EU Dubrovčanima nit’ smrdi, nit’ miriše

Već se nekoliko godina spremamo za ulazak u EU i sad kad smo pred samim vratima, Dubrovnik je još uvijek ostao s puno neodgovorenih pitanja.

Neka su manje bitna, a neka više, a naš grad se pokazao kao 'zadnja rupa na svirali' i po pitanju ulasku u Europsku Uniju. Još uvijek građani Dubrovnika nisu u potpunosti sigurni što će se dogoditi s našim bitnim, a neriješenim situacijama, dok uz takte Severine ili Mozarta koračamo prema nadnacionalnoj zajednici europskih država.
 
Osjećaji su podijeljeni
 
Ključno, djelomično riješeno pitanje jest prijenos i prijevoz robe na granicama koje nas odvajaju od matične zemlje i uz to i 'nadzemlje', EU. Profesor ekonomije, dr. sc. Ivan Jelčić, ističe kako zasad Dubrovnik ima najbolje rješenje u smislu trajektnog prijevoza robe, dok se ne izgradi Pelješki most, odnosno dok Dubrovnik ne bude fizički povezan s ostatkom Hrvatske. 
– Transport poskupljuje i usporava cijeli proces, nije dobro da je tako, ali je najbolje što može biti. Sve poskupljuje, od trajekta koji se mora plaćati, ide se dužim putem ili čeka na granicama, pa se pečate i otpečačivaju kamioni, silne reklamacije i sve je to dugotrajan proces koji nikome nije u interesu, a košta 'kunu više' nego što bi trebalo. Za to, a i mnoga druga pitanja, most je najvažniji detalj – ističe Jelčić.
Najveća zamjerka je pravo ta izoliranost naše županije od ostatka države, a poduzetnik Dubravko Garbin mišljenja je kako će se to dogoditi zbog nepraktičnog načina dostave roba u Dubrovnik.
– Iskreno rečeno, za očekivati je da će Dubrovnik biti još više izoliran nego što je dosad bio, s obzirom na pojačavanje graničnih kontrola, što će naravno i poskupiti i hranu, a koliko sam shvatio sva živa roba će morati ići preko trajekta, tako da će i to utjecati negativno na cijenu hrane koja je ionako previsoka – naglašava Garbin.

Dragovoljac Domovinskog rata Marko Mišo Mujan smatra kako će se graničenjem itekako cilja na podjele koje će direktno ugroziti Hrvatsku. 
– Varka je da nestaju granice, one se sele u naše domove, s toga ćete, sve izravnije, osjetiti gubitak suvereniteta, odustajanjem od ekonomskog i vlasnosnog identiteta uzrokovanog nametnutom politikom rasprodaje, kako osobnih tako i zajedničkih dobara stranim bogatašima i korporacijama, pod izlikom borbe protiv monopolizma. Što je smiješno, jer korporacije i bogataši postaju monopolisti na našoj zemlji umjesto nas. Snažna su inzistiranja na podjelama Hrvatske na regije (i podržavanja te zamisli o Dubrovniku, kao regiji). EU-ropska regijama izravno 'pomaže' financiranjem projekata, a time Državu uvodi u podjele i njeno postojanje postavlja upitnim, što je cilj samoproglašenih vođa novog svjetskog poretka sile i nesloboda – ističe Mujan.
 
Cijena hrane nije problem EU, već Dubrovnika
 
Profesor Jelčić mišljenja je kako je Dubrovnik odavno percipiran kao grad elitnog turizma i visokih cijena.
– Nije problem u Hrvatskoj i EU, problem je u položaju Dubrovnika unutar njih. Nije problem niti transport i carinjenje, problem je u percepciji Dubrovnika kao skupog grada i grada elitnog turizma. Ovdje trgovci imaju mogućnosti povećati cijenu više nego što bi trebali. Uzmite primjer nekog trgovačkog lanca. Voda je na jednom mjestu jeftinija, a ista ta voda je negdje drugdje skuplja. Dakle, trgovac sam stavlja cijenu tamo gdje misli da će zaraditi i gdje su najviše stranci turisti. Na toj paraleli trgovci automatski u Dubrovniku stave višu cijenu, nevezano za carinu i sve ostalo što nam EU donosi – naglašava Jelčić.
 
 
Hrvati, radna snaga i odljev mozgova
 
Od nas, kao i kod drugih, odlaze oni koji su najbolji. Tražene i dobro plaćene struke, poput informatike i medicine, idu tamo gdje će bolje profitirati, što nužno ne mora biti EU, tu su i Kanada, Amerika, Rusija… No ono čega se Hrvati boje, a pogotovo dijelovi zemlje gdje se živi od turizma, jest priljev novih radnika iz siromašnijih zemalja.
 
– Što se tiče 'odljeva' mozgova, taj proces, koji je u tijeku, spomenutom promjenom još više će se ubrzati. Njegovi rezultati po mladost Hrvatske bit će žalosni – ističe Mujan. 

