Fotografski dvojac ‘brotherside’ čine, pogodite, dva brata. Tridesetogodišnji Sandro Erceg te tri godine mlađi Boris dijele ljubav prema fotografiji, a ovo su ljeto u sklopu putovanja kroz Hrvatsku posjetili i Dubrovnik.
A što vam možemo reći o ovoj zanimljivoj braći? Naime, rođeni su i odrasli u Rijeci, gdje su obojica završili Tehnički fakultet, studij brodogradnje. Nedugo potom, prvo Sandro pa Boris nakon godinu dana, odlaze u norveški Trondheim na doktorski studij arktičkog inženjerstva, točnije projektiranja brodova za plovidbu ledom. A nakon života u Norveškoj, preselili su se u Hamburg gdje su nastavili doktorat. Danas, Sandro živi u Hamburgu, a Boris je između Norveške i Rijeke. Što su o svom otkrili u razgovoru za DuList, pročitajte u nastavku.
Ovo ste ljeto proveli putujući hrvatskom obalom te se ste isto tako posjetili i naše krajeve. Kakav je trag na Vas ostavio Dubrovnik?
Dubrovnik je na nas ostavio dubok trag, naravno koliko je to bilo moguće u samo tri dana. On je, uz grad Hvar, svakako vizualni vrhunac našeg trotjednog putovanja. Iako smo obojica u prošlosti posjećivali Dubrovnik, tek smo ovog puta, kroz fotografiju, priču grada doživjeli na drugi način. Naravno, to je podrazumijevalo i ustajanje u zoru kako bismo izbjegli gužvu i imali Grad samo za sebe. Ne postoji puno stvari koje se mogu usporediti s istraživanjem praznih dubrovačkih ulica, okružen samo golubovima te možda dvadesetak entuzijasta kojima se ustajanje u 5.30 sati čini kao dobra ideja.
Možete li izdvojiti neki najbolji trenutak s putovanja?
Bez puno razmišljanja – neočekivano ludi zalazak sunca na dubrovačkim zidinama. Budući da smo svojim ‘trademark’ lošim planiranjem, zidine ostavili za sam kraj posjeta Dubrovniku, tamo nas je dočekala kiša. I baš kad je izgledalo da će tako i ostati te su mnogi turisti počeli napuštati zidine, nekim je čudom provirilo sunce pa nedugo zatim i duga. Naravno, nije toliko teško svjedočiti lijepom zalasku ili biti na lijepom mjestu. No ovakvi trenuci kada se sve spoji u jedno, magični zalazak i spektakularan pogled na grad – nešto su što ćemo dugo pamtiti. Zidine smo napustili tek ispraćeni čuvarima koji su ljubazno čekali da pofotkamo apsolutno sve što se pofotkati dalo.
Najviše nas inspirira prirodno svjetlo te istraživanje mogućnosti koje ono nudi
Kako je krenuo Vaš put u fotografskim ‘vodama’? Tko je od Vas dvoje prvi otkrio čari fotografskog stroja?
Sandro: Iako sam prvi fotoaparat kupio prije petnaestak godina, fotografija mi je uvijek bila samo jedan od mnogih hobija. Tek prije otprilike dvije godine, kad je došla ideja o pokretanju brotherside projekta, putem kojeg smo htjeli kanalizirati svoju kreativnost, fotografija mi postaje sastavni dio života, te naglo, kupnjom i druge kamere bez puno pitanja, uvodim i Borisa u taj svijet. Srećom, to mu se ubrzo svidjelo pa se danas zajedno budimo u 5.30 sati.
Vaš foto-blog zanimljivog naziva ‘brotherside’ sadrži brojne fotografije s motivima urbanih i ruralnih krajobraza uz popratne priče. Tko vodi glavnu riječ u vođenju bloga odnosno stranice?
Naziv i sam koncept bloga gdje kombiniramo fotografije s autorskim tekstovima i razmišljanjima nekako je došao prirodno, budući da smo većinu života proveli zajedno te razvili slične poglede na život. Što se vođenja bloga tiče, rekli bismo da podjednako vodimo glavnu riječ, što je uglavnom odlično budući da ono iziskuje izuzetno puno rada i preuzimanja posla. No, činjenica da nema ‘glavnijeg’ među nama ponekad usporava cijeli proces budući da svaki korak, čak i onaj najbanalniji, redovito prolazi kroz odobrenje obojice.
Što smatrate najvećom inspiracijom u Vašem radu i na što najviše pazite pri ‘okidanju’ fotografija?
Najviše nas inspirira prirodno svjetlo te istraživanje mogućnosti koje ono nudi. Stoga i velika većina naših fotografija nastaje za vrijeme mekog svjetla oko izlaska i zalaska sunca. Osim svjetla, puno je čimbenika koji daju dobru fotografiju – počevši od kompozicije, odabira prave opreme pa sve do uređivanja. Naravno, stvaranje kvalitetnih fotografija zahtijeva određenu količinu znanja, no svakako puno manju nego što ljudi misle. Osnove fotografije su poprilično jednostavne te se prvi rezultati mogu vidjeti jako brzo. Kasnije je sve u nadogradnji znanja te razvijanju vlastitog stila. Ipak, kao najvažniju stavku, kao i u svakom drugom polju života, naveli bismo strpljenje. Naravno, ako uspijete uloviti onaj rijetki savršeni trenutak, sve smjernice padaju u vodu.
Kada biste mogli izdvojiti neke uzore iz fotografskog svijeta, tko bi to bio?
Prije nego što smo krenuli u ovu foto priču, odgovor bi sigurno išao otprilike ovako – Steve McCurry, Chris Burkard, itd. Međutim, kad smo shvatili kakvim budžetima i opremom barataju vrhunski svjetski fotografi (naravno, s dobrim razlogom), počeli smo cijeniti i neke druge stvari – konzistentnost, kreativnost te sposobnost stvaranja sadržaja bez budžeta (bilo kroz opremu ili putovanja). To kao velikog uzora vidimo Marcella Zerlettija, fotografa iz Berlina koji se gotovo svakodnevno budi prije zore i iznova fotografira svoj grad. Također, tu je i Simone Bramante, nepresušan izvor inspiracije i novih ideja. Naravno, količina visokokvalitetnog sadržja danas je nepresušna te bi se tu našlo mjesta za još desetke imena, no uz kvalitetnu fotografiju, navedeni ljudi nas posebno inspiriraju predanošću te posvećenošću istoj.
Planirate li možda još neko putovanje u budućnosti… Ili izložbu?
Godine su pokazale da gotovo svako planirano putovanje na kraju ispadne zajedničko, a ukoliko to nije moguće, nerijetko radije biramo putovati sami nego s prijateljima. Naravno, to je često povezano upravo s fotografijom, koja zahtijeva iznimno rana buđenja za izlazak sunca te dosta specifičan tempo koji ne može svatko pratiti, niti im mi to želimo nametati. Što se izložbi tiče, naravno da bi to bilo lijepo te smo već imali određenih ideja, no ništa konkrentije se još nije izrodilo. Ima vremena, prvo treba pospremiti sobu pa onda možemo pričati o izložbama.
Foto: brotherside