Aktualno

DON MARINKO ŠLJIVIĆ Inicijativa ‘1000 obitelji po 1000 eura’ bit će temelj za novu crkvu u Mokošici

Njegove mise izrazito su posjećene, a u crkvu je privukao sve veći broj mladih osoba. Vjernici će istaknuti kako je oživio Župu Svete Obitelji u Novoj Mokošici, no don Marinko Šljivić na te riječi skromno odgovora da ne misli da je nešto napravio. Ali, djela govore suprotno. Susreli smo se s njime u novom prostoru za mlade, u sklopu župe, a kojeg je osobno uredio! U razgovoru za DuList govorio je o neostvarenom snu vjernika u Mokošici – novoj crkvi, projektu ‘1000 obitelji – 1000 eura’, ali i o velikom problemu u Gradu – ovisnosti.

Župna crkva dugo je očekivani san vjernika iz Nove Mokošice. U kojoj je trenutno fazi taj projekt?
Godine 1997. osnovana je Župa Svete Obitelji, kada se odvojila od Župe Rožat. Od tog trenutka, već 24 godine, traje san 7 i pol tisuća ljudi o vlastitoj crkvi. Riječ je o župi koja jedina u Dubrovačkoj biskupiji nema adekvatnu župnu crkvu, ali ima molitveni prostor koji je premalen obzirom na broj vjernika. Od samostalnosti je u našoj biskupiji obnovljeno dosta crkava i puno je toga učinjeno, ali nije napravljena nijedna nova župna crkva. Istina, napravljena je jedna nova, ali filijalna crkva Sv. Antuna u Korčuli. U Župi Svete Obitelji su od 1997. do 2019. godine djelovali Salezijanci koji su se trudili, međutim nisu uspjeli ostvariti taj san o vlastitoj crkvi. Taj san traje, kao nešto nedostižno već 24 godine. Bilo je puno lokacija, kao i želja te su se mijenjale kroz vrijeme. Mi smo došli do jedne faze kada imamo svoju lokaciju – imamo župnu zemlju koja se nalazi u blizini privremenog bogoslužnog prostora. U ovom smo razdoblju pristupili prvim bitnim stvarima, a to je da pokušamo razviti projekt. No, osobno mislim kako je važno usporedno s stvarati živu Crkvu i zajednicu. Onda će se i nova crkva napraviti i napuniti, ako imamo živu zajednicu. Ako nemamo živu zajednicu, zaludu građevina! Trenutno je projektno idejno rješenje u izradi te se nadamo da će, kada dođe, novi biskup projekt i prihvatiti. Nama je želja, osim nove crkve, napraviti sadržaj za mlade, a to je sportska dvorana koja bi se nalazila ispod pastoralnog centra, druge polivalntne dvorane te svakako parking koji je veliki problem u Mokošici. Želimo da crkva bude srce ove župe, koja će na neki način štititi sve one koji će jednog dana dolaziti u nju te da će im omogućiti oazu mira u kojoj će moći puniti svoje baterije.

Vezano uz to, s vjernicima iz Župe Svete Obitelji u Mokošici ušli ste u zajednički projekt ‘1000 obitelji – 1000 eura’.
Želja nam je potaknuti župljane na razvijanje svijesti o tome da bi tu župnu crkvu trebali zajedno raditi i graditi. Nije smisao pronaći samo jednu ili dvije osobe koje će izgraditi crkvu, već mora biti građena rukama svih ljudi, koji su naviknuli na rad i žrtvu te da je na kraju osjećaju kao svojom. Nadam se da ćemo uskoro krenuti u tom smjeru te potičemo već naše župljane da odvajaju sredstva kako bi sudjelovali u gradnji crkve kada dođe vrijeme za to. Za sada čekamo dolazak novoga biskupa koji bi trebao donijeti konačnu odluku zajedno s biskupijskim Vijećima te bismo nakon toga krenuli u realizaciju ovoga toliko dugo sanjanog projekta.
Budući da naša župa ima oko 1700 obitelji, htjeli bismo da dio njih počne ostavljati novac ‘sa strane’ za crkvu. Već ih je nekoliko doniralo navedeni novac. Kad bi 1000 obitelji dalo po 1000 eura, došli bismo do iznosa od milijun eura. To je dobar iznos za početak gradnje crkve. Jer, primjerice, kad dođemo do faze da dobijemo građevinske dozvole, i ako tada krenemo skupljati novac, trebat će nam i do pet godina da ih skupimo. I zato potičem ljude da čuvaju novac za crkvu, da se za nju nekad odreknu ili kave ili cigareta. Tako da kad dođe vrijeme, možemo napraviti ogroman zamah. Jer se niti jedna tvrtka neće prihvatiti gradnje crkve, ako mi nemamo jamstva. Zato je želja pronaći 1000 obitelji ili donatora koji će donirati po 1000 eura, a koje bi nam dale vjetar u leđa. Projekt će vjerojatno koštati puno više, ali je bitno razvijati svijest da svatko može sudjelovati pa makar i jednom kunom. Ne radi se samo o obiteljima, već i o tvrtkama, kao i o okupljenim pojedincima. Imali smo primjer gdje se okupilo 10 mladih prijatelja te su donirali po 100 eura. Kada dođemo u fazu kad bude prihvaćen projekt, želja nam je animirati što više ljudi i što širu zajednicu, i izvan granica naše župe, kako bi ova crkva bila izgrađena na temeljima što više osoba. Jer, imamo mogućnost graditi dom ne sebi, ne don Marinku, nego samome Bogu.

