Svi smo mi sustav (pravo djeteta na sigurno odrastanje) naziv je dvodnevne radionice koja se održava u Dubrovniku.
Nastavak je to aktivnosti okruglog stola „Sigurnost djece (ni)je moj posao“, na kojem su predstavljeni rezultati opsežnog istraživanja provedenog na gotovo 6.000 sudionika, koji ukazuju na zabrinjavajuće rezultate u području poznavanja i primjene propisa kojima se štiti dijete od svih oblika nasilja.
Svrha je ove radionice izraditi plan konkretnih mjera za uspješniju zaštitu djece na području županije koji će biti upućen gradovima i općinama Dubrovačko-neretvanske županije, županijskom Savjetu za socijalnu skrb Dubrovačko-neretvanske županije i Ministarstvu socijalne politike i mladih. Namjera je da ovo istraživanje i preporuke ne budu još jedno slovo na papiru, nego da se uistinu djeluje na pozitivne promjene u osiguravanju prava djeteta da bude sigurno od svih oblika nasilja.
Irena Bohač iz Udruge roditelja „Korak po korak“ iznijela je prikaz rezultata navedenog istraživanja, čiji je rezultat doveo do zaključka kako je hrvatsko društvo vrlo tolerantno prema nasilju.
– Postoji nepovjerenje u sustav i od strane građana izvan sustava, ali i onih koji su u sustavu. Svi oni imaju osjećaj kako je sustav neučinkovit – istaknula je Bohač, dodavši kako su institucije sustava u prosjeku dobile ocjenu 3, koja bi trebala biti odličan.
Tijekom istraživanja kao problem je istaknut i nedostatak koordiniranosti, pa bi trebalo osnovati jedno tijelo kao koordinator cijelog sustava. Tada se ne bi događalo prebacivanje loptice odgovornosti, kao što je sada čest slučaj.
Na području Dubrovačko-neretvanske županije kao problem istaknut je i nedostatka pomoć u manjim i udaljenijim sredinama, poput otoka. Ako se incident dogodi u dva ujutro na nekom otoku teško je dobiti neku pomoć.
– Imamo dobre zakone, ali u provedbi imamo problema. Ispitanici iz sustava pravosuđa istaknuli su kako se zakoni često mijenjaju, a i ne provedivi su. Pišu ih teoretičari koji ne znaju kako sve to funkcionira u praksi. Slično mišljenje imaju i u MUP-u.
S druge strane, dijete žrtvu nasilja se dodatno traumatizira budući da je u pravilu uvijek žrtva ta koja mora napustiti sigurnost vlastitog doma. U Dubrovniku je samo jednom izrečena mjera udaljavanja počinitelja nasilja iz stana, pokazalo je istraživanje. Djecu žrtve nasilja se također dodatno viktimizira zbog brojnih ispitivanja, umjesto da se iskaz napravi i snimi na jednom mjestu, a kasnije se kao dokaz koristi snimak. Pa iako policija ima potrebnu opremu, djecu smije ispitati i snimiti samo sudac.
– Treba poraditi i na zaštiti svjedoka, podršci i osvješćivanju da je prijaviti nasilje njihova obveza. Svi smo mi sustav, svi možemo i moramo utjecati – zaključila je Irena Bohač.
Iako je jedan tinejdžer, s mjerom pojačane brige i nadzora okupljenima trebao prikazati sustav iz korisničke perspektive njegovo je izlaganje nažalost izostalo.