Moja supruga oboljela je u 62. godini. Bila je to 2009. godina. Primijetili smo premještanje stvari po kući. Onda bi pošla baciti smeće ispred kuće, a ne bi se znala vratiti. Vratili bi je susjedi. Kad bismo otišli šetati, na povratku kući nije imala pojma gdje je stan, ulaz u zgradu. Stalno ju je držao nagon da uvijek negdje ide, pa sam morao zaključavati vrata da ne pobjegne. Potom su krenule halucinacije. Uvijek bi joj bili neki ljudi po kući, pa zbog tog više nije mogla gledati ni televiziju. ‘Doći će mi ljudi, vidiš kako me gledaju’. Nakon godinu dana pošao sam u psihijatra. Imao sam dodatni razlog jer je bila previše nervozna, sve i svak joj je smetao. Podlogu je imala što je izgubila sina u dvadeset i četvrtoj godini. Poslije je prošla i operaciju debelog crijeva, i mislim da je sve to pomalo dovelo do te bolesti.
Došlo je do otežanog održavanja higijene, pa problemi s hranjenjem. Dobro mi je što je pokretna i što voli šetati. Izađemo vani, kad dozvoli vrijeme i dvaput dnevno. Izbjegavam gužve, jer se nekad moraš vratiti autobusom. Uđeš u autobus, šoferi pričekaju kad ćeš sjesti. Čim me vide, stranci se ustaju. A domaći počnu buljiti, krenu s pitanjima, bude mi neugodno. Zato izbjegavam vožnju autobusom, ili se vozim manje opterećenim linijama. Neki dan sam se vozio u autobusu s četiri mjesta za invalide. Dvije djevojčice su pružile noge i tipkaju, zauzele sve siceve. Kad sam izašao vani, pokazao sam im da je to mjesto za invalide.
Za udrugu sam saznao preko medija i odmah sam se priključio, jer se u DUSAB-u ima što naučiti. Došao sam u udrugu učiti kako se vladati, ponašati. To je veliko iskustvo i obostrana pomoć. U udruzi me barem saslušaju. Najgore je kad me prijatelj pita: ‘Kako je? Dobro je!’ Onda ja kažem: ‘Jest, dobro je.’ Što ću ja njima pričati.
Sad sam u situaciji da me i pozna i nepozna. Po noći me uopće ne pozna. Kad se digne na WC ne prepozna me i postane agresivna. Već ujutro je oblačim, kupam, hranim. Preuzeo sam i sve kućanske poslove, koje je prije ona radila. Sad ona ima volju, ali ne može. Dođe u kuhinju i vrati se. Prije joj je, dok je bila zdrava, sve smetalo i bila je nervozna, a sad joj je sve dobro.
Gospar s Montovjerne, član udruge DUSAB