Pohvalno je i da ste nedavno pokrenuli besplatne repeticije za osnovnoškolce i srednjoškolce lošeg imovinskog stanja. Kako je došlo do te ideje?
Ova crkva vrvi životom i mladim obiteljima. Tako smo došli do incijative od nekoliko profesorica koje su aktivne u župi koje su rekle da žele svoje vrijeme dati za župu. Htjeli smo učiniti nešto dobro i dati svojih sat vremena za nekoga tko si ne može priuštiti repeticije. Javilo se pet profesora, koji u školama predavaju različite predmete – kemija, fizika, matematika, hrvatski i talijanski jezik. Tako smo ponudili svojoj djeci iz osnovne i srednje škole mogućnost bespatnih lekcija što se pokazalo kao pun pogodak. Želim zahvaliti svojim suradnicima na otvorenosti i angažmanu jer, moram biti iskren, bez njih ne bih uspio. Toliko je puno suradnika u ovoj župi koji daju svoje vrijeme i ljubav – da sam nekad pozitivno iznenađen. Ovo je živa župa, i presretan sam što me Bog preko biskupa poslao u ovu sredinu.

Već dvije godine djelujete u Župi Svete Obitelji. Što bi ste izdvojili kao svoj najveći uspjeh?
Ispast će kao neka floskula, ali ja stvarno ne mislim da sam nešto napravio.

Mislim kako se brojni vjernici u Mokošici s time ne bi složili. Dosta ih govori kako ste napravili zaokret, pokrenuli Župu i privukli puno mladih.
Mogu reći što meni leži na srcu i na čemu bih posebno volio raditi i staviti sebe. To je problem ovisnosti mladih ljudi. Tu vidim veliki prostor i svoje svećeničko poslanje. Radimo po tom pitanju, ali ne dovoljno. Želja mi je jednog dana u našoj župi napraviti pripremne kolokvije za ulazak djece u zajednicu Cenacolo u Međugorju. Već smo u nekim idejama. Mnogi mi roditelji, s čijom smo djecom uspjeli, nisu vjerovali da je moguće, ali ima već dosta čuda po tom pitanju u našem Gradu. Nijedan ovisnik se nije uspio izliječiti ako nije imao podršku obitelji. Ne mogu sami jer su nemoćni. Imamo puno roditelja koji su u potrebi i čija su djeca na ulici te nisu još pošla na odvikavanje u zajednicu. A, želja mi je s obiteljima koje su prošle svoj bol i patnju pripremamati druge roditelje čija djeca tek trebaju ući u zajednicu. Jer, kad dijete uđe u zajednicu, moraju ga pratiti roditelji i rasti duhovno usporedno s njime. Ako se vrati doma nakon prolaska zajednice i nađe roditelje koji su stagnirali, teško se snalazi i nema potrebnu podršku kako bi do kraja uspio.

