Mnogi su poduzetnici, trgovci i ugostitelji s puno primjedbi dočekali fiskalizaciju, koja je za prvu skupinu, ugostitelje, stupila na snagu od 1. siječnja, a za trgovce od 1. travnja.
U trećoj skupini pravnih subjekata, kojima fiskalizacija nastupa od 1. srpnja, našli su se i ribari.
Naime, premda Zakon o fiskalizaciji predviđa kako su od fiskalizacije oslobođeni svi koji prodavaju svoje poljoprivedne proizvode na tržnicama, riba zakonski nije poljoprivredni proizvod pa je tako svaka trgovina ribom na tržnici podložna fiskalizaciji.
Predsjednik Strukovne grupe za morsko ribarstvo i preradu ribe Dinko Cvjetović, ujedno i vlasnik jedine koćarice na jugu Hrvatske, revoltiran je situacijom u koju će ribari biti bačeni nakon 1. srpnja.
'Dat ću vam kašetu škampa!'
– Dat ću vam kašetu najboljih škampa ako odete sa mnom i pokažete mi kako ću na peskariji provesti fiskalizaciju – kazao je Cvjetović na seminaru o fiskalizaciji, koju je ranije ovog tjedna održao dubrovački područni ured Porezne uprave.
Podsjetimo, fiskalizacija je skup mjera za nadzor evidentiranja prometa u gotovini kojima se želi djelovati protiv utaje poreza. Cvjetović pak ističe kako za ribare ne postoji nikakva fizička mogućnost da se na ribarnici i u uvjetima kakvi po ribarnicama vladaju, provede fiskalizacija i uvedu fiskalne blagajne.
– Nitko od ribara nije protiv reda, a niti ribari žele izbjeći plaćanje poreza. Ali, prijeti nam zatvaranje brodova i prodajnih mjesta na ribarnici jer ne možemo fizički ispuniti tražene uvjete – kaže Cvjetović, dodajući kako se kontrola ribe u Hrvatskoj može obaviti na deset drugih načina, ali ne s fiskalnom blagajnom.
– Jedan od takvih načina je tzv. Blue Box, 'plava kutija', koja se nalazi na brodovima i kojom se prati kretanje broda i radni sati. Drugi način je kroz očevidnik koji, kad brod završi dnevno ribarenje, šalje kompletne podatke o ulovu u Zagreb. Treći je Porezna uprava, koja može doći u svakom trenutku u kontrolu bilo kojeg ribara i obaviti nad njim nadzor. A uvođenjem fiskalnih blagajni i fiskalizacije postiže se tolika represija da niti jedan ribar to ne može ispoštivati – tvrdi Cvjetović.
– Ne da nemamo uvjete za prodaju ribe bez fiskalne blagajne, već nemamo nikakve uvjete za prodaju ribe i funkcioniranje fiskalne blagajne. U Dubrovniku su uvjeti kao u Čečeniji! Trenutno prodajemo ribu ispod suncobrana, na temperaturi 46 stupnjeva Celzijusa. Mislim da je naša riba najzdraviji proizvod na svijetu, jer pravo je čudo da se nitko nije otrovao od ribe u zadnjih dvadeset godina – kaže Cvjetović, dodajući kako se zapravo 'pravimo veći katolici od pape'.
Gore nego u Čečeniji
– U svim zemljama Europske unije na ribarnicama i tržnicama se ne izdavaju računi. Zato se i zovu tržnice ili place. Bio sam u Barceloni, gdje posao najnormalnije funkcionira, kao dosad u Dubrovniku. Jedino što su puno ljepši uvjeti za rad prodavača. Riba se prodava na ledu, na određenoj primjerenoj temperaturi, a ribarnica je cijela natkrivena i rashlađena. Na njoj se riba može i kupiti i prigati i jesti. To je jedna od najposjećenijih lokacija i atrakcija u Barceloni, gradu s kojim se uporno volimo uspoređivati. Barcelona je glavna polazišna luka za cruisere u Europi i nama su uvijek puna usta tog grada. A samo kad potegnemo parametar ribarnice vide se razlike, jer naša je još gora nego u Čečeniji. Ne postoji takva zemlja na svijetu gdje su uvjeti gori nego kod nas, čak i u afričkim zemljama. A govorimo o nekim snovima o turizmu – govori Cvjetović.
Ističe kako u slučaju obnove ribarnice u Gružu nisu kontaktirani ni Hrvatska gospodarska komora ni Hrvatska obrtnička komora, niti su ribari uopće u ičemu pitani što misle o projektu ili što im treba na njihovim prodajnim mjestima.
– Dapače, ribari su bili odbijani, a njihove prijedloge nisu prihvatili ni projektanti, kao ni Sanitat te Grad Dubrovnik. Riječ je, na primjer, o tome kako trebaju izgledati banci, voda i pranje, vrata i rashlad na ribarnici – kaže Cvjetović, koji ponavlja kako ribari dolaskom fiskalizacije jednostavno ne znaju što činiti.
Cvjetović ističe činjenicu kako Dubrovačko-neretvanska županija ima najmanje ribara, a s najvećom je kvadraturom mora u Hrvatskoj. Očekuje kako će se broj ribara od 1. srpnja i ulaska u Europsku uniju nastaviti smanjivati, a svoje će brodove i povlastice prodati dugogodišnjim rivalima na moru Talijanima.
– I to će biti jedan od načina kako su Talijani osvojili našu obalu. I oni neće ribariti do dvanaeste milje, nego do same obale i imat će hrvatske brodove i povlastice. Talijani će jesti hrvatsku ribu, a mi ćemo jesti ribu iz paketića! – tvrdi Cvjetović.
'Giovanni će biti kapetan!'
– Kolege me često pitaju što dobivamo ulaskom u EU. Ne znam što dobivamo, kao što ne zna niti jedan ribar u Hrvatskoj, niti jedna institucija koja je vezana za ribarstvo u Hrvatskoj ne zna nam objasniti što dobivamo. S druge strane, vrlo dobro znam što gubimo. Ribari ulaskom u EU gube tržišnu kompenzaciju, poticaje, zaštitnu cijenu Plavog dizela. Kočarice moraju povećati oko na svojim mrežama, a plivarice moraju smanjivati svoje mrežel. Ako smo ribarili zadnjih dvadeset godina i riblji fond je još uvijek održiv, a Bogu hvala ove godine imamo i dobre ulove, to znači da mi nismo uništili ribu, kao što su učinili naši susjedi Talijani, koji upravo s ovim presijama pomalo pokušavaju doći na našu stranu Jadrana i napraviti isto što su napravili na svom dijelu – kaže nam Cvjetović.
Može li se stoga reći kako Republika Hrvatska presijama prema svojim ribarima zapravo potpomaže talijanske ribare da preuzmu posao ribarenja?
– Apsolutno! Talijanske tvrtke kao suvlasnici već kontroliraju kompletnu preradu ribe u Hrvatskoj, kao i kompletan izlov plave ribe, a diktiraju cijene i otkup bijele ribe. Njima će od 1. srpnja biti još lakše, a mi kao ribari garantirano ne vidimo nikakav način opstanka s ovakvim mjerama i politikom ribarstva. Talijani će legalno ribariti u našem moru, kupit će naše brodove i povlastice, jer njima je to mukte. Kod njih je cijena neke ribe 8 eura, a ja tu ribu moram baciti. Iskrcavat će ribu u Gružu, brod će biti vezan u našoj luci, a ribu će odvoziti za Italiju. Na 'Orci' će biti hrvatska zastava na krmi, ali će Giovanni biti kapetan! Ili netko naš, ali će Giovanni biti vlasnik! – govori Cvjetović.
Fiskalna blagajna, ribarnica i način prodaje ribe koji je prisutan na našem području Jadrana, ističe Cvjetović, nikako se ne uklapaju.
– Kako objasniti ljudima da uništavamo našu tradiciju? Uzmite primjer čovjeka s otoka koji ulovi punu barku ribe. Dosad je najnormalnije dolazio u Gruž, prodavao ribu s barke i to je tako uvijek bilo. I sad mi to želimo uništiti i promjeniti – zaključuje ogorčeni Cvjetović.