[DUBROVČANI IZVAN GRADA] ANA ROKO ‘Odmak od grada mi je omogućio više prostora za razvijanje’

Studentica kostimografije naša je ovotjedna gošća rubrike ‘Dubrovčani izvan grada’. Mlada umjetnica, koja je od malena voljela glazbu, ples i slikarstvo, može se pohvaliti da je završila osnovnu baletnu školu, tijekom koje je naučila svirati klavir, tako da je logičan slijed bio i upis Umjetničke škole Luke Sorkočevića, slikarski smjer. Posljednjih šest godina provela je u Zagrebu.
—Završila sam preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Odmah sam znala da me zanima kostimografija, a preddiplomskog studija kostimografije nema u Hrvatskoj. Tako da sam znala da mi je to jedini izbor – ističe nam Roko, navodeći dalje iskreno kako je preddiplomski studij bio izrazito lagan i pomalo nelogičnog redoslijeda, ali, napominje nam Ana, ako znaš što te zanima, uvijek pronađeš više sadržaja jer sveučilište u širem smislu nudi razne mogućnosti. Inače, Roko je trenutno na drugoj godini diplomskog studija Kostimografije. Zadovoljna je studijem zbog rada i učenja u manjoj grupi studenata. Posebno je veseli što joj se pružila prilika za odlazak na Erasmus u Italiju, što je ujedno bila i njena dugogodišnja želja.
—Diplomski studij kostimografije je kvalitetniji od preddiplomskog. Manja je grupa studenata i stalno smo povezani s drugim fakultetima. Bila sam na Erasmusu pet mjeseci u Veneciji, prošli zimski semestar. Italija me jako dugo privlačila. Jednostavno sam zaljubljena u njihov jezik, umjetnost i kulturu. U Veneciji sam pohađala kolegije modnog dizajna. Radila sam dvije manje kolekcije i slušala teoriju mode, baleta i plesa – naglašava Roko, koja dodaje kako njeno iskustvo na Erasmusu nije baš bilo utopijsko kao što je to ona zamišljala.
—Bilo mi je jako teško. Kolegiji su tri puta intenzivniji od naših i na stranom jeziku. Ipak, puno sam naučila i iznimno mi je drago što sam se dijelom upoznala s njihovim pristupom i načinom rada – objašnjava nam Ana.

Život u Zagrebu
Roko ističe kako joj se nije bilo teško naviknuti na život u Zagrebu, a upravo joj je odmak od grada otvorio nove vidike i omogućio prostor za razvijanje.
—Čarobno je to što svaka godina nosi potpuno nove doživljaje. Odmak od grada mi je omogućio više prostora za razvijanje i sagledavanje stvari iz novih kutova. Zagreb nudi jako puno sadržaja. Nedostatak je naravno more, ali i nepotrebno ubrzan život u kojem imaš sve manje vremena za sebe – govori Ana, koja je posebna i po tome što je sudjelovala kao asistentica u sklopu muzičkog bijenalea na operi Lennon u Zagrebu.
—Bila mi je čast raditi kao asistentica, uz Anu Trisler, kostimografkinji Zdravki Ivandija Kirigin na operi Lennon u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Iznimno inspirativne su njezine interpretacije karaktera kao i cjelokupna kostimografska rješenja – naglašava Roko. Mlada umjetnica Roko može se pohvaliti i radom na brojnim projektima.

—Prije četiri tjedna smo u sklopu fakulteta kolege i ja predstavljali Hrvatsku u studentskoj sekciji na Praškom kvadrijenaleu na temu ‘Potresen, ali ne i slomljen’. Bilo je divno biti dio jedne svjetske izložbe i vidjeti koliko ima talentiranih i zanimljivih umjetnika – napominje Roko, dodajući dalje kako joj je izrazito lijepo bilo raditi i surađivati sa studentima režije Nikom Bokić i Patrikom Secenom na Adu.
—S njima se uvijek nešto novo nauči! Posebno je bilo ove godine, s kolegicom Sofijom Curis, pronalaziti, prepravljati i šivati kostime za ispit iz glume klase Dolenčić ‘Kako je umro prastric August’ koji se temelji na Brechtovom ‘Piru malograđana’ – ističe nam Ana.

Ljetna bezbrižnost i planovi za budućnost
Ljeta su uvijek, kako navodi Ana, pomalo bezbrižna, a pomalo radna. Od prošlog ljeta se s kolegicom Petrom Bobić uključila u rad garderobe na Dubrovačkim ljetnim igrama.
—Jako se veselimo ovom radnom mjestu! Garderobjerke smo, pratimo sve kostime, pazimo da su svi uriktani prema uputama, a uspijemo i pogledati predstave. Sve je dosta dobro organizirano – ističe Roko i otkriva svoje planove za budućnost.
—Planovi za budućnost su još jako puno učiti jer znanja najviše nedostaje, kucati na vrata koja izgledaju lijepo pa, ukoliko se neka i otvore, nadati da nemaju samo izvanjsku ljepotu. U fazi sam da ne mogu dugo biti na jednom mjestu pa ne mogu zamisliti da sam stalno u Dubrovniku. Uvijek sam sretna kad se vraćam doma jer ‘svuđe je lijepo, ali doma je doma’ – zaključuje naša simpatična studentica kostimografije ‘Dubrovkinja izvan grada’ Ana Roko.

Foto Privatna arhiva Ane Roko