Je li ovisnost veliki problem?
Ovisnost je jedan od većih problema našeg Grada, a za nekoliko godina bi mogao postati najveći problem. Volio bih da griješim. Nitko od njih nije loš. Dosta je njih bježalo, tražeći ispunjenje praznine koja je duboko u njima. Bježali su u razne poroke, najčešće u ovisnost, jer je to najdostupnije. Svatko od nas, bez obzira na godine, traga za nečim što će nam ispuniti prazninu. Puno predivnih mladih ljudi, koje su pred sobom imali život, zbog krivih su ga koraka upropastili. Želja mi je na tom području djelovati što više. Može se dosta toga. Da se samo tome posvetim, bilo bi mi malo 24 sata. Poticaj svemu tome mi daje činjenica jer nemam što izgubiti. Ako mogu spasiti jednog, dobro je. Ako ne mogu, znam da sam pokušao. To mi daje mir.

Vjerujem kako Vas rad s vjernicima uveseljava i ispunjuje. No, je li Vam djelovanje u Župi ponekad uzima i previše energije, čak i da je za Vas iscrpljujuće?
Nekad da. Dosta je ljudi u župi i s vremenom sam im sve više potreban u smislu razgovora. Prije mog dolaska, bila su prisutna dva do tri svećenika. Ja sam sam, i to je velika razlika. No, ima jedna stvar na koju sam najviše ponosan. To su ispovijedi mladih osoba u Mokošici. Za Uskrs i Božić smo imali deset svećenika koji su bez prestanka nekoliko sati ispovjedali.
Trebam istaknuti da nisam došao tu kako bi me netko zavolio, već da bih ljudima približio Boga i vratio nadu da se isplati živjeti za ideale koje mnogi odbacuju. Stvarno volim ovu župu, pustio sam u nju svoje korijene. No, svjestan da sam da ću kad tad poći iz ove župe. Bit će mi prilično teško kad jednog dana odem. Posebno sam vezan s mladima i djecom. Posebni trenuci su kada me susretnu djeca koja idu iz škole, i kad me vide, zove me javljaju se neki te zagrle. Za njih bi sve napravio i to oni osjete.

Jeste li razgovarali s članovima Torcide oko uklanjanja grafita s ulaza u Mokošicu i ispisivanja novih poruka?
Jednom zgodom su neki mediji krivo prenijeli moje poruke. Moja želja je jednog dana urediti Mokošicu makar malo jer ima dosta prostora za to. Ima divnih grafita u Mokošici, ali ima i dosta praznih zidova ili zidova na kojima su psovke i uvredljive poruke na koje se mogu ispisati ispišu poruke mira, zajedništva, ljubavi. Za takvo što mi je potrebna i pomoć Torcide i svih mladih ljudi iz Mokošice. Nadam se da ćemo uskoro nešto učiniti i po tom pitanju. Pitali su me neki što mislim o grafitu: ‘Nikad oprostiti, nikad zaboraviti’. Lako je meni govoriti iz moje perspektive jer nisam nikoga u ratu izgubio pa bih onda ja mogao drugima nametati izbriši ovo – napiši ovo. Ali ja mislim da nemam pravo na to. Kako ću ja doći majci koja je izgubila sina ili supruga u ratu, i reći: ‘zaboravi’. Ljudi koji su prošli traume logora, izgubili nekoga u ratu i ne mogu to jednostavno zaboraviti, ali mi se svi moramo truditi i na to sve potičem da oprostimo. Mržnja najviše ranjava onoga koji mrzi. Meni je želja i namjera s mladima učiniti Mokošicu boljim mjestom za život.

Broj krštenja
Rekordna godina
Jeste li imali zabilježili veći broj krštenja ove godine?
Imali smo najviše krštenja od osnivanja ove župe. Godina 2014. je bila najbrojnija, a sada smo prešli taj broj za već četiri krštenja. Trenutno imamo skoro 50 krštenja. Mislim da će ovo biti rekordna godina. Nadam se da će ih biti i više u idućim godinama.

O novom biskupu
Ljubav prema crkvi i narodu
Koga biste voljeli vidjeti na mjestu novog biskupa?
Volio bih vidjeti onoga kojeg Duh sveti izabere, koji će voljeti crkvu i narod. Nadam se kako ćemo uskoro dobiti novog biskupa.

Pročitajte još

OBAVIJEST ELEKTROJUGA Provjerite tko je u utorak i srijedu bez struje

Dulist

JAVLJAJU VATROGASCI Uklonjen odron na cesti poviše Šumeta

Dulist

FOTO/VIDEO Da vi niste hrabri bili, ne bi mi trobojnicu vili…

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija