Nakon nedavnog malog izleta pelješkim krajem ovog vikenda je organiziran veći izlet sa spavanjem u planinarskom domu podno najvećeg pelješkog vrha.
U sklopu planinarske škole članovi HPD SNIJEŽNICE u subotu su napunili planinarski dom na Sv Iliji iznad Orebića. 32 planinara je uz predavanje i vatricu ostalo i spavati u plan domu.
Treći vikend opće planinarske škole u organizaciji HPD SNIJEŽNICE odvijao se na Pelješcu, na njegovom najvećem vrhu – Sv.Ilija. Među ljudima poznat samo kao „Ilija“, isto tako nosi i naziv „Zmijino brdo“ (Mons vipera) ali srećom nismo dokazali da ima zmija! Dokazali smo da uz dobru ekipu na „Iliji“ uz konje pokojeg muflona možete pronaći samo sreću, veselje, zabavu i umor!
Krenulo se u subotu 29.03. u 7.00 sa našeg mosta. Nakon raspoređivanja po autima krenulo se put Stona gdje se popila jutarnja kava. Nakon kave laganini dalje put Orebića. Zadnji dodir s civilizacijom obavio se u butizi u podnožju, nabavilo se sve što je potrebno za dobar provod u planinarskom domu. Kako je i bilo dogovoreno, u podne je započeo uspon planinarskom stazom koja vodi iz Nakovane. Prvi dio uspona je malo teži po kamenjaru no to se brzo zaboravlja kako se ulazi u predivnu pelješku šumu. Nakon malo manje od sat vremena stiže se na livadu, mjesto prvog odmora. Nema puno vremena za odmor! Dobrih 2 i pol sata se radi i uči. Ponavljaju se čvorovi koje nam je Kiki pokazivao, uči se i izrada prsnog naveza. Glavna tema ovog vikenda je bila spašavanje, sigurnost u planinarenju i što učiniti ukoliko se naiđe na ozljeđenu osobu. Od početka škole uče se i rade čvorovi a sada je došlo vrijeme da shvatimo čemu nam zapravo služe ti čvorovi i kako ih upotrijebiti pri spašavanju i sigurnosti u planini. Tako smo prvo naučili što je to šumski gelender. Ako se nađemo na teškom terenu gdje je potrebna dodatna sigurnost, školarci će se sigurno sjetiti gelendera!
Svi znamo za postojanje i svrhu Gorske službe spašavanje, zovemo ih na broj 112 u slučaju opasne situacije. Sada smo na terenu vidjeli i naučili da ponekad i mi sami možemo pomoći unesrećenoj osobi ako se ne radi o prevelikoj problematici ozljeđene osobe.
Naučili smo izradu pomoćnih nosila od komada drva i više zamki. Sada su školarci vidjeli da zamka nije samo običan dio otkinutog konopa već važan dio planinarske opreme koju uvijek treba imati sa sobom. Isto tako smo vidjeli da drva koja odaberemo za izradu nosila moraju biti malo deblja i zdrava! Naša nosila su izdržala djecu Jonu i Roka. Već za našeg stokilaša Dražena bi trebali izradit malo jača nosila, ma mi bi njega ako treba i na ruke prenijeli jer naši izleti su nezamislivi bez njegovog gradelinga.
Nakon predavanja malo pomalo stigli smo i do doma podno vrha. Vade se i raspoređuju vreće za spavanje u potkrovlju. Malo je gužvovito ali nema veze, preživit ćemo. Pali se vatra u kaminu zatim slijedi kava, odlično društvo, sunce, zalaz iza svih prekrasnih otočića koji izgledaju kao savršene mrlje u staklenom moru. Vanka, ispred doma, uz pogled uživa se u i čaši crnog vina. Neki su navečer ispratili a ujutro i dočekali prve sunčeve zrake.
Uz odlične gradele na popretu su se pripremila i jela od povrća, hrana je i ovaj put bila odlična.
Jelo se, pilo, zabavljalo i pjevalo sve do ranih jutarnjih sati. S nama su zapjevali i prijatelji iz Križevaca. Maša i Aleksandra su dirigirale a Marijin zbor je pokušao otpjevati sve hrvatske pjesme. Iako smo mislili da nas nitko ne čuje, ujutro su nas dočekali konji točno pred ulazom u dom i doručkovali su zajedno s nama. Iz daljine sa brežuljka su nas promatrali i mufloni. Inače ima nekoliko krda konja koja prate planinare jer znaju da će dobiti pokoji komadić jabuke, čokolade tokom uspona. A kako im ne bi dali kad cijeloj planini daju neku posebnu draž. Mufloni se mogu vidjeti samo u daljini, oni baš i nisu za slatko a možda su i već ranije doručkovali. Branka ih je uhvatila u objektiv prije nego su nam utekli iz vidokruga.
Kad smo doručkovali i raspremili dom dio ekipe je krenuo put vjetrovitog vrha Sv.Ilije. Nekima je trebalo brzih 10 minuta, nekima pola sata. Svakako, kad smo mislili da iz doma imamo predivan pogled, shvatili smo da je na vrhu tek idila. Pogled sa „Ilije“ slovi kao najljepši pogled sa hrvatskih planina. Pogled na Pelješki greben, Korčulu u njenom arhipelagu otočića nikoga nije ostavilo ravnodušnim osim naravno Vlaha, našeg kritičara, koji smatra da to može još bolje! Sljedeći put nas on vodi na još bolji pogled – jedva čekamo!
Nakon silaska s brda u civilizaciju, bili smo pomalo tužni što je vikend gotov ali smo brzo nadoknadili tugu. Smjestili smo se uz more, utočali umorne noge i uživali ispijajući kavu.
Vraćamo se svakodnevnim obvezama a i treba uskladiti sve akcije, projekte, uspone i predavanja. Sad smo napunili baterije i jedva čekamo da se ponovno vidimo! U sklopu popularizacije planinarstva u suradnji sa stanicom Hrvatske gorske službe spašavanja Dubrovnik HPD Sniježnica priprema i iznenađenje u utorak navečer u prostorima HGSS-a za sve planinare i polaznike planinarske škole.
HPD SNIJEŽNICA
www.hpd-sniježnica.hr