoren, ako ne ovako novinarski, onda kao – punopravni član.