Proteklu nedjelju, 29. srpnja 2018. svetom Misom zahvalnicom u 9 sati fra Josip Sopta je u filijalnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja na Dužicama u koncelebraciji sa župnikom fra Ignacijem Alerićem obilježio 40 godina svoga svećeništva.
Slavlje nije bilo posebno najavljivano i spontano se održalo. Samo uži krug obitelji i rodbine je zadnjih dana saznao da će se slavljenički obilježiti ova vrijedan jubilej. Stoga ni sva braća i sestre slavljenika nisu bili nazočni na slavlju. Svečar je u svojoj propovjedi zahvalio najprije Bogu za dar svećeništva i blagoslov u radu.
Poput evanđeoskog dječaka s pet ječmenih kruhova i dvije ribice kojima je Isus nahranio veliko mnoštvo tako je fra Josip vidio svoj život u kojem je Gospodin unatoč ljudskim malenostima i manjkavostima po njemu izveo velika djela. Naglasio je ljubav prema rodnoj grudi. U odnosu na rodnu župu posebno je spomenuo monografiju o svojoj župi.
Na kraju sv. Misnog slavlja župnik fra Ignacije čestitao je fra Josipu svećenički jubilej uz želje za dobro zdravlje te da na ovom mjestu proslavi zlatni i dijamantni jubilej. Zatim je zahvalio fra Josipu na svemu što je dao za ovu župu u kojoj je rođen. Slavlje je nastavljeno u rodnoj kući.
Fra Josip Sopta rođen je 3. prosinca 1952. godine na Njivama u župi Rasno. Osnovnu školu polazi od 1959. do 1963. na Dužicama. Peti razred pohađa u Grudama, a ostala tri razreda osmogodišnje škole na Kočerinu. U Sjemenište na Poljudu u Splitu odlazi 1967.
U franjevačku provinciju sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru stupio je nakon sjemeništa u Splitu 1971. Za svećenika je zaređen 25. lipnja 1978. u crkvi sv. Križa u Splitu po rukama nadbiskupa Frane Franića.
Prvo zaduženje je bilo služba pastoralnoga pomoćnika u župi sv. Nikole u Rijeci. Nakon tri godine 1982. odlazi na postdiplomski studij u Freiburg u Njemačku gdje je na tamošnjem državnom sveučilištu postigao doktorat iz teologije.
Od 1987. do 2000. živio je i radio u samostanu Male Braće u Dubrovniku. Potom djeluje šest godina kao župnilk i gvardijan u Rožatu u Rijeci Dubrovačkoj.
Godine 2006. godine izabran je za provincijala – Zadarski provincijal sv. Jeronima, gdje ostaje do 2012. Ponovo se vraća za župnika u Rožat, gdje i danas djeluje.
Vrlo je teško prikazati 40 godina rada u nekoliko rečenica. Evo glavnih naznaka.
Njegov plodnisvećenički rad se odvijao na više područja:
Temeljni svećenički i redovnički rad u pastoralu, gdje je kao župnik, vjeroučitelj, pisac i predavač desetljećima djelatan. U svećeničkom radu posebno se posvetio mladima. Niz godina je vodio glazbenu grupu mladih u Maloj braći, potom mlade u Rožatu. Njegovo djelovanje u Domovinskom ratu na pomoći potrebnima posebno je zapaženo.
Kao gvardijan, definitor i provincijal desetljećima djelovao u upravi Provincije sv. Jeronima u Zadru.
Osobito se istakao u obnovi samostana. Osim Male braće gdje je započeo i godinama vodio obnovu pokrenuo i vodio obnovu brojnih samostana: Pridvorje, Rožat, Ston, Cavtat, Lopud, Badija, Zadar i drugih. Najzaslužniji je za povrat u vlasništvo Provincije, Badije, Nerezina i staroga djela samostana u Cavtatu. U Rožatu je obnovio župnu crkvu i druge manje kapele.
Svoje poslanje posvetio je radu kao teolog i povjesničar. Djelovao je kao predavač u Biskupskoj gimnaziji u Dubrovniku, te na Katehetskom institutu u Dubrovniku i Zadru.
Objavio je ili uredio veliki broj knjiga. Uredio je arhiv Male braće i obnovio staru knjižnicu. Dugo godina je bio predsjednik Nadzornoga vijeća Dubrovačkih knjižnica. Posebno je vrijedna izložba i katalog „Milost susreta“ 2010.
Brojni znanstveni radovi su razasuti po revijama i zbornicima.
Uređivao je„Vjesnik Provincije“ i pokrenuo župni list „Rožat“. Rado je viđen predavač na brojnim simpozijima. Kao predsjednik Južnoslavenske konferencije provincijala pokrenuo je izdanja kapitalnih djela Franjevačkoga Reda: Franjevački Izvori, Leksikon hrvatskih franjevaca, te organizirao Proslavu dolaska sv. Franje u naše krajeve 12012.