Dubrovačke ljetne igre održale su prigodni program posvećen začetniku suvremene ambijentalnosti Ivici Kunčeviću ovog petka u Pilama. Riječ je o lokaciji njegovog kultnog uprizorenja Tužne Jele. Strast za ambijentalnošću gospara Ivice Kunčevića otkriva se u rečenicama: Naime, bude Grad, pa u tom gradu bude teatar, pa budu i Grad i teatar, no ono čemu neprestano težimo i što je najdublji smisao ovog našeg teatarskog bavljenja jest da – Grad i Teatar postanu jedno! Jasno, Grad sa svim kontekstima: povijesnim, literarnima, umjetničkima i energijama kojima je nabijen.
Ivica Kunčević rođen je 1945. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u Dubrovniku. Diplomirao je u Zagrebu 1969. godine jugoslavenske jezike i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu. Iste godine apsolvirao je na Odjelu režije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. U Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku djeluje od 1969. do 1977. u svojstvu kućnog redatelja, od 1977. u angažmanu je u DK Gavella, a 1984. postaje članom umjetničkog ansambla HNK u Zagrebu do umirovljenja 2011. godine. Dužnost ravnatelja dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara obnašao je od 2002. do 2009. godine. Režirao je više od stotinu predstava različitih žanrovskih i stilskih odrednica, a diljem Hrvatske i regije prepoznat je po osebujnom čitanju dubrovačke i svjetske dramske baštine – Držića, Vojnovića, Shakespearea, Čehova.
U svojim dvama knjigama, Ambijentalnost na Dubrovačku i Redateljske bilješke, svoje je bogato znanje strukturirao i ostavio za vječnost. Predstave koje su obilježile njegovo djelovanje na Igrama su: Romeo i Julija, Tužna Jele, Tirena, Posjet stare dame, Skup, da se spomenu samo neke u nizu svih onih u kojima je propitkivao sebe, Grad i nebo. Kao ravnatelj dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara u periodu od 2002. do 2009. godine, otvorio je put novoj generaciji redatelja koja je kroz različite autorske poetike širila pojmove dubrovačke ambijentalnosti.