Umirovljeni liječnik dr. Jure Burić u svom se sjećanju prisjetio nagrađivanog sportaša, člana Juga i vaterpolske reprezentacije, hrvatskog intelektualca i diplomata Hrvoja Kačića koji nas je napustio u utorak u 91. godini.
-Ode nam još jedan čestiti čovjek i častan Hrvat, ode nam dostojan nositelj ovog divnog hrvatskog imena, ode naš gospar i uzorni promicatelj svehrvatskog zajedništva – Hrvoje Kačić.
Tog ponosnog gospara svatko je u Gradu i cijenio i slušao, svatko znao za njegovu obiteljsku nacionalnu neupitnost i sportsku uspješnost. Poznavao sam tog divnog čovjeka i s njim se družio. Jedne noći davne 1991., zajedno s još dvojicom naših istomišljenika, proveli smo sate u domu gospara Augustina Franića. Sastali smo se kako bismo sugerirali na sutrašnjem sastanku ‘odbornika’ tko će biti Gradonačelnikom grada Dubrovnika. Kada među ponuđenim imenima nismo mogli naći pogodnu osobu koja bi zadovoljavala sve stroge kriterije – od onih nacionalno neupitnih do onih ‘dubrovačko korijenskih’ (sam gospar Hrvoje nije se htio prihvatiti gradonačelničkog poziva, a bio bi najbolji mogući izbor koji bi svatko vrlo rado prihvatio) – krenuli smo neobavljena posla svojim kućama. Nisam se mogao pomiriti s našom nemoći pa sam cijelo društvo zamolio da još jedanput sjednemo za stol i ‘pročekiramo’ moj prijedlog.
Imao sam kandidata, koji doduše nije bio ‘sa Straduna’, ali je sve druge kriterije itekako dobro ispunjavao. Vjerovao sam da će Pelješčanin, gospar Pero Poljanić biti većini prihvatljiv, ukoliko ga Hrvoje na toj sutrašnjoj sjednici predloži. I… Pero postade gradonačelnikom Dubrovnika, prvim u novonastaloj Hrvatskoj!
Često smo se Hrvoje i ja u ratu i nakon rata viđali, često za stolom ili na ulici o aktualnostima raspravljali… Volio sam ga susresti i s njim po koju prozboriti. Hrvoje je bio ne samo vrhunski športaš (koji ni pod koju cijenu nije htio napustiti svoj ‘Jug’ i prikloniti se nekom antihrvatskom), uzorni suprug i otac svoje brojne djece, već i uvaženi pravnik s vrhunskim znanjem pomorskog prava koji je i država koristila. Poznate su njegove sugestije oko Savudrijske vale ili one o ‘crti’ na Prevlaci.
Svatko je znao da Hrvoje neće nikada dovesti u pitanje hrvatske nacionalne interese. Sjećam se njegovog dolaska u ratom zahvaćeni Dubrovnik kada je u opkoljeni Grad doveo cijelu plejadu vojnih atašea iz Svijeta kako bi se uvjerili u stradanja civilnih objekata među kojima je bila, naravno, i bolnica. Na samom odlasku te međunarodne delegacije, u Portu njegov sin Ante sukobio se s nama nesklonim novinarom koji je za dlaku izbjegao Antin gnjev i završio u moru, a meni osta žao što tog novinara ne gurnuh zajedno s njegovom kamerom u more, zajedno sa mnom.
Ne znam jesu li ‘delegati’ znali kako je to Hrvojev sin, ali jamačno znam da je otac bio na svoga sina neizmjerno ponosan! Njegovi nastupi kao zastupnika u Hrvatskom državnom saboru bili su i učinkoviti i zapaženi. Neka Ti je, dobri čovječe i čestiti Hrvatu, laka ova Tvoja zemljica hrvatska. Počivaj u miru gdje će Te Gospodin za sva Tvoja dobra djela obilno nagraditi. Cijenjenoj obitelji moja iskrena sućut.