– Mislim da se u Hrvatskoj neće dogoditi svojevrsni val, nazovimo je, 'jeftine radne snage', zaposlenika iz nekih drugih zemalja. Mi već sad u turizmu i ugostiteljstvu imamo određeni priljev radne snage koja je jeftinije plaćena, kao što su Slavonci ili pak građani BiH. No zaboravlja se jedna vrlo bitna činjenica, naša jezična barijera, zbog koje smatram da nećemo biti 'zagušeni'. Lako je poći u Njemačku, Englesku, gdje se govori jezik koji se uči u školama. Puno će teže biti nekome doći raditi u Hrvatsku po pitanju jezika. Ne očekujem stoga neki veliki priljev Rumunja, Grka ili nacija koje iz iz zemalja van EU. Dolazit će, no ne vjerujem da će se nešto drastično promijeniti. Možda se ipak previše plašimo, jer je kompliciranije nego što jest. Hrvatska nije plan onima koji žele raditi u EU, mi smo tranzitna zemlja. Ljudi idu tamo gdje su bolje plaćeni, gdje bolje znaju jezik. Svi sanjaju o Italiji, Njemačkoj, Francuskoj i ostalim vodećim zemljama – objašnjava Jelčić.
 
 
Naša obala postaje 'nacionalni park Europe' 

– Dubrovački turizam je posebit i postoji mogućnost da ne stagnira, no pitanje je, koliko je on i za koga značajno koristan. S jedne strane imamo jako bogate, koji su rijetki gosti jer ih je sve manje, a s druge strane sve više gostiju slabije platežne moći, od čije 'crkavice' pokušava živjeti građanin Dubrovnika, budući glavni dio koristi odnose hoteli i atraktivni objekti uglavnom stranog vlasnika – smatra Mujan.
Dubravko Garbin mišljenja je kako smo donekle izgubili Ruse, te s time i opada broj noćenja, no ulazak u EU ukupno gledajući, bolji je za turizam.
– Europa će, što se tiče gostiju, možda sad biti voljnija doći kod nas, neće više biti granica, to je ta prednost EU. S tim da će opet to više osjetiti Istra nego Dubrovnik, s obzirom da mi opet imamo taj Neum i ljude koji će raditi određene poteškoće u tom smislu – ističe Garbin.
Sličnog mišljenja je i prof. Jelčić, koji pak smatra da su gosti i dosad bili pretežno oni iz zemalja članica. 
– Mislim da nećemo biti na nekon velikom dobitku, s obzirom da su nam i dosad dolazili gosti iz zemalja EU, dakle Njemci, Francuzi, Talijani… Nije bilo ograničenja barijera, osim one koju smo postavili, recimo, prema BiH. Sigurno je da za ovu godinu nitko nije bio spreman, a EU nam je prenaglo došla, iako smo već dugo znali za nju. Stvari se rade kampanjski, u cijeloj Hrvatskoj i na svim razinama, i za stvari se pripremamo u zadnji tren. Vjerojatno ćemo iduće godine doživjeti porast gostiju i iz Rusije, i iz Turske i bit ćemo pripremljeni – zaključuje Jelčić.
Mujan pak naglašava kako mu je u cijeloj situaciji najviše žao mladih ljudi, koji će morati živjeti pod, po njegovim riječima 'EU-ropskom', u kontekstu nacionalnog parka.
– Naša obala po njima postaje 'nacionalni park Europe'. Nikako mi nije jasna ta složenica i podsjeća me više na rezervat nego na park, pogotovo u kontekstu spominjanja nacionalnog – naglašava Mujan. 

Dobre i loše strane

– Mislim da ćemo nažalost više plaćati nego dobiti od EU, što nije nužno isključivo naša krivica kao Dubrovnika, već je na razini države. No, u ukupnom odnosu, smatram kako ipak ima više loših strana, nego onih dobrih. Recimo dobra strana je što sad mogu naručiti nešto iz Njemačke i ne moram plaćati dodatni PDV i ostale troškove, nego samo naručim i dođe mi poštom. Ili recimo dobra stvar je i da mogu sjesti na avion i odletiti u Njemačku, bez nekih posebnih filozofija, jer sam građanin EU. No loše je, počevši od gospodarenja otpadom, kojeg nemamo pa ćemo morati plaćati penale. Tu je i povećanje cijena nekretnina, A bit će i dosta tih ostalih aspekata koji će nas financijski negativno opteretiti. A valjda ćemo se snaći nekako! – zaključak je Garbina. 
– U Hrvatskoj, pa tako i Dubrovniku, na slijedu proteklog razdoblja vremena, približavanjem i ulaskom u EU-ropsku, ekonomsko i stanje morala nadalje će napredovati silaznom putanjom za sve nam siromašnije građane – završava Mujan.