Nabrali smo 184 kilograma maslina i sve pospremili u osam kašeta. Ovo će biti najplodnija godina za nas otkad sam ovdje. Taman toliko koliko nam treba – govori nam fra Drago Ljevar, župni vikar Župe Rožat. ‘Jest, jest, ja vičem, zadužen sam za vikanje’, kroz smijeh će. Sa župnikom i predstojnikom Župe fra Josipom Soptom vodi brigu o Franjevačkom samostanu Pohođenja Marijina u Rožatu, ali i o đardinu koji skriva blaga. ‘Evo ti raja’, reći će naš Zvone dok ulazimo u pravi zeleni raj. Kad smo ga pitali za što je najviše zadužen, ističe da je ‘specijalist za gledanje’. Naravno da se šali, ali mu je najdraže pokositi travu i uzorati zemlju, govori nam dok spremno pozira uz frezu. ‘Uvijek se nešto radi u vrtu. Što god treba’, reći će.
— Kad završimo kućne i župne poslove, idemo u vrt. To nam je usput, da izgubimo vrijeme i odmorimo se – kaže nam. Sad im je vrt u ljetno-jesenskom prijelazu pa tako imaju još koju balančanu, papriku i pomadoru. Iako, priznat će da su mu možda i najdraže upravo masline. Odveo nas je u šetnju oko samostana, a pritom nam priča kako je prvu maslinu obrezao davne 1978. u Kuni na Pelješcu. Gdje god da je bio u službi, brinuo se o okolišu jer, kako ističe, to je također njihova obveza.
— Ovdje imamo više vrsta maslina, kao što su talijanske drobnice. Tri stotine maslina zasadio sam na Pašmanu pa i u Rijeci gdje sam održavao 70 maslina i posadio petnaestak novih. Ono je najbolje stablo koje brzo raste i daje plod te od njega imate korist – rekao je. Lani su imali, uspoređuje, ‘niti 40 kila, a od toga 4 litre i dec ulja’. Inače, ovo je njegova osma godina kako djeluje u samostanu na području Rijeke dubrovačke. Fra Ljevar dolazi iz sela Sasina kod Banja Luke, no ističe kako je od ‘67. godine na moru. U Splitu je, naime, završio srednju školu, odnosno teologiju. U Rijeci je dvije godine kasnije pohađao Filozofsko učilište i završio filozofiju. Na Pašmanu je svoj posao obavljao 15 godina, a na Krapnju i Brodarici idućih šest godina. Isto toliko godina proveo je u Rijeci, a tri u Zadru. Nakon djelovanja u gradu s najljepšim zalaskom Sunca, stiže kod nas, u južnije krajeve. Ali reći će: ‘Sve je to obveza posla’ i ne pada mu teško. Svugdje je ostavio dubok trag, ne samo djelovanjem u župskim zajednicama, već i u digitalnoj zajednici. Naime, održava nekoliko web stranica i to još od daleke 1999. godine, ali ima i svoj YouTube kanal gdje redovito stavlja videozapise. Prisjeća se kako je prije ljudima morao umnažati CD-ove, a sad sve videozapise ‘podigne’ na YouTube i svi koji žele mogu ih pogledati. Također, uređuje i Rožatski list kojeg piše s fra Josipom.
Aronija ne uspijeva
No, vratimo se mi na vrt. Osim fra Draga i fra Josipa, u njegovom uređivanju sudjeluju i članovi zajednice. Također, dio zemlje su ustupili trima osobama koji je obrađuju za vlastite potrebe. ‘Imamo ekipu koja s nama radi i reže mandarine, limun i masline’, ističe. Od životinja imaju 14 kokošiju, ali i susjedne mačke te blavore koji ‘čiste’ miševe i ostale nametnike. Imaju četiri blavora, a uplaše ga koji put kad kosi travu. Šetajući dalje, dolazimo do zelenog dijela sa salatom, kupusom, kapulom… Imaju i graha, ali im je slabije rodio. Nemaju sreće, jedino po pitanju aronije. Jednostavno im ne može uspjeti, a pokušavaju već pet godina. Stradale su im i dvije palme od palmine pipe. Brijest im je također stvorio probleme jer se za vrijeme bure srušio, a s njime i zid. Ovo drvo je samo po sebi ‘jače’, kaže nam pa se i ne da lako cijepati. Ako im netko želi pomoći, možete im se javiti. Ali i oko drugih poslova. ‘Dobro nam je došla svaka pomoć’, ističe. Osim brijesta, vjetar im ruši plodove oraha, a oni su im glavni sastojak za pravljenje, kako kaže fra Drago, lijekova, točnije – orahovice!
— Rakiju uzmemo od naših proizvođača, a onda dodamo naše orahe. Fra Jozo radi likarije – ističe fra Drago. ‘Brate’, govori Zvoni, ‘imaš ovdje mandarina’. Ni pet, ni šest i Zvone ih je već počeo brati. Imaju i klementine, ali one još nisu zrele. Inače, vrt navodnjavaju ‘kap po kap’.
— Tu se nalazi izvor vode. Prije mene nitko nije koristio cijevi za navodnjavanje, a ja sam u tome postao dobar – reći će nam nasmijan. Nažalost, u vremenima velikih kiša, cijeli đardin zna biti pod vodom, i to dva do tri puta u godini. Điravajući vrtom, primjećujemo malu kuću koja se nalazi pokraj samostana. Dobili su je nakon potresa 1979. godine od Crvenog križa. U kući su fratri idućih godina živjeli te su u njoj imali svoje urede i održavali mise. Trenutno se u kući nalaze četiri sobe koje i iznajmljuju.
Vrijedna freska
— Samostan potječe iz 1393. godine. Jedan je moj kolega rekao da bi dao plaću svakom fratru koji stoji u samostanu – ma samo da otvara i zatvara prozore. Mi besplatno čuvamo kulturno dobro, kao i fratri prije nas – govori i dodaje ponovno se smješkajući: ‘Ovo izgleda malo luksuzno za nas dvojicu’. Dvorane kroz godinu služe i za održavanje vjeronauka i okupljanje zborova. Velika blagovaonica ispunjena je prilikom druženja sa članovima zajednice. Ponosno nam u blagovaonici pokazuje fresku koja datira iz 1589. godine. Naime, priča kaže da se fratar žalio gvardijanu da nema ništa spremiti za ručak. ‘Pošao je na rivu te je vidio kako je velika riba istjerala malu. To je onda i naslikao’, ističe nam fra Drago. Imaju i barku naziva Sveti Josip.
— Položio sam za voditelja čamca 1972. godine u Rijeci. Iz prve. Ja – Bosanac – ističe nam zanimljivu crticu iz svog života. S fratrom smo se pozdravili nakon šetnje đardinom. Trebao je, kaže nam, pripremiti otpusnicu za jednoga člana župske zajednice. A mi se veselimo ponovnom druženju.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 23. listopada 2019.