Retrospektivna izložba ‘Dva pogleda unatrag’ velikog dubrovačkog slikara Toma Gusića otvorena je ovog utorka navečer u Umjetničkoj Galeriji Dubrovnik pred brojnom dubrovačkom publikom.
Izložba je podijeljena u dvije cjeline te se njome Tomo Gusić, osim slikarskim umijećem, po prvi put predstavio svojim grafičkim dizajnom. Plakati s njegovim grafičkim rješenjima, za potrebe ove izložbe, posuđeni su iz Muzeja za umjetnost i obrt, Muzeja suvremene umjetnosti, Muzejskog dokumentacijskog centra, Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, Nacionalne i sveučilišne knjižnice te Dubrovačkih ljetnih igara.
V.d. ravnatelja Umjetničke galerije Dubrovnik Marin Ivanović zahvalio je svima koji su omogućili da se ova velika Gusićeva izložba, koja obuhvaća njegov cjeloživoti opus, predstavi dubrovačkoj publici. Bogati Gusićev slikarski opus dr. sc. Antun Karaman podijelio je u sedam cjelina i to mrtvu prirodu, Grad, Stradun, procesiju, vrt, portret i akt.
-Zašto sedam slika? Sedam je i sretan, savršen broj. Tako se i nama sve poklopilo počevši od prostora u kojem smo mogli taj slikarski dio rasporediti u sedam dijelova. Mrtva priroda vječna je slikarska tehnika. Stradun u Dubrovniku simbol je života, saloča Grada, mjesto susreta, ukradenih pogleda, neželjenih susreta, mjesto sveukupnosti života. To je komadić prirode otkinut za samoga sebe, za svoju intimu, svoj komadić neba. Grad je simbol sklada i mjere, kao što i u ovome slikarstvu ima i vatre i mjere koja je na svoj način formirala i Dubrovnik. Na kraju, portret i akt, dva ljudska motiva, slika su i onoga koga se slikava, a još više samoga slikara koji, pogotovo kada je Tomo u pitanju, ne slika ono što vidi, već ono što osjeća, a često slika i po sjećanju. Portreti iskazuju emotivne izraze stanja duha i duše te svega ostaloga što ih u životu čeka. U slikarskom smislu Tomo je tradicionalist, sam nateže platno, brusi ga, slika uljanim bojama, voli miris terpentina. Na sliku se vraća više puta. Malo je slikara koji stvaraju velike formate pune dinamike i ritma, što Gusićevo slikarstvo čini posebnim. Gusić je drukčiji od ostalih, slikarstva poput njegovog u Dubrovniku zapravo nema – istaknuo je Karaman.
Grafičkom komponentom Gusićeva umjetničkog izražavanja kurira povjesničarka umjetnosti, dr. sc. Marija Tonković, koja je o Gusiću istaknula kako je ovaj umjetnik ‘u oblikovanju plakata, logotipa, opreme kataloga u tradiciji internacionalnoga grafičkog stila’.
-U sintezi je vitalnih silnica umjetnosti geometrijske estetike koje su 1970-ih postale opći leksik duha vremena. Gusićevi plakati i logotipi za Dubrovačke ljetne igre, Galeriju Sebastian, Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog i turističku agenciju Atlas nastavljaju i razvijaju oblikovnu ortogonalnu tendenciju hrvatskoga grafičkog dizajna – zapisala je Tonković.
Izložba ostaje otvorena do 10. ožujka 2019. godine.
BIOGRAFIJA UMJETNIKA
Tomo Gusić je rođen 25. studenog 1931. godine u Prnjavoru. Maturirao je 1949. u Dubrovniku, a u međuvremenu je pohađao školu crtanja Iva Dulčića, te upisao studij arhitekture na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Na Akademiji likovnih umjetnosti diplomirao je 1957. godine, a 1959. je završio specijalku. Krajem šezdesetih godina 20. stoljeća, Tomo Gusić po prvi put osmišljava cjelokupni vizualni identitet Dubrovačkih ljetnih igara u svim varijantama potrebnim za marketing: od znaka, plakata, dnevnih plakata, tjednih plakata, programa, tjednih programa, ulaznica, bannera, oglasa, plakata za prodaju itd. Sredinom 60-ih u Zagrebu je radio kao grafički urednik tjednika Telegrama, te sve do 1981. kao likovni urednik u ‘Školskoj knjizi’ kada se i vraća u Dubrovnik. Grafički i likovno oblikovao je i izdanja Koncertne dvorane ‘Vatroslav Lisinski’ (1967.–85.), ali i turističke agencije ‘Atlas’ i brojnih drugih.
Veliki razgovor s umjetnikom Tomom Gusićem pročitajte u novom broju DuLista. Čekamo vas od ove srijede na kioscima.