Požar kod Omiša otvorio je pitanje spremnosti sustava civilne zaštite, a baš o tome u svojoj objavi pričala je dubrovačka gradska vijećnica Viktorija Knežević koja je upozorila da građanima nije trebala samo informacija da požar gori, već jasna uputa kako postupiti.
– SRUUK nije trebao javiti da gori. Trebao je javiti što učiniti. Ljudi su vatru vidjeli sami. Država im je trebala reći kako ostati živi – poručuje Knežević, ističući kako stanovnici i turisti nisu znali trebaju li ostati ili krenuti, kojim putem, smiju li koristiti automobile, gdje su prihvatni centri niti priprema li se evakuacija morem.
Osvrnula se i na objašnjenje da poruka nije poslana zbog brzine požara, jakog vjetra i noći.
– Upravo su to razlozi ZA korištenje sustava, a ne opravdanje za njegovu šutnju – smatra Knežević. Dodaje kako brzina požara možda objašnjava izostanak poruke u prvim minutama, ali ne i činjenicu da upozorenja nije bilo kasnije, dok je požar trajao satima i ljudi se evakuirali.
– To ne stvara paniku. To sprječava kaos – poručuje.
Posebno pitanje za nju je odgovornost za odluku o aktiviranju sustava.
– Vjetar nije donio odluku. Noć nije donijela odluku. Netko je odluku morao donijeti – ili ju je propustio donijeti – navodi te traži da se objasni tko je razmatrao aktiviranje SRUUK-a, kada, tko je donio odluku i na temelju čega.
Knežević problem vidi i u pripremljenosti lokalnih vlasti, podsjećajući da zakonsko osposobljavanje gradonačelnika, načelnika i župana za poslove civilne zaštite traje sedam školskih sati.
– Sedam. Ne sedam dana. Ne sedam tjedana – ističe, uspoređujući hrvatski sustav sa Švicarskom, gdje se krizne službe dodatno obučavaju i uvježbavaju konkretne scenarije.
Osvrnula se i na evakuaciju morem, koja je već predviđena omiškim planom.
– More, dakle, nije naknadna ideja. Bilo je zapisano u planu – navodi i pita jesu li unaprijed postojali popisi plovila i osposobljenih skipera koji bi se mogli aktivirati u slučaju potrebe.
Za kraj poručuje:
“Funkcije postoje. Radna mjesta postoje. Planovi postoje. Proračuni postoje. Kada nastupi stvarna opasnost, odjednom slušamo priče o vjetru, noći i brzini događaja. To nije objašnjenje. To je mitologija kojom se odgovornost pokušava pretvoriti u višu silu.”
