Ništa Gradu nije nametnuto, već mi rješavamo komunalni problem. Zanemarimo ljubav prema životinjama, ovo je komunalni problem. Kao Čistoća i Vrtlar. Grad novac nije potrošio za nas, jer ja ne jedem hranu za pse. Zbrinjavaju životinje nesavjesnih sugrađana koji ostaju nekažnjeni zbog napuštanja – odgovorila je Anica Sambrailo iz Društva za zaštitu životinja na prozivke direktora Sanitata Vedrana Kunice i zamjenika gradonačelnika Željka Raguža.
– Nisu me pustili za konferenciju za medije, bez objašnjenja i odgovora. Vrlo je znakovito da se četiri velika muškarca, vodeće osobe u gradu – Vlahušić, Kunica, Ipšić i Raguž, boje jedne žene. To dovoljno govori o njima. Pozivam ih na Žarkovicu bilo koji dan kad žele, 24 sata, iako su naučili u ponoć. Na svaku našu pressicu, javno okupljanje. Bit će mi zadovoljstvo i uvijek su dobrodošli. A mi, koji za njih radimo 15 godina kao volonteri, nismo kod njih dobrodošli. Valjda su se bojali naših pitanja – rekla je Sambrailo, podsjetivši:
– Već 15 godina radimo ovaj posao na volonterskoj bazi i nikome ništa nismo nametnuli. Mi smo 2004. godine dobili odobrenje bivše gradonačelnice Dubravke Šuice, kako bi se kučki spasili iz šinteraja u Mišićima. Grad Dubrovnik ima komunalno redarstvo, a postoji i pravosuđe. Podnijeli smo više od 200 prijava za nezbrinjavanje. Milijuni milijuna kuna bi mogli naplatiti zbog nesavjesnih sugrađana. Na naš račun nije došla ni kuna, već nam donose hranu. U petnaest godina samo su dvaput cijepili pse, a jednom, lani, dodijelili nam sedam radnika, od kojih je jedan najduže ostao tri mjeseca – rekla je Sambrailo, koja je odgovorila i zašto misli da je psima bolje mjesto na Žarkovici nego u drugim azilima.
– Mediji znaju jesu li Pakrac ili Šibenik ‘no kill’ skloništa, a kad govorimo o kapacitetima, kako će u sklonište u Splitu s kapacitetom 30 pasa smjestiti 317 pasa. Tu je puno sklopljenih, a neprovedivih ugovora. Bila sam u svim tim skloništima. Ništa to nije bolje od Žarkovice. Osim što imaju pločice, a travu nisu vidjeli, za razliku od Žarkovice, gdje životinje žive u prirodnim uvjetima i gdje mislim da su puno sretniji. Ipak, naglašavam da Žarkovica nije mjesto za napuštene životinje i treba se naći druga lokacija u Dubrovačkom primorju. Zakonska je obveza svih jedinica lokalne samouprave, a ne samo Grada Dubrovnika, popraviti uvjete u azilu – kazala je Sambrailo, koja ne vjeruje u najavu gradnje novog azila.
– Mi smo 2002. i 2008. godine slušali: Sutra gradimo. Sve do danas. Ne vjerujem u to. Daj Bože da je to istina. Po novim saznanjima, više nije za 100 pasa, već kroz dvije faze za kompletan kapacitet azila. Vrlo je znakovito zašto su poduzimane nehumane radnje, a potpisan je ugovor s izvođačem radova. je li razlog golf tereni ili neki drugi privatni interes, to tek treba istražiti. Zato smo i uzeli odvjetnike – rekla je Sambrailo, koja novu (staru) odluku o subvencioniranju udomljavanja smatra promašenom.
– Svake godine udomimo između 100 i 150 kučaka te 50-ak mačaka. Ne možete nekoga motivirati novcem. U svibnju 2010. godine Gradsko vijeće je donijelo odluku o pomoći 500 kuna veterinarskih usluga. Sad je ovo kao neka novost? Odluka nije zaživjela pa se pitam čemu ponavljanje? Kao da se ne sjećamo kako je to bilo. Žalosno je da se s 500 kuna motiviraju udomitelji. To nije kvalitetan način brige za životinje. Ljude treba motivirati ljubavlju. Nemojmo kupovati životinje, nego ih udomljavajmo. Ljubav se ne može kupiti – istaknula je Sambrailo i na kraju zaključila:
– Da sve životinje teleportiramo na Mars, za nekoliko mjeseci ćemo na ovom području imati najmanje 150 životinja, jer naši sugrađani nisu dovoljno osviješteni i educirani.