Osobno, ova izložba mi puno znači iz više razloga, prvo zato što je dio mog doktorata, doktorske disertacije te upravo zato sam ovu izložbu, kao i cijeli doktora, posvetila jednoj meni vrlo posebnoj osobi, a to je moja sestra Marina.
Vjerujem da me uvijek prati i da je uvijek sa mnom. Nadam se da ćete u izložbi uživati barem djelomično koliko sam ja uživala stvarajući ove radove. Neka vam ovo bude ugodna večer – ovim lijepim riječima autorica Iris Lobaš Kukavičić službeno je otvorila svoju fascinantnu izložbu ‘Deset susreta’, koju možete pogledati do 11. lipnja, u Galeriji Dulčić Masle Pulitika.
‘Deset susreta’ za temu ima Isusa i Mariju, a osim autorice same, na izložbi su govorili i akademski slikar i autor predgovora kataloga Anto Kajnić te ravnatelj umjetničke galerije Dubrovnik Marin Ivanović.
– Večeras je ovaj prostor dobio novi život, u njemu je uspostavljena nova dinamika – kazao je među ostalim Ivanović, predstavljajući ‘Deset susreta’, no istodobno se prisjećajući i drugih fascinantnih izložbi autorice, poput onih možda najupečatljivijih, figura sportaša, prvenstveno vaterpolista, u Sponzi, pod nazivom ‘Big blue’.
– Njezin rad imao sam priliku vidjeti upravo na jednom Dubrovačkom likovnom trenutku, 2008. godine, te je tako krenulo poznanstvo, prijateljstvo i suradnja. O ovom ciklusu više je pisao i upoznat je prof. Kajinić, umjetnik koji nas je počastio svojim prisustvom na izložbi zbog Iris i prijateljstva s Dubrovnikom. Ono što mi je osobno drago jest da sakralna umjetnost dobiva jedan novi spektar različitih izričaja, koji se naravno uvijek vežu uz osobni metje, slikarski duktus, takozvani rukopis, a u umjetnosti donose odmah od ikonografije, opisnosti i kanona. To je vrlo bitno. Ne prihvaća ni sama Crkva, ili pogotovo Crkva, takve promjene, imali smo to mnogo puta priliku vidjeti, pa čak se možda i prisjetiti, te čitati o primjerice velikom skandalu koji je izbio kada je Dulčić 1959. godine završio fresku Krista Kralja u Crkvi Gospe od zdravlja u Splitu. Do danas postoje oni koji suvremenost ne prihvaćaju, koji vole mimetičnost u slikarstvu, da stvari budu točno onakve kakve vidi oko oko njih. Mislim da smo korak u svemu u umjetnosti odavno napravili – kazao je među ostalim Ivanović, dok je Kajinić izložio svoje viđenje djela Iris Lobaš Kukavičić, odnosno kako je sam kazao, ‘bacio svjetlo na izložbu s estetskog, etičkog i sociološkog stajališta.
– Osobno sam registrirao na ovom doktorskom ciklusu nekoliko trenutaka. Prvi od njih je kontemplativni kolorit na slikama. Boja se može promatrati kako tvar i spoznavati fakturom, ali može se spoznavati i zvukom, energetskim nabojem. To je teži kut propitivanja, kojeg je Iris odabrala. Kako susresti onostranost, transcendenciju? Svakako je moguće preko boje, jer boja i dolazi od transcendencije a ne od ljudske moći, samo se treba upustiti u to(…). Drugi je propitivanje perforacije epiderme slike, ‘bušenje’ kože slike, što se ne sreće često u umjetnosti, gdje se Iris ‘drznula’, bila hrabra da to propituje, ono što je iza slike. Slika je živo tkivo, ne mrtva materija. Umjetnica je propitivala što je iza slike, a trebalo je smoći hrabrosti i probiti život tkivo, površinu slike, a što je za hrvatsko slikarstvo izričito originalno. Nema takvih pojava na umjetničkoj sceni. Treći trenutak je propitivanje virtualnosti kompozicije i njenog oportuniteta. Naučili smo vidjeti sliku s četiri, pet više kuteva, ili eventualno kao krug, no kad pogledate djelo ‘Golgota’, i njene kuteve, ona zahvaća cijeli zid da bi se objasnila – kazao je među ostalim prof. Kajinić.
Dodao je i kako je umjetnost transcendencija i da sve dolazi ‘do gore’. Također je kazao kako će ga osobno radovati ako crkvene strukture budu ‘imale malo više hrabrosti, pa da to vremenom vidimo i na crkvenim zidovima’.
– Iris nije samo napravila izložbu, ona je kroz ‘Deset susreta’ zapravo nastojala govoriti i o sebi, po meni je to fantastično napravila i pokazala nam da u ljudskoj egzistenciji mora postojati središte, Bog – zaključio je prof. Kajnić.
On je u katalogu zapisao, između ostaloga:
‘U ovim slikama moguće je percipirati sljedeće bitne odlike: perforacije i aplikacije na slikarskoj površini, virtualizaciju slikarske površine, autorski lirski kolorit, iracionaliziranje ikonološkog sloja slike te autorsku ikonografsku arhetipnost. Sve upućuje na nedvojbenu slikarsku studioznost, vrijednu najstudioznije percepcije. Koliko je poznato, u hrvatskoj sakralnoj umjetnosti nitko dosada nije birano i planski obrađivao sve prizore susreta Isusa i njegove majke, pa su i time djela ove slikarice zavrijedila pristup posebne pozornosti. Riječ je o slikama Blagovijest, Betlehem, Madona, Bijeg u Egipat, Prikazanje u hramu, Kana Galilejska, Isusov susret s majkom na Križnom putu, Golota, Skidanje s križa i Gospino krunjenje.’
Biografija autorice:
IRIS LOBAŠ KUKAVIČIĆ, rođena u Dubrovniku, 19. 6. 1976. Godine 1995. upisuje ALU (nastavnički odjel, smjer kiparstvo) u Zagrebu gdje je 2001. diplomirala u klasi prof. M. Vuca. Član je HDLU-a od 2003. Od 2005. radi kao asistent na Sveučilištu u Dubrovniku, na Odjelu za umjetnost i restauraciju. Godine 2008. magistrirala je na poslijediplomskom studiju ARS SACRA na ALU Široki Brijeg u klasi prof. A . Kajinića.
MNJ/Foto: